Nadbiskup Hranić: S poštovanjem mislimo na duhovnu baštinu koju su nam ostavili pokojni
Svi sveti u đakovačkoj katedrali
Đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić predvodio je na svetkovinu Svih svetih 1. studenoga večernje misno slavlje u đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra, tijekom kojega se već tradicionalno moli za sve branitelje i žrtve Domovinskoga rata.
„Dok danas pohađamo naša groblja i molimo za svoje pokojne, s poštovanjem mislimo na duhovnu baštinu koju su nam ostavili; na toplinu, ljubav, dobrotu, spremnost na velikodušnost i žrtvu. Molimo za one koji nisu bili savršeni, da ih svemogući Bog u svojoj dobroti i milosrđu očisti od svake slabosti i posadi ih za stol u svome kraljevstvu“, rekao je nadbiskup.
Isusova blaženstva, o kojima govori odlomak Matejeva Evanđelja, koje je pjevanjem navijestio generalni vikar mons. Ivan Ćurić, nadbiskup je nazvao programom kršćanskog života i izazovom za svakog vjernika. Isti evanđeoski tekst o blaženstvima najbolje rasvjetljuje pojam svetosti, odnosno daje odgovor na pitanje što je svetost, rekao je nadbiskup u homiliji.
„Blaženstva su poput kršćaninove osobne karte. Dakle, ako se netko pita: Kako se postaje dobar kršćanin? odgovor je jasan: ako ostvarujemo i živimo ono što je Isus rekao u blaženstvima. U njima nalazimo Isusovo lice i program našega kršćanskoga života. U Isusovom rječniku biti ‘blažen’ ili ‘sretan’ znači isto što znači i biti ‘svet’. Isus izražava činjenicu da oni koji su vjerni Bogu i njegovoj riječi postaju sveti, odnosno oni postižu iskustvo pravog blaženstva, tj. svetost“, kazao je nadbiskup Đuro, tumačeći potom blaženstva i potičući okupljene vjernike na njihovo življenje.
Istaknuo je kako u življenju evanđelja „ne možemo očekivati da će sve biti lako, jer nam se često na našem putu isprječuju žeđ za moći i svjetovni interesi“ te podsjetio kako je sveti Ivan Pavao II. primijetio da je „otuđeno ono društvo koje u svojim oblicima društvene organizacije, u oblicima proizvodnje i potrošnje otežava ostvarivanje toga darivanja (sebe samoga) i oblikovanja te međuljudske solidarnosti“.
„U takvome otuđenom društvu, zarobljenom u zakučastome meandru politike, medija i ekonomskih, kulturnih, pa čak i vjerskih institucija, koje postaju prepreka autentičnomu ljudskom i društvenom razvoju, blaženstva nije lako živjeti; na svaki pokušaj da se to učini, gledat će se negativno, s nepovjerenjem i s podsmijehom“, rekao je nadbiskup, dodavši kako je „križ, a poglavito umor i bol koje podnosimo u življenju zapovijedi ljubavi i na putu pravde, izvor našega rasta i posvećenja“.
U nadbiskupovoj koncelebraciji bili su mons. Ćurić, mons. Luka Marijanović te preč. Mato Gašparović. Misno slavlje pjevanjem je pratio Mješoviti katedralni zbor, pod ravnanjem mo. Ivana Andrića.