Mir vanjskih okolnosti nas ne umiruje, potreban je mir unutarnji – srce, duša, savjest, ta harmonija i taj mir obuhvaća Božji šalom, obuhvaća i blagostanje i zdravlje i mir duše, svu onu skladnost koja čovjeka čini čovjekom. Takav mir Gospodin unosi među svoje učenike i oživljava ih, dahne u njih, kao na početku kad je Gospodin stvorio čovjeka, uskrsli Gospodin dahne i daje novi život da mogu biti novi ljudi i da mogu oproštenje koje su primili, snagom Duha Svetoga darivati drugima.

Koliko nam je danas potreban ovaj mir oproštenja, pomirenja, tu smo svi u nekim konfliktima, napetostima, pa i narušenim odnosom s Gospodinom i bližnjima, koliko nam je potreban ovaj mir, oproštenje da bi doista doživjeli ono pravo bogatstvo.

„Evo i nas danas ovdje, ‘Tominih blizanaca’, braće i sestara, u ovom susretu s Gospodinom; koliko smo i mi zatvoreni, koliko smo se možda udaljili u našim sumnjama, našim strahovima.“ Gospodin želi otvoriti ta vrata, na svoj način ohrabriti nas, izvesti nas, da imamo dostojanstvo novoga načina življenja i da u zajedništvu s drugima možemo pratiti ono što imamo u prvoj zajednici – postojanost u apostolskom nauku, zajedništvu, molitvi i euharistiji, naglasio je nadbiskup Barišić.

Imamo nadu, ali bez Gospodina nema uskrsnuća, sve naše nade bi došle do zida smrti. Krist Gospodin pobijedio je zid smrti, otvorio put prema vječnosti. Život, ovdje, nije bez problema, pashalni smo ljudi. Prisutan je križ, rane, nevolje, ali one povezane s Kristovim križem imaju i svoje preobraženje, imaju i svoj novi način, kvalitetu života. Zlato se dobiva samo preko vatre, i u našemu životu, kušnje, i sve skupa, ako povežemo s križem uskrsloga Gospodina, zlato postaje, postaju proslavljene, postaju radost.

Svako dijete, nije samo dar obitelji, ono je blagoslov ovdje, ovome mjestu, zato je vrlo važno da naše društvo shvati koliko je važna obitelj, naglasio je nadbiskup Barišić i dodao kako je samo obitelj temelj normalnog društva. Ako je rastrgana obitelj, razbijena, to je loš temelj, i tu je loša budućnost društva, i zato dijete je dijete i zajednice. „Ja ne znam zašto se to ne čini, govori se puno o obitelji, pomoći, zašto obitelj mora plaćati vrtić, jer dijete je dijete društva!“ Zato je vrlo važno da se dade veća podrška obitelji i svakom djetetu. Ne znam koliko naše društvo može, ali trebalo bi svakako učiniti da obitelj ima podršku, pomoć, a često puta nije dovoljna samo materijalna, možda u nekim slučajevima i ne treba, ali potrebna je jedna moralna podrška obitelji, koja je često puta i važnija od materijalne.

Nadamo se da ćemo ići u tom smjeru, jer uskrsli Gospodin stade u sredinu, a ako je On u sredini, onda sve ovo drugo dobiva svoje svjetlo i svoju vrijednost i ako od ovoga Gospodina uskrsloga, živog temelja uskrslog života imamo rodbinsku vezu preko Tome, da smo „blizanci Tomini“ koji znaju kroz svoje poteškoće, svoje rane, doći do uskrslog Gospodina i ispovjediti vjeru: „Gospodin moj i Bog moj“, ja vjerujem da će naš svakodnevni život imati itekako jedno ozračje ljudsko i kršćansko. Neka nas Gospodin ohrabri danas da možemo biti uvjerljivi i uvjereni, jer ima među nama onih koji su vjernici, a nisu uvjerljivi drugima u njihovoj sredini. Pravi vjernik je onaj koji je uvjeren i vjeruje u Gospodina a njegova vjera i njegov život jest takav da je uvjerljiv u svojoj sredini, na radnome mjestu… Neka nas uskrsli Gospodin ovaj osmi dan, a svaka nedjelja jest zapravo taj osmi dan susreta s Uskrslim, učini uvjerenim, da možemo živjeti svoju vjeru: „Gospodin moj i Bog moj“, i da kao takvi možemo biti uvjerljivi u svojoj sredini, zaželio je nadbiskup Barišić.

Gospodin nedjeljom dolazi u našu sredinu, u Opuzen, ne biti tu, pretpostaviti nešto drugo Njemu, neki drugi posao, neki drugi smjer, nije dobro. I ako nam se dogodilo, Gospodin bio ovdje a nas nema, Toma nas poziva, „svoju braću i sestre blizance“ da dođemo ovdje svake nedjelje u zajednici s braćom i sestrama da možemo uskrslog Gospodina prepoznavati u njegovoj riječi, i da ga možemo prepoznati u otajstvu vjere u prilikama kruha i vina i da bi mogli ispovjediti tu vjeru – biti pashalni i uskrsli ljudi.

Izgleda da će oboje krštenika veoma dobro pjevati, kako su danas pokazali, rekao je župnik don Ante Antunović uz čestitke na kraju misnog slavlja, a nadbiskup Barišić uručio dar obitelji Čović i Ajduk uime nadbiskupije, te uz čestitke, prije završnog blagoslova zaželio vjernicima da uskrsli Gospodin naše križeve, poteškoće, nevolje, svojim križem poveže i njih pretvara u radost, u zlato, koje se kroz kušnje u vatri dobiva. „Uskrs je događaj povijesti, budućnosti, ne možemo ostati indiferentni kao da se ništa nije dogodilo i kao da se nas to ne tiče!“ Ljubav Božja nas je zahvatila, u to ime zazvat ćemo Božji blagoslov na sve nas ovdje, zaključio je nadbiskup Barišić.

Sretnoj obitelji Ajduk, koji su u braku trinaest godina, Gospodin je darovao Josipa, Franu Jakova, Petra, Luciju, Mihaela, Gabrijela, Rafaela i Mariju. Josip je najstariji, ima dvanaest godina.