Misu su suslavila trojica svećenika predvođena mjesnim župnikom don Ratomirom Vukorepom, a liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti župni zbor Župe sv. Petra uz orguljašku pratnju Lucije Šitum i gitarsku pratnju Klare Madunić.

Nadbiskup je u propovijedi, polazeći od Isusova poziva: „Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti“, istaknuo kako Krist ne poziva one koji su jaki, uspješni i bez problema, nego upravo ljude koji nose terete života, iscrpljenost, brige, bolest, osamljenost i rane koje nitko ne vidi. Naglasio je kako je često najteži teret onaj kada čovjek nema kome reći da mu je teško te podsjetio na biblijskog Joba koji u svojoj patnji vapi za nekim tko će ga saslušati. Istaknuo je da mnogi ljudi godinama u tišini nose svoje križeve, bez osobe koja bi ih saslušala ili jednostavno bila uz njih, dok Isus upravo takvima prilazi i pokazuje da u svojoj boli nisu sami.

Govoreći o potrebi blizine i suosjećanja, mons. Križić naglasio je kako čovjeku često nije potrebno veliko rješenje, nego netko tko će ga saslušati, pogledati s poštovanjem i ljubavlju te ga upitati kako je. Podsjetio je kako je Isus prilazio upravo onima od kojih su drugi odstupali, zaustavljao se kraj onih koje nitko nije primjećivao i slušao one koje nitko nije htio slušati. Upozorio je kako današnjem svijetu više nego ikada nedostaje ljudi koji imaju vremena za drugoga, koji neće odmah dijeliti savjete ili osuđivati, nego će razumjeti i biti blizu. Pozvao je vjernike da i sami dođu Isusu sa svojim umorom, ali i da postanu njegove ruke i njegovo srce za one koji pate jer se teret koji se dijeli lakše nosi. „Ponekad je najljepši način naviještanja Evanđelja upravo to da nekome budemo čovjek“, poručio je.

U završnom dijelu propovijedi nadbiskup se osvrnuo na blizanki, čestitavši roditeljima i istaknuvši kako su djeca najveće bogatstvo i istinski Božji dar. Naglasio je kako se život ne može mjeriti samo novcem, troškovima i materijalnom sigurnošću jer dijete ne pita najprije koliko roditelji imaju, nego koliko vole. Istaknuo je kako su toplina doma, obiteljsko zajedništvo, radost, osjećaj prihvaćenosti i roditeljska ljubav najveća baština koju roditelji mogu ostaviti svojoj djeci te da upravo takvo ozračje oblikuje njihovu budućnost. „Djeca ne trebaju život materijalnog obilja, nego roditelje koji ih vole i dom u kojem ima radosti, smijeha i riječi ‘oprosti’, ‘hvala’ i ‘volim te’. Svako novo dijete ne uzima ljubav iz obitelji, ono je umnaža“, poručio je nadbiskup, zaključivši molitvom da Bog svojim blagoslovom prati ovu obitelj i svu njihovu djecu.

Na kraju misnog slavlja župnik zahvalu nadbiskupu uputio je don Ratomir Vukorepa, a potom se obratio i nadbiskup koji je naglasio kako se budućnost toga kraja gradi upravo ondje gdje se rađaju i odgajaju djeca u vjeri, prenosi TUSMN.