Uz četrdesetak ravnatelja, nazočila je i v. d. predstojnice Agencije za odgoj i obrazovanje (AZOO) Podružnice Osijek Ivana Biljan, prof. te viša savjetnica za vjeronauk pri AZOO Ankica Mlinarić, dipl. theol. Program je moderirala predstojnica Katehetskog ureda Đakovačko-osječke nadbiskupije dr. Teuta Rezo, a nazočna je bila i koordinatorica za školski vjeronauk Izidora Popović.

Služiti dobrobiti djece i mladih

Pozdravljajući okupljene, nadbiskup Hranić istaknuo je da je Crkvi oduvijek na srcu ležalo školstvo – odgoj i obrazovanje djece i mladih, iz ljubavi prema njima i nastojanja pomoći im da budu više ljudi. Pojasnio je, između ostaloga, kako je najznačajnija problematika s kojom se školstvo danas susreće, napose srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje – što se sve stavlja u službu interesa, političke prevlasti i dominacije. Postalo je najvažnije učenike pripremiti za tržište rada, rekao je nadbiskup, ističući da to jest važno, ali ne i jedino važno. Iz te perspektive osvrnuo se i na vjeronauk u školi, odgojni predmet, a kojega se onda na različite načine promatra te rekao: „Naša iskrena želja jest služiti dobrobiti djece i mladih, pridonositi da na kraju odgojno obrazovnoga procesa dobijemo zaokružene, cjelovite, stabilne osobe koje znaju kritički vrednovati i promatrati sva područja života; koji će, osim dobrog plasiranja na tržište rada svojom stručnošću i kompetencijom, biti i plemeniti, dobri ljudi koji imaju osjećaja za druge”.

Zahvaljujući ravnateljima za uzajamno poštovanje, dobrohotnost te razumijevanje i uspješnu suradnju, nadbiskup je naglasio kako na području Đakovačko-osječke nadbiskupije nikada nije bio većih problema s provođenjem vjeronauka u školama. Osvrnuo se na trenutačne prijepore s Ministarstvom znanosti i obrazovanja vezano uz nabavu udžbenika obveznih predmeta za školsku godinu 2019./2020. te podsjetio na položaj vjeronauka u školi, rekavši: „Ravnatelji škola trebaju ponuditi vjeronauk u prvom razredu. Za onoga tko ga izabere on tada postaje obvezatan, tretira se kao i svi drugi obvezatni predmeti, pa kada se postavlja pitanje za koga Ministarstvo otkupljuje udžbenike – u tu kvotu treba ući i vjeronauk u školi“.

„Suvremena škola i javnost: odnos na kušnji“

Branimir Stanić, diplomirani novinar, doktorand, retoričar i urednik mjesečnika Prilika „Glasa Koncila“ održao je predavanje „Suvremena škola i javnost: odnos na kušnji“. Stanić je u predavanju propitivao odnos suvremene škole i javnosti iz perspektive spornih pitanja koje pojedine javnosti – učeničke, roditeljske, nastavničke, društvene, političke, gospodarske… – imaju u odnosu prema školskim institucijama.

Posebno se osvrnuo na fenomen „Škole za život“ u kontekstu komunikacije toga projekta prema javnosti te je istaknuo kako se u jednom trenutku više počelo govoriti o tabletu kao komunikacijskom uređaju, a manje o sadržajnim promjenama reforme. S obzirom na takav imidž projekta, u komunikacijskom smislu moglo bi se govoriti i o propagandističkim komunikacijskim modelima, naglasio je predavač i zaključio da otvorena pitanja koja su prisutna u javnosti, i na koja još uvijek nije odgovoreno, daju naslutiti da čitav proces nije izveden na razini koju obrazovni sustav zaslužuje imati.

„Vjeronauk u školi: iz kuta ravnatelja“

Prof. Jadranka Jurić, ravnateljica osječke OŠ „Franjo Krežma“ izlagala je o temi „Vjeronauk u školi: iz kuta ravnatelja“. Istaknula je kako 85% učenika ove škole pohađa nastavu vjeronauka, vjeroučiteljice su uključene u sve školske aktivnosti, a učenje i poučavanje vjeronaučnih sadržaja usmjereno je na učenike – polazi od njihove životne situacije i društvenog konteksta. „Vjeronauk uključuje spoznajnu, voljnu, doživljajnu i djelatnu atmosferu razvijanja učenikovih sposobnosti“, naglasila je te se osvrnula na one koji kritiziraju predmet vjeronauka u redovnoj satnici. „Ne uzimam to kao problem već demokratsko pravo izražavanja mišljenja“, rekla je ravnateljica, upućujući kako se uvijek postavlja isto pitanje – gdje borave i što se događa s djecom koja ne slušaju katolički vjeronauk u školi.

Pojasnila je: „Taj problem u našoj školi rješavamo – dvosatom vjeronauka, zadnjim i prvim satima, smještanjem djece u knjižnicu ili njihovim ostajanjem u učionici gdje se odvija nastava katoličkog vjeronauka ako roditelji za to izraze odobravanje. Učenici imaju prostor za pisanje zadaće, učenje, pripremanje prezentacija za školu, odmor i igru“. Vjeronauk je interdisciplinarni predmet, vjeroučiteljica u ovoj školi razrednica je generacijama učenika od koji svi ne polaze vjeronauk, provode se brojne izvannastavne aktivnosti koje obiluju humanitarnim radom, oprimjerila je Jurić i zaključila: „Moje je mišljenje kako ne treba trošiti vrijeme na raspravu – treba li vjeronauk ili ne u školama, već kako što bolje iskoristiti sve potencijale koje imamo“.

Zaključnu riječ, nakon rasprave, imao je pomoćni biskup Ćurić, koji je, uz pomoć retoričara Stanića, osvijestio plodove duhovne dimenzije vjeronauka u školi, naglašavajući i imenujući istinske vrijednosti – poštenje, istinoljubivost, osjetljivost za druge, otvorenost, slobodu, a koje postaju ukorijenjene u život i identitet djece i odraslih.