Nadbiskup Bozanić o "Trajnoj formaciji svećenika u katehezi"

Rim, (IKA) – “Trajna formacija svećenika u katehezi” bila je tema predavanja zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića na susretu biskupâ i odgovornih za katehezu u europskim zemljama “Prezbiteri i kateheza u Europi” u Rimu u utorak 6. svibnja. U prvom dijelu predavanja nadbiskup Bozanić govorio je o idealnoj slici svećenika kao vjeroučitelja, pretežito na temelju službenih crkvenih dokumenata. U vezi s tim govorio je o “diferencijaciji” kako u pogledu različitog pristupa pojedinog katehete ostvarivanju katehetske službe tako u pogledu različitih “profesionalnih profila” onih koji provode katehezu: na prvome mjestu to su biskupi, zatim prezbiteri, pastiri i odgojitelji u vjeri kršćanske zajednice, roditelji, redovnici, redovnice te vjeroučitelji laici.
Nadbiskup Bozanić nadalje je istaknuo odgovornost svećenika, osobito župnika, čija je zadaća “odgajati u vjeri”, odnosno promicati i jamčiti ispravno prenošenje vjere i istinskog odgoja za kršćanski i crkveni život. Iz te svećenikove odgovornosti proizlaze neke posljedice koje se mogu prikazati kroz trostruku dimenziju: biti, znati i znati djelovati, koje valja shvatiti kao tri pretpostavke i načina ostvarivanja kateheze, ali jednako tako i trajne formacije.

“Biti” svećenik znači biti “stručnjak u humanosti”, odnosno posjedovati temeljnu ljudsku zrelost, koja je pretpostavka za pravi rast u vjeri. To znači biti istinski “čovjek vjere”, odlikovati se naime ozbiljnim i uvjerljivim vjerskim životom, zrelošću vjere, ali također i nadasve biti vjerodostojan svjedok. Napokon to znači biti “čovjek svoga doba”, potpuno uključen u povijest i u svoju zajednicu, otvoren stvarnim problemima trenutka i odlikovati se istinskom kulturalnom, društvenom i političkom osjetljivošću. Glede svećenikova “znati” nadbiskup Bozanić je rekao kako se to odnosi o poznavanju Biblije i teologije, združenim s poznavanjem humanističkih, društvenih znanosti kao i sa znanjima s područja odgoja i komunikacije kako bi svećenik što bolje poznavao društveno-kulturalni kontekst u kojem se provodi kateheza. Na kraju, “znati djelovati” znači da svećenik mora imati primjerenu operativnu stručnost. Mora ga ponajprije resiti prikladna odgojna sposobnost, posjedovati naime osobine pravog odgajatelja. Svećenik, nadalje, mora dobro poznavati tehnike i jezike komunikacije, s osobitom pozornošću na priopćavanje vjere i vjerskih iskustava. Vršiti katehezu znači, uz to, animirati. To ima za posljedicu da svećenik mora biti animator u kontekstu zajednice i skupine koje su uobičajeno ozračje kateheze. To, na kraju, znači dati prostora razboritom planiranju: odgojno djelovanje, vlastito katehezi, mora se planirati uzimajući u obzir okolnosti, izrađujući realni plan i vrednujući rezultate.

U drugom dijelu predavanja zagrebački je nadbiskup govorio o trajnoj formaciji. Tu se osvrnuo na europske prilike, primijetivši kako se danas “mnogo radi na području formacije”, o čemu svjedoče službene izjave i vrijedne smjernice Učiteljstva Crkve, ali i izjave o važnosti i žurnosti formacije na različitim razinama. Govoreći, nadalje, o europskim prilikama nadbiskup Bozanić je istaknuo činjenicu da je u porastu broj vjeroučitelja u godinama nakon Koncila, no stvarno stanje ne odgovara izraženim željama: praksa formacije još uvijek je daleko od toga da odgovara stvarnim potrebama stanja. Što se tiče katehetske službe svećenika, nadbiskup Bozanić je rekao kako se mora požaliti na, općenito, “nedostatnu svijest o važnosti njihove prikladne stručnosti”. “U tom je pogledu ozbiljno manjkava formacija sjemeništaraca i svećenikâ”, istaknuo je zagrebački nadbiskup na skupu u Rimu. Tom se problemu, primijetio je nadbiskup Bozanić, u Crkvama u Europi pristupa vrlo općenito. U nastavku izlaganja zagrebački je nadbiskup odlučno istaknuo važnost primjerene trajne formacije za kojom se osjeća potreba u svim područjima života, zvanja i prakse. U tome pogledu ulagati u formaciju predstavlja “žurni imperativ” i pothvat koji će sigurno biti učinkovit. Trajna formacija svećenika mora biti povezana s formacijom u sjemeništima.

Na kraju izlaganja nadbiskup Bozanić iznio je neke prijedloge. Ponajprije da se prihvati da u službi kateheze Crkve svećenik ima i živi zadaću “vjeroučitelja vjeroučiteljâ”. Takav lik svećenika, drugi je nadbiskupov prijedlog, mora se prihvatiti kao dragocjenu prigodu za stvarno priznavanje uloga laika u Crkvi i “deklerikalizaciju” pastoralnog djelovanja. Potrebno je, nadalje, prema nadbiskupu Bozaniću, razvijati i produbljivati identitet svećenika kao “vjeroučitelja nad vjeroučiteljima” kojeg valja promatrati u izravnoj povezanosti sa zaređenom službom kao sudjelovanju u svećeništvu Krista glave i pastira. Na kraju nadbiskup Bozanić je uputio prijedlog da se odlučno slijedi put “trajne formacije” svećenika na području katehetske službe, o čemu u velikoj mjeri ovisi obnova cjelokupne kateheze.

Susret biskupâ i odgovornih za katehezu u europskim zemljama “Prezbiteri i kateheza u Europi” održava se u Rimu od 5. do 8. svibnja.