Veliko mnoštvo vjernika obiju župa kao i drugi vjernici pristigli u Đakovo, sudjelovali su u euharistijskom slavlju. Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem mo. Ivana Andrića.

Uvodeći u misno slavlje nadbiskup Hranić je rekao: „Crkva od svojih početaka vjeruje i ispovijeda da su sveti svi koji su pritjelovljeni Isusu Kristu, odnosno svi oni koji su po daru krsne milosti i po euharistijskom zajedništvu udovi Crkve, koja je otajstveno Kristovo Tijelo. A zatim je nastavio: „Svetost se snaži i produbljuje upravo okupljanjem oko euharistijskoga stola. Prepoznajemo se, danas na svetkovinu Sviju Svetih, kao sveti po daru Božje milosti u Isusu Kristu: mi putujuća Crkva, ali ujedinjeni s onima koji su u zajedništvu s Kristom živjeli i završili svoj zemaljski hod, tj. s proslavljenom Crkvom.“

Tumačeći navještena liturgijska čitanja u homiliji, nadbiskup je podsjetio okupljeno mnoštvo da je Crkva izabrala evanđeoski odlomak o Blaženstvima za svetkovinu Svih svetih poručujući da je put svetosti upravo u življenju blaženstava, a evanđelist Matej ukazuje da je u blaženstvima opisan duh Isusova Kraljevstva, da su blaženstva Isusov program i program njegove Crkve, put do ostvarenja Kraljevstva Božjega i način njegove izgradnje.

Govoreći o Knjizi Otkrivenja nadbiskup je rekao: „Svi su pozvani na puninu svetosti, što je dodatno naglašeno govorom o mnoštvu velikom, nebrojenom iz svakog naroda i plemena, puka i jezika. Jedini je problem što se do svetosti dolazi kroz progonstva i nevolje velike.“

O blaženstvima koja donosi Matejevo Evanđelje nadbiskup je istaknuo: „Veći je naglasak na ponašanju, na slobodi od posjedovanja materijalnih stvari, nego na socijalnom položaju. Spasenje nije vezano uz društveni položaj, nego je stanje srca i duha. Oni koji se prepuste Bogu i u punom povjerenju oslanjaju na njega, a ne na svoj novac kojim mogu platiti što im treba, blago njima. Zato se blaženstvu Blago siromasima duhom, ne suprotstavlja bogatstvo, nego samodostatnost. U isto vrijeme to blaženstvo otkriva opasnost da osoba u svome bogatstvu zaboravi Boga i potrebe drugih.

Blaženstva su program svetosti: „U svakoj osobi koja proživljava trenutke lišenosti od zadovoljenja osnovnih životnih potreba i bilo koju vrstu ugroženosti, treba vidjeti sliku Božju i prepoznati dijete Božje, svoju sestru i brata. Tako prihvaćamo duh Blaženstava, postajemo graditelji Kraljevstva, suobličavamo se nebeskome Ocu i potvrđujemo zajedništvo s proslavljenom Crkvom.“

Završavajući homiliju, nadbiskup Hranić je rekao da zasigurno poznajemo podosta osoba koje su prešle s ovoga svijeta, a za koje kažemo da su bile dobre osobe, poštene, velikodušne, požrtvovne, bogobojazne. „A to je upravo ono što se zove svetost. Ne moraju se te osobe isticati s nekom izvanrednošću, nego je naprotiv najčešće riječ o osobama koje se Bogu mole, čine dobro i žrtvuju u skrovitosti i diskretnosti svoga svakodnevnoga života. Zahvalni smo Bogu da takvih osoba ima i danas, i to podosta. Njihova je svetost ostala trajno skrivena ljudima, ali nije Bogu.“

Na kraju misnoga slavlja procesija s križem uputila se do središnjeg križa na Gradskom groblju gdje je nadbiskup predvodio molitvu za sve pokojne, a župnik Kaurin molitvene zazive na koje je narod odgovarao: „Usliši nas, Oče!

Župnik Lenić je zahvalio nadbiskupu na predvođenju misnoga slavlja te biskupu Ćuriću na dioništvu i svim vjernicima na sudjelovanju, a župljanima Župe Svih svetih čestitao je župnu svetkovinu.