Nadbiskup Hranić predvodio Vazmeno bdjenje u konkatedrali Sv. Petra i Pavla

U koncelebraciji su bili prof. dr. Zvonko Pažin s KBF-a u Đakovu – koji je ovogodišnje katekumene pripremao za primanje sakramenata, zatim vlč. Ivica Martić, domaći župnik mons. Adam Bernatović, župni vikar Antun Nikolić, a posluživao je đakon Domagoj Brkić. Obredi su počeli blagoslovom ognja i paljenjem uskrsne svijeće na ulazu u osječku konkatedralu. Uneseno je novo uskrsno svijetlo te je Hvalospjev uskrsnoj svijeći otpjevao đakon Brkić. Nakon navještaja starozavjetnih čitanja o povijesti spasenja, ponovno su, uz pjesmu Slave, zazvonila zvona. Uslijedilo je novozavjetno čitanje, naviještaj evanđelja te prigodna homilija nadbiskupa Hranića.

Novo rođenje, preporođenje

Započinjući homiliju nadbiskup se obratio katekumenima, rekavši: „Vama dragi katekumeni, koji ste od jesenas polazili katekumenat, i pripremali se za ovo slavlje, neka se riječ ‘prijelaz’ posebno ureže u srce i neka od noćas postane nerazdvojni dio vašega bića. Neka ovo vazmeno bdijenje postane i vaš osobni ‘prijelaz’. Neka započne novo poglavlje vašega života. Naime, po sakramentima koje ćete noćas primiti postajete suobličeni Isusu Kristu koji je pobijedio zlo, grijeh, robovanje i smrt te je ušao u uskrsnu radost zajedništva s nebeskim Ocem. On ulazi u Vaš život te postajete nošeni snagom njegova Svetoga Duha. Događa se vaše novo rođenje, preporođenje. Kristovo uskrsnuće, kojemu postajete pridruženi, postaje Vaša snaga kojom postajete kadri osloboditi se svakog oblika ropstva, grijeha i smrti u svome životu. Čini vas sposobnim promijeniti dosadašnji stil svoga života, izaći iz robovanja sebi, svojoj komotnosti, svome egoizmu, svojim sebičnim računicama i sitnim interesima, te ostvariti prijelaz u potpunu slobodu od sebe, od svojih očekivanja od drugih ljudi da se promijene i da budu po našim očekivanjima i po našoj mjeri, osloboditi se naših nepopustljivosti i tvrdih stavova te sebi i svima drugima posvjedočiti snagu uskrsne preobrazbe koja nas čini slobodnima za druge ljude, za solidarnost s njima, za njihove potrebe. To je sloboda koja nam dolazi od Krista uskrsloga.“

Potom je sve vjernike potaknuo da im se u pamet i srce također ureže riječ ‘prijelaz’ te je rekao: „Slavlje Uskrsa predstavlja prijelaz, erupciju Božje snage u našu osobnu povijest, po čemu i naš život postaje nova stvarnost u kojoj Krist raspeti i uskrsli postaje svjetlo, model i nadahnuće svih naših riječi, postupaka i odnosa prema drugima. Riječ je o ‘prijelazu’ iz staroga u novi život u zajedništvu s Kristom. Večeras smo se okupili u mračnoj konkatedrali kako bismo i simbolikom pokazali ‘prijelaz’ koji se dogodio u ovoj noći – iz mraka u svjetlo. Krist je svojom smrću i uskrsnućem raspršio tmine grijeha i zla te je zapalio neprolazno svjetlo ljubavi i pomirenja.“

Darovana sloboda

Podsjećajući na starozavjetno čitanje o prijelazu Izraelaca iz egipatskog ropstva kroz Crveno more u slobodu, đakovačko-osječki nadbiskup je rekao: „Biti slobodan i nikome i ničemu ne robovati velika je stvar. No, do potpune slobode čovjek ne dolazi lako. Čovjek može biti rob neke svoje navike, neke fiksne ideje ili svojih osjećaja. Može također biti zatočenik i rob svoga straha. Može biti rob svoje komotnosti, sebičnosti. Može postati rob nekog interesa ili podzemlja u koje je ušao, izgubiti svoju slobodu prodavši je za neke usluge. Sloboda, dakle, nije samo u mogućnosti slobodnog i neovisnog izbora, nego je riječ o postizanju nutarnje slobode. Tu mi moju slobodu ne može nitko oduzeti, nego si je oduzimam ja sam, prepuštajući se različitim oblicima ropstva. I nutarnju slobodu od svega toga može mi darovati jedino Bog – i to mukom, smrću i uskrsnućem svoga Sina. On me oslobađa od svakog oblika mojega robovanja i od svakog zadaha smrti u koji upadam. On je uskrsnuo, živ iz groba ustao. Na sebe je preuzeo posljedice našega grijeha i našeg robovanja, zbog nas je ušao u naše robovanje, u našu patnju zbog ropstva u koje upadamo, u naše umiranje i smrt, u trulež našega groba da nas odatle izbavi i oslobodi. I naša sredina, naš grad, naša Crkva i društvo trebaju nas kao svjedoke da se istinska sloboda sastoji u slobodi za drugoga, od robovanja sebi, za nesebičnu ljubav, za altruizam, za solidarnost; u zauzimanju za opće dobro, u slobodi za teži i zahtjevniji put koji vodi kroz žrtvu, kroz odricanje i obraćenje.“

Potreba kršćanskog doprinosa

Nadbiskup je zatim naglasio da „noćas slavimo pobjedu života nad smrću i ispovijedamo da smrt nema zadnju riječ. Bog ne dopušta da propadne stvorenje njegove ljubavi, koje je on za sebe stvorio. Božja je ljubav jača od smrti. Noćas ispovijedamo da je Kristovo uskrsnuće jamstvo i našega uskrsnuća. Ispovijedamo da nismo stvoreni za trulež groba, nego za život – i to sretan, smislen i ispunjen život, za puninu života, za život vječni.“ Prisutnim vjernicima, napose katekumenima, na kraju homilije je proučio: „Noćas umiremo starome čovjeku i uskrisavamo na novi život, život spašenih u Kristu. Noćas zato slavimo ‘prijelaz’; prijelaz iz raspadljivosti našega grešnoga tijela u neraspadljivost preobraženoga i slavnoga Kristova tijela.“

„Noćas Vas zato molim i pozivam da sa ovoga slavlja uskrsnoga bdijenja sa sobom ponesemo i da dobro zapamtimo samo jednu jedinu riječ: prijelaz. Krist je iz smrti prešao u život! Uskrsnuo je!“, poručio je nadbiskup Hranić.

Uslijedile su Litanije Svih svetih, blagoslov krsnog zdenca, obnova krsnih obećanja, podjela sakramenata inicijacije te škropljenje prisutnih vjernika blagoslovljenom vodom u znak sjećanja na krštenje.

Na kraju Vazmenoga bdjenja, domaći župnik Bernatović uputio je uskrsnu čestitku nadbiskupu Đuri, a nadbiskup je zahvalio te rekao: „Draga braćo i sestre, dragi novokrštenici, prvopričesnici i krizmanici, draga braćo svećenici i poštovane sestre redovnice, svima Vam želim sretan i blagoslovljen Uskrs. Svima nam želim da ovo bude noć našeg umiranja starome čovjeku i uskrsnuća na novi život, život spašenih i otkupljenih u Kristu. Bog nas ljubi, a naše nas zajednice i naše obitelji, ovaj naš grad i naše društvo trebaju kao svjedoke da se može živjeti ljubav i dobrota bez računice i natruha sebičnosti; trebaju naš kršćanski doprinos. Neka nam uskrsli Gospodin dade milost da to i ostvarimo.“ Uputio je zahvalu svima koji su sudjelovali u pripremama Vazmenoga trodnevlja, a župniku Bernatoviću uime svih vjernika uputio je izraze sućuti i molitvenog zajedništva zbog smrti njegova brata svećenika mons. Josipa Bernatovića, koji je preminuo u KBC-u Osijek, u večeri Velikoga petka, 7. travnja nakon teške trotjedne bolesti.