Nadbiskup Barišić predvodio misu na blagdan Gospe od Zdravlja u Splitu

Središnje misno slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić u koncelebraciji s gvardijanom samostana fra Matom Matićem, župnikom fra Antom Udovičićem i ostalim svećenicima.

Na početku euharistijskoga slavlja nadbiskup je pozvao vjernike da uđu u duhovnu blizinu s Majkom Marijom te je zamole za zdravlje bolesnih, za zdravlje svih onih koji skrbe o njima, za medicinsko osoblje i za sve one koji trpe boli na duši i tijelu.

U propovijedi mons. Barišić govorio je o posebnoj Marijinoj ulozi u povijesti spasenja. „Danas slavimo blagdan Gospe od Zdravlja i blagdan Marijina Prikazanja u Hramu. Marija je svoj život od početka prikazala Gospodinu kazavši: ‘Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!’ Posebnu je ulogu po milosti Božjoj dobila u povijesti spasenja, po njoj je došao Bog od vječnosti. Preko nje je Gospodin povezan s nama i povezani smo mi međusobno. Isus je punina ljubavi i života. On je sebi našao dom u jednoj obitelji jer je obitelj hram ljubavi i života“, kazao je nadbiskup na početku propovijedi.

Protumačio je evanđeoski tekst koji govori o svadbi u Kani Galilejskoj te je u tom vidu istaknuo da je sakrament ženidbe toliko važan za naš život i našu budućnost. U posljednje vrijeme zbog epidemioloških mjera proslava toga sakramenta ograničena je na broj ljudi i na vrijeme, a brojne su svadbe odgođene za neka bolja vremena. U tom je kontekstu govorio o Isusovom čudu pretvaranja vode u vino te o simbolici vode i vina. „Voda je simbol nevolja, kriza i poteškoća, a vino je simbol svega onoga što život čini radosnim, ispunjenim i bogatim. Nedostatak ‘vina’ u našem životu može se dogoditi zbog naše sebičnosti, egoizma, oholosti, nepažljivosti, neosjetljivosti i neuvažavanja drugoga. Život je težak i u normalnim okolnostima a kamoli u tim nenormalnim uvjetima. Majka Marija primjećuje ono što nam nedostaje, naše poteškoće preuzima na sebe te ih prikazuje svome Sinu“, naglasio je nadbiskup Barišić dodavši da često ne možemo sami izići iz poteškoća, nego su nam potrebni drugi. Podsjetio je na riječi pape Franje: „Ne činiti zlo je dobro, ali ne činiti dobro nije dobro!“

U nastavku propovijedi govorio je o obiteljskom i bračnom zajedništvu: „U obitelji smo postali pomalo distancirani, egoistični, sebični i oholi. Postali smo neznanci. Nedostaje nam hvala, molim i oprosti. Vani glumimo uglađenost i osjetljivost, a u svojoj obitelji smo hladni i neosjetljivi. Takvi ne samo da vodu nećemo pretvoriti u vino nego ćemo vino pretvoriti u vodu. Pobrinimo se da nam obitelj uvijek bude hram ljubavi i svetište života, da uvijek imamo ‘vina’. Kada u svom životu pretvaramo vodu u vino događa se na svoj način uskrsnuće. Možemo kazati da su momenti uskrsnuća, odnosno pretvaranja vode u vino kada iz laži idemo u istinu, iz nevjere u vjernost, iz mržnje u ljubav, iz osvete u pomirenje“.

Na kraju propovijedi govorio je o različitim virusima u našem životu koji razaraju naše bračno i obiteljsko zajedništvo poput oholosti, sebičnosti, egoizma upozorivši na posljedice takvih ponašanja – udaljavanje jednih od drugih pa čak i rastavu. Kazao je da će uskoro doći cjepivo protiv koronavirusa, „ali da nam Gospodin – liječnik daje lijekove protiv ovih drugih virusa. On nas svojom riječju i sakramentima želi osposobiti protiv virusa da bismo mogli živjeti puninu ljubavi i života“. Osvrnuo se na svakodnevne vijesti o oboljelima od koronavirusa, izoliranima, ozdravljenima i umrlima izrazivši nadu da će sve više biti onih ozdravljenih i izliječenih u našim domovima, obiteljima i u našoj domovini.

Na kraju misnoga slavlja riječ pozdrava i zahvale nadbiskupu, i svima koji su pridonijeli ljepoti slavlja i sudjelovali u pripravi za blagdan uputio je gvardijan fra Mate Matić.

Zbog epidemioloških mjera u dogovoru s Nadbiskupskim ordinarijatom mješoviti župni zbor sastavljen od desetak članova pod ravnanjem fra Stipice Grgata i s. Zorislave Radić otpjevao je četiri skladbe za vrijeme mise. Tijekom cijeloga jutra hodočasnici su posjećivali omiljenu splitsku crkvu da bi izmolili od Gospe zdravlje za sebe i svoje najbliže, upalili svijeću, pomirili se s Bogom u sakramentu pomirenja te se osnažili u euharistiji tijelom Kristovim.