Uz nadbiskupa Hranića, koncelebrirao je župni vikar đakovačke Župe Svih svetih vlč. Dominik Nedeljković te kancelar Nadbiskupske kurije vlč. Drago Marković, uz posluživanje tajnika Nadbiskupskog ordinarijata vlč. Domagoja Lackovića. Liturgijsko pjevanje animirali su pomoćni biskup mons. Ivan Ćurić, preč. Mato Gašparović te vlč. Pavao Mikulčić, uz orguljsku pratnju maestra Ivana Andrića.

U homiliji nadbiskup je istaknuo kako naviješten ulomak Ivanova Evanđelja o uskrsnuću Lazara potiče da svoj život gledamo u onoj višoj, nadnaravnoj dimenziji. „Mi kršćani ne živimo samo ovaj vremeniti, tjelesni, zemaljski život, nego smo istodobno smo uzdignuti i u nebeski. Kad smo bili kršteni, onda smo bili zahvaćeni Duhom Svetim i primljeni od Oca kao sinovi u Sinu – u Isusu Kristu. Njegovom snagom, snagom Duha Svetoga, pridruženi smo Kristu Gospodinu. To nije tek metafora“, rekao je nadbiskup Hranić, te nastavio: „Stoga, dok smo u tijelu, mi ne robujemo tijelu, nego živimo u Duhu. Isusov Sveti Duh nas animira i pokreće. On je naša nutarnja pokretačka snaga i nadahnuće. Uz naravni, živimo i nadnaravni život; živimo sjedinjeni s Isusom Kristom. A on je svoj život dao za nas i tako nas je zadužio i darom svoga Duha osposobio da živimo ne samo za sebe; ne samo za ovo sada, vremenito, nego da živimo i jedni za druge. Živimo i trebali bismo živjeti za ono na što nas je Bog pozvao i za što nas je Isus spasio: za trajne i neprolazne vrednote; za ono vječno što se pohranjuje u Ljubav, koja vječno ostaje. Bog, njegova Ljubav, trajno ostaje; nadilazi i naše biološko umiranje. U njoj se zato ostvarujemo za vječnost, za Boga samoga.“

Nadbiskup je podsjetio na trenutne okolnosti i činjenicu kako pandemijska zaraza koronavirusom te potres na području Zagreba posvješćuju i očituju krhkost i nesigurnost gospodarstva i ekonomije, te svih ljudskih nastojanja. „Suočavaju nas s našom ovisnošću o drugima i o Bogu; očituju relativnost pa čak i bezvrijednost kapitala; ogoljuju grešnost i pokvarenost te nesagledivo zle posljedice naše sebičnosti, tvrdoće srca i neodgovornosti pred općim dobrom; suočavaju nas sa zlom našega grijeha, s našom osobnom smrtnošću te s ispraznošću i besmislom tolikih stvari kojima robujemo i za koje nam se čini da se bez njih ne može“, rekao je nadbiskup Hranić.

Kazavši kako je Lazar iz naviještenog evanđeoskog odlomka – u grobu povezan povojima i lica omotana ručnikom, bez života unutar zatvorenog groba, sa zadahom mrtvaca – naša slika, nadbiskup je istaknuo kako Isus i nas danas poziva da izađemo van iz svojih grobova u koje smo se zatvorili: „Neka ovi dani, zato, budu dani naše intenzivne sabranosti, dani produbljenja duhovnoga života i obraćenja. Nemojmo ove činjenice i ovo razdoblje uzeti olako. Sve ovo što se događa s nama i oko nas poziva nas da, iako smo još u tijelu, ipak ne smijemo živjeti tako tjelesno i usmjereni na prizemno, materijalno, sebično, da ono duhovno u nama ostane površno i rubno, zanemareno i zakržljalo, da bi na kraju ostalo izgubljeno. Ono duhovno se treba razrasti i osnažiti, jer ono ostaje, jer je samo ono zalog života. A ono nije iz tijela, od naše snage i od naše volje, nego od Duha.“

Ističući kako se osjeća privilegiranim spram svih onih koji zbog mjera predostrožnosti ne mogu u svojim crkvama sudjelovati u euharistiji i primiti posvećene euharistijske čestice, nadbiskup je posvijestio kako u ovim okolnostima osobitu važnost ima kućna Crkva, obitelj. „Kršćanska je obitelj osnovna stanica života Crkve, crkva u malom. I pozivam vas, dragi supružnici i roditelji, da danas i kroz ove korizmene dane, te kroz nadolazeće uskrsne blagdane, kad moramo ostati doma, vi preuzmete svoju službu krsnih svećenika i da na kućnu liturgiju i molitvu okupite te da redovito okupljate svoju obitelj. Vaše je poslanje da budete kućni svećenici, navjestitelji evanđelja i posvetitelji jedni drugih. Neka ovi dani budu dani vašeg dijaloga u ljubavi, uzajamnog oprosta i pomirenja unutar vaše obitelji“, rekao je među ostalim nadbiskup Hranić.

Na kraju euharistijskog slavlja, nadbiskup se osvrnuo na sredstva društvenog priopćavanja, rekavši kako su ona upravo blagoslov jer nas duhovno sjedinjuju i potiču na molitvu te je podsjetio kako se na mrežnim stranicama Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral i na brojnim drugim mjestima može naći lijepog materijala za kućnu liturgiju i molitvu.