Benedikta je četvrto dijete obitelji Vukojević, a Nadia Andrea prvo dijete obitelji Plazibat. Koncelebrirali su dugopoljski župnik vlč. Ivan Ćubelić i nadbiskupov tajnik vlč. Renato Pudar. Liturgijsko pjevanje predvodio je mješoviti župni zbor pod vodstvom s. Udoksije Franić.

Nadbiskup Križić je na početku homilije rekao kako „današnja liturgijska čitanja govore o samim počecima ljudske obitelji“ te istaknuo da u Bibliji postoje dva izvještaja o stvaranju muškarca i žene. „Prva tradicija govori o stvaranju kao jednom činu, a drugi kao odvojenom činu. Time se želi istaknuti da je muškarca i ženu stvarao jedan um, ali i da između njih postoje određene razlike. Bog Adama stvara od praha zemaljskoga te u njega udahnjuje svoj duh i čovjek postaje živa duša. Nakon stvaranja Adama Bog uređuje prekrasni vrt s mnogovrsnim plodovima, raznim životinjama i u njemu nastanjuje Adama, ali nedugo zatim, i prije njega samog, primjećuje da nije dobro da čovjek bude sam te mu stvara ženu – pomoć njemu sličnu. Isticanjem sličnosti između muškarca i žene Bog želi naglasiti kako je to pomoć iste vrijednosti, a inzistiranjem na različitosti pokazuje se da će žena čovjeka obogatiti, a on će također obogatiti nju“, rekao je.

„Danas je problem što neki sve agresivniji pokreti žele ukloniti tu različitost, ali žena nije kopija muškarca, niti obrnuto i zato je važno ne brisati te različitosti nego se truditi živjeti u obostranoj podložnosti. Sveti pisac ističe da se čovjek veoma obradovao stvaranju žene te postao sposoban komunicirati čime napreduje prema punini čovještva“, dodao je. „Poslije čovjek postaje sposoban i razgovarati s Bogom, a u tome leži vrlo važna poruka: čovjek treba prvo naučiti dobro razgovarati s bližnjim da bi bio sposoban čuti Boga i razgovarati s njim“, poručio je.

„Vidimo također da čovjek nije stvoren kao dovršeno biće, već kao onaj koji se mora ostvarivati i znati birati dobro, za što je po stvaranju osposobljen. U svetom tekstu je istaknuto i to da čovjek i žena kada stvaraju novu obitelj moraju napustiti svoju iskonsku obitelj te voljeti jedno drugo više nego ikoga. Ipak, čovjek je zakon koji je Bog postavio u stvaranju unakazio te je jači spol sebi dopustio da i zbog najbanalnijih razloga može otpustiti ženu. Zato Isus u evanđeoskom ulomku želi vratiti zakon na staro i ističe da je promijenjen zbog okorjelosti ljudskoga srca koje se deformiralo i postalo nesposobno za darivanje drugome“, kazao je propovjednik.

Nadalje ustvrdio je kako su „danas brakovi postali jako krhki te da život u obitelji postaje nepodnošljiv kada muževi i žene izgube sposobnost da se žrtvuju i služe jedno drugome. Budući da smo samo ljudi, u obitelji je normalno imati nesuglasice, ali je važno znati tražiti oproštenje i ako bračni drugovi imaju spremnost oprostiti, njihova će ljubav rasti. Samo ljubav koja dolazi od Boga ima snagu nadilaziti nesporazume, ali ako fali te ljubavi onda je suživot nemoguć i obitelj će postati nekakvo mučilište. Za obitelj je važno znati nesporazume staviti pred Boga i u molitvi tražiti savjet od Boga. Danas postoji i problem sve agresivnijih ideologija koje žele roditeljima oduzeti primat odgoja njihove djece, očinstva i majčinstva te obitelji rastakati na sve moguće načine. Zato je važno moliti za naše kršćanske obitelji kako bi mogle prenijeti dar vjere koji su primili od svojih predaka“, naglasio je.

Na kraju homilije nadbiskup je čestitao roditeljima na daru krštenja njihove djece i podsjetio na brojne teškoće i izazove u odgoju, a na kraju ustvrdio kako su „djeca najveća vrijednost koju čovjek može ostaviti iza sebe prije odlaska iz ovozemaljskog života“. Zahvalio je Bogu za sve obitelji koje se ne boje života i istaknuo da se „Crkva raduje svojim novim članicama po kojima će postati brojnija i svetija“ te zaželio da Bog te dvije obitelji prati svojim blagoslovom i bude jamac budućnosti i sreće njihovoj djeci.

Pred kraj misnoga slavlja župnik je zahvalio nadbiskupu na tome što je uspio izdvojiti vrijeme u prigodi krštenja u župi i na taj način dao poticaj mladim obiteljima da se ne boje života. Roditeljima je poručio da ljudi često gledaju razne darove koje su kroz život primili, ali su najveći dar upravo djeca koju drže u rukama te ih potaknuo da se uvijek trude živjeti svetost. Prije svečanog blagoslova nadbiskup je zaželio da sva djeca budu radost svojih obitelji te potaknuo sve prisutne roditelje da na misu dolaze s djecom i uče ih znak križa te ostale pobožne geste kako bi se naviknuli dolaziti u kuću Božju i tražiti njegovu pomoć za svoj život. Nakon blagoslova uslijedilo je zajedničko fotografiranje i darivanje obitelji koje su slavile sakrament krštenja.