Vlč. Ronta je negdašnji voditelj Hrvatske referature koji je zaslužan za pastorlano-katehetsku i duhovnu skrb za vjernike Hrvate na području Pečuške biskupije. Euharistijsko slavlje koje je predvodio sam zlatomisnik Ronta bilo je dvojezično na mađarskom i hrvatskom jeziku. Homiliju je izrekao pečuški biskup László Felföldi na mađarskom jeziku, a nadbiskup Hranić na hrvatskom jeziku. Misi je nazočio i umirovljeni pečuški biskup Mihaly Mayer.

Mons. Hranić je u homiliji rekao: „Egzistenciju jednoga svećenika povezuje se s Bogom. Svećenik je samim svojim postojanjem znak čovjekove pripadnosti Bogu i čovjekova gladovanja za Bogom. Živeći sam među drugim ljudima, svećenik je poput crkvenoga tornja koji ljudima oko sebe upire pogled prema nebu. Samim svojim postojanjem, on ljudima oko sebe govori da u svom svakodnevnom obiteljskom i profesionalnom životu te u svojim obavezama ne zaborave na smisao svoga života i na Boga. Govori nam svima da smo pozvani na svetost te da svi idemo ususret Gospodinu koji nas čeka”.

„Svaki krštenik snagom sakramenta krštenja živi i svjedoči za Krista, a svećenik po krštenju, a sada i po svetom redu i novom zrelom slobodnom opredjeljenju, obećava da će na izričit način živjeti samo za Krista. Kao takav, on je u vjerničkoj zajednici svjedok i glas da se za Krista ne može živjeti polovično, od vremena do vremena, nego uvijek i potpuno. Živeći neoženjen i pozvan da pripada potpuno i nepodijeljeno Bogu, za ljude s kojima živi i kojima služi, svećenik je svojom pojavom proročki glas i znak da svaki čovjek pripada Bogu, da smisao svojega života može naći samo u Bogu: jer čovjek je stvoren na sliku Božju, od Boga i za Boga, i nemirno je srce njegovo dok se ne smiri u Njemu (sv. Augustin). Kao znak, recimo slobodno sakrament, čovjekove gladi za Bogom, svećenik je svjedok da se i bračna ljubav može živjeti također kao izraz gladi za Bogom. Svećenik se odriče vlastitog braka i darivanja u braku i u obitelji, da bi se stavio u službu brakova svojih župljana i njihovih obitelji. Zato je on proročki glas Božje skrbi i ljubavi za čovjeka te poziv bračnim drugovima da njihovo darivanje bračnom drugu bude kao Bogu te nastojanje da bračno i obiteljsko zajedništvo bude predokus i ikona – sakrament Trojstvenog zajedništva osoba”, poručio je.

„Slavljenjem euharistije, lomljenjem kruha sebedarja i hraneći njime sebe i druge, svećenik je posvetitelj Kristom kako bi i naš život postao život sebedarja i kako bismo svi bili kruh za druge. Zato je prisutnost svećenika proročki poziv na hrabrost darivanja bez uzvrata i kao takav kritika je svake vrste egoizma koji se pokušava prerušiti i predstaviti kao ljubav. A dogodi li se, nažalost, da svećenikov život prestane biti darivanje i pretvori se u traženje sebe, on je i tada znak, ali kontra znak i najočitiji primjer promašenosti i poremećenosti ljudske egzistencije, koja u središte svoga života ne postavlja Boga”, zaključio je nadbiskup Hranić.

Zatim je propovjednik uputio čestitku zlatomisniku Ronti: „Dragi velečasni Ladislave, od srca Vam čestitamo zlatni svećenički jubilej. Kao negdašnjem voditelju Hrvatske referature zahvaljujemo Vam za redovitu pastoralno-katehetsku te duhovnu skrb i brigu o vjernicima Hrvatima i za njihovo okupljanje na području Pečuške biskupije. Hvala Vam i za snažno očitovanu ljubav prema hrvatskom narodu u vrijeme Domovinskoga rata, osobito za vjernike i svećenike Hrvate koji su svoje utočište pronašli u Mađarskoj; za duhovnu i materijalnu brigu o prognanicima; za organiziranje euharistijskih i drugih liturgijskih slavlja na hrvatskom jeziku; te za očuvanje sveukupnog vjerskog, kulturnog, jezičnog i nacionalnog identiteta Hrvata i njihovu što bolju integraciju u crkveni i društveni život na području Pečuške biskupije i u Republici Mađarskoj. Dok Vam upućujemo iskrene čestitke za 50 godina svećeničke službe, istodobno Vam želimo i molimo dobro zdravlje te još mnoge godine plodnog svećeničkog djelovanja na dobrobit ove biskupije i svih vjernika u njoj”.

Tom prigodom nadbiskup Hranić mu je u znaku zahvalnosti dodijelio zlatnu plaketu Đakovačko-osječke nadbiskupije te zahvalnicu i umjetničku sliku, portet bl. Alojzija Stepinca koji je naslikao Smiljan Popović.

Na misi je uz vjernike Mađare i Hrvate sudjelovao i veliki broj svećenika, a iz Đakovačko-osječke nadbiskupije preč. Josip Antolović, župnik i dekan Miholjački, Slavko Kovačević župnik Šljivoševački i Domagoj Lacković, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata.

Slavljenik Ronta je na kraju misnoga slavlja biskupima podijelio zlatomisnički blagoslov, a zatim i svim svećenicima te narodu. Zbor je također pjevao na hrvatskom i mađarskoj jeziku.