Slavlje blagdana započelo je jutarnjim euharistijskim slavljima u svetištu bl. Marije Propetog Isusa Petković. Prvo euharistijsko slavlje u svetištu predvodio je vlč. Marin Marić, župnik župe Gospe Snježne i upravitelj svetišta sv. Jakova Markijskog u Deževicama, vrhbosanska nadbiskupija. Drugo prijepodnevno euharistijsko slavlje predvodio je don Josip Barišić, župnik župe sv. Nikole u Čilipima, koji je bio više godina župnik u Blatu. U koncelebraciji su bili don Stipo Miloš, župnik župe sv. Srđa i Baha u Pridvorju, don Vlado Markić, župnik župe sv. Roka u Lumbardi, don Frano Miljenko Markić, župnik župe sv. Marije Magdalene u Putnikovićima i don Tomislav Sikavica, trajni đakon i ekonom dubrovačke biskupije. Na misi je pjevao zbor mladih »Stope« pod vodstvom s. M. Juliane Beretić. Na ovom euharistijskom slavlju tradicionalno su sudjelovali volonteri Caritasa Dubrovačke biskupije. Na kraju ovih euharistijskih slavlja vjernici su imali mogućnost čašćenja relikvija blaženice.

Svečani program proslave blagdana započeo je u 18.30 sati. Na Plokati ispred župne crkve Svih Svetih izveden je »Blatski tanac« i viteška igra »Kumpanija«.

U 19 sati je iz svetišta krenula procesija s relikvijarom blažene Marije Propetog Isusa Petković. Relikvijar je nosio predslavitelj blagdanskog euharistijskog slavlja mons. Đuro Hranić, nadbiskup i metropolit đakovačko-osječki. Procesiju su predvodili bratimi bratovština sv. Vincence pod zaštitom Srca Isusova i Svih svetih sa svojim procesionalnim raspelima i barjacima, a sudjelovali su članovi Franjevačkog svjetovnog reda, puhački orkestri Narodne glazbe i Hrvatske glazbene udruge »Sv. Vincenca«, djeca iz vrtića »Marija Petković«, dječji zbor »Stope«, zbor župe Svih svetih, kumpanjoli i tancarice u tradicionalnim blatskim nošnjama, sestre Dominikanke iz Korčule, sestre Družbe Kćeri Milosrđa, ministranti, svećenici, mons. Mate Uzinić, biskup dubrovački, te veliko mnoštvo vjernika. Barjak s likom blaženice nosio je Stjepan Bačić. Po dolasku procesije na plokatu ispred župne crkve Svih svetih, započelo je svečano euharistijsko slavlje uz koncelebraciju sedam svećenika.

U homiliji nadbiskup Hranić osvrnuo se na tekst Evanđelja o bogatom mladiću: »I u Isusovo doba i danas malo je osoba koje se mogu pohvaliti da su Božje zapovijedi ‘čuvali od mladosti’. Za takve osobe Evanđelje kaže: ‘Isus ga pogleda i zavoli’. Časne, moralne i poštene osobe ne može se ne voljeti. I to je bilo polazište i temelj da Isus pred svoga sugovornika stavi ideale i da ga pozove da ide za njim, pa će biti istinski sretan i imati blago na nebu!

Vjerujem da ćemo se svi složiti da je Blaženica bila osoba koja je u molitvi propitivala što joj je činiti, kao i nepoznati Isusov sugovornik u evanđeoskom odlomku što smo ga upravo čuli. No, za razliku od njega, ona nije mislila samo na sebe i nije si pred Bogom postavljala pitanje: ‘Što mi je činiti da ja osobno život vječni baštinim?’, nego je razmišljala šire i ‘crkvenije’. Pitala se jednostavno: ‘Što mi je činiti?’ Što Bog želi i očekuje od mene ovdje gdje sam po njegovu promislu rođena i gdje živim? Što Bog želi od mene u Crkvi? Koji je moj poziv i koje je moje poslanje?«

Napomenuo je kako je i blaženica obdržavala sve zapovijedi od svoje rane mladosti, pa ju je Isus kao i mladića pogledao i zavolio, te stavio na ispit koji je ona položila od prve – i to s izvrsnim! Ona je bila iz dobrostojeće obitelji, ali je već od svoga djetinjstva imala poseban osjećaj ljubavi prema siromasima i zbog toga imala i problema sa svojima u obitelji, osobito sa svojom majkom, zbog toga što je po njezinu mišljenju bila odveć širokogrudna prema siromasima. Siromaštvo je bio njezin osobni ideal i izbor uz kojega je radosno prionula čitavim svojim bićem.

»Milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost’, praštanje, podnošenje, iskrena ljubav i sve ostale kreposti koje u današnjem drugom čitanju sv. Pavao nabraja kao kreposti – kako on to kaže – ‘novoga čovjeka’, koje su resile i našu Blaženicu, bile su plod njezina iskrenog i dubokog osobnog iskustva vjere te uvjerenja da je milost sakramenta krsta veliki privilegij koji nije dan svim ljudima, nego samo krštenicima. Ona je zbog toga, duboko zahvalna pred Bogom jer je primila milost krštenja, uranjala u dar krsne milosti i nad tim darom meditirala. Po daru krsne milosti, kojega je duboko proživljavala, kroz čitav svoj život se doista osjećala ‘izabranica Božja, sveta i ljubljena’ (usp. Kol 3,12), kako to kršćane naziva sv. Pavao na početku svoga današnjega odlomka u poslanici Kološanima: ‘izabranici Božji, sveti i ljubljeni’. Tako je na svoj krsni dan 22. prosinca 1956. godine, dakle kad je već imala 64 godine, Blaženica zapisala svoje iskustvo krsne milosti koje ju je očito pratilo od njezina djetinjstva.

‘Pred tvojim svetim licem padam ničice , o Bože i Oče moj! Dolazim Ti da Ti dadem hvale za neizmjernu ljubav, milosti i milosrđe (…) Na ovaj dan krštenja ja sam postala dijete tvoje, dijete tvoje milosti i ljubavi. Danas si me primio u svoju svetu Crkvu da u njenom krilu rastem u milosti (…). Od danas sam počela uživati milost tvoju i živjeti u tebi po Sinu tvome. (…) O neizmjernosti! O beskrajnosti! (…) Sveti i presveti, neizmjerni Bože (…) U tebi sve živi i gubi se kao u neizmjernom Oceanu. (Kako si mi dao da sam to motrila i u šestoj godini života svoga i objavio si mi svoju neizmjernost i sebe samog, kako si ti jedini koji jesi , a sve ostalo je kao ništa, sve se gubi u tebi kao sjena.)’ (Mladen Parlov, uredio: Sve za Isusa. Autobiografija i duhovni spisi. Verbum, Split 2003., str. 282-283.)

Nošena tim iskustvom, ne samo da je odbacivala slabosti i grijehe ‘staroga čovjeka’ (o kojemu govori sv. Pavao), nego je otvorena za dar milosti Božje dozrijevala, te se ‘zaodijevala’ u Isusa Krista i njemu suobličavala. Ljubila je njega i u njemu druge ljude. Uronjena u Kristovo otajstveno tijelo – u Crkvu, druge je ljude prepoznavala te gledala kao svoju braću i sestre. I zato je ne samo izvrsno polagala ispite u danima kušnje, nego je ‘riječ Kristova u svem bogatstvu prebivala u njoj’, postala je sposobna ‘poučavati i urazumljivati’ druge te je sve što je činila, doista činila – kako nam to danas poručuje sv. Pavao – „u Imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu’«.

Spomenuo je i hrabrost bl. Marije Propetoga koja je zbog velikih potreba za sirotnu djecu, ali i osiromašeno Blato, zbog bolesti vinove loze od koje su živjeli, 1922. otišla kroz tri mjeseca prositi žito na području tadašnje Đakovačke biskupije. Prije toga je preko dubrovačkog biskupa uputila zamolbu na đakovačku biskupiju da smije na taj način priskrbiti hranu za svoje potrebnike.

Mons . Hranić se posebno osvrnuo na Isusove zahtjeve u Evanđelju: »’Vršiti zapovijedi!’ To je prvi Isusov zahtjev. Moj bračni drug i moja djeca s pravom od mene očekuju određene stvari, koje su moja obveza i moja zadaća. I radno mjesto pred mene stavlja određene zadaće i ja moram biti odgovoran prema tim zadaćama. Vršiti svoje dužnosti koje imam i biti vjeran Božjim zapovijedima – to je temelj. Isus može svoje evanđeoske i kršćanske vrijednosti te poslanje ponuditi onima koji vrše zapovijedi.

‘Idi, i što imaš prodaj i podaj siromasima, pa ćeš imati blago na nebu.’ – To je drugi Isusov zahtjev! Da bismo gradili zdrav sustav i bolje društvo, i mi smo poput Isusovog sugovornika pozvani odreći se svoga imetka. To može značiti i odustajanje od vlastite komotnosti, tvrdoglavosti, oholosti i egoizma; od sebičnosti – od svega onoga što me priječi u ostvarenju mojih zadaća i obveza, moga identiteta i moga poslanja. ‘Idi i to prodaj, oslobodi se toga, pa ćeš imati blago na nebu!’ No, na Isusovu putu treba biti spreman na žestoke otpore te protivne vjetrove.

‘A onda dođi i idi za mnom!’ Vjerujem da nitko od nas nije čovjek koji bi se zadovoljavao samo minimumom obdržavanja Božjih zapovijedi (ne ubij; ne čini preljuba; ne ukradi; ne svjedoči lažno; ne otmi; poštuj oca i majku), nego vjerujem da svatko od nas također želi – poput Isusovog današnjeg sugovornika – dosegnuti određene ljudske i evanđeoske ideale te ići za Isusom. Vjerujem da svatko od nas želi pridonijeti boljitku naše domovine i naroda; da želimo dobro odgojiti svoju djecu, da želimo poput bl. Marije Propetog Isusa Petković činiti dobro drugima, iskreno ih ljubiti i za njih živjeti. Znajmo i budimo svjesni da Isus može svoje evanđeoske i kršćanske ideale i vrijednosti te poslanje ponuditi samo onima koji se ne zadovoljavaju tek time da budu osrednji ili malo bolji kršćani, nego žele ostvariti ideale i tako iskusiti istinsku radost i puninu svoga bića. Vjerujem da svatko od nas koji smo večeras ovdje sabrani, svaka sestra, svaki svećenik i svatko od Vas vjernika želimo poput Isusovog sugovornika, još više poput bl. Marije Propetog Isusa mirisati Bogom, suobličiti se raspetom i uskrslom Isusu te u njega zaodjeveni mijenjati i izgrađivati pravni, gospodarski, politički i socijalni sustav ove zemlje«.

Euharistijsko slavlja je nakon propovijedi nastavljeno u župnoj crkvi, zbog vremenskih neprilika. Po završetku slavlja župnik, don Željko Kovačević je zahvalio nadbiskupu Hraniću i biskupu Uziniću, čestitao sestrama blagdan i objavio kako je misnica s likom bl. Marije Petković, koju je mons. Hranić nosio na tome slavlju dar Župnog pastoralnog vijeća i župnika svetištu blaženice. Vjernici su imali mogućnost čašćenja relikvija blaženice u kapeli sv. Vincence.