Na početku misnoga slavlja istaknuo je kako se treća nedjelja došašća naziva i „Gaudete“ – nedjelja radosti, dodavši da se u nekim krajevima naše domovine toga dana slave i „Materice“. Pritom je naglasio kako je prigodno čestitati majkama i moliti za njih, jer upravo od majki uvelike ovisi odgoj i formacija njihove djece.

U koncelebraciji su sudjelovali mjesni župnik don Jure Lovrinčević, gvardijan franjevačkog samostana u Makarskoj fra Ante Čovo te nadbiskupov tajnik don Renato Pudar. Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti katedralni zbor sv. Marka pod ravnanjem Marina Turića.

U homiliji je nadbiskup istaknuo kako je strpljivost jedna od ključnih poruka treće nedjelje došašća te da ona ne znači pasivno čekanje, nego nutarnju zrelost koja prihvaća činjenicu da se ne može imati sve odmah. Govoreći o proroku Izaiji, mons. Križić podsjetio je kako je prorok u progonstvu hrabrio narod koji je bio na rubu klonuća, vraćajući mu nadu i sigurnost da Bog nije zaboravio svoj narod, nego strpljivo priprema oslobođenje i spasenje.

Zatim je govorio o iskustvu patnje u kojem čovjek lako gubi snagu i nadu, istaknuvši kako je život bez nade teži od same patnje. U takvim okolnostima, naglasio je nadbiskup, Božja riječ ne dopušta klonuće, nego poziva na unutarnje jačanje i hrabrost. Pritom je upozorio kako se strpljivost često pogrešno shvaća, jer ona nije bijeg niti pomirenje s besmislom, nego svjesna odluka vjere: „Strpljivost je aktivna krepost i nema ništa zajedničko s inercijom, pasivnošću ili pukim prepuštanjem sudbini.“

Mons. Križić potom je protumačio kako strpljivost ne znači proglašavati stvarnost beznadnom niti dignuti ruke od života, nego ustrajati u vjeri i onda kada se sve čini tamnim. Kao biblijski primjer naveo je ratara koji, nakon što učini sve što je u njegovoj moći, strpljivo čeka plod. U tom je kontekstu naglasio kako prava strpljivost rađa nutarnju postojanost, jer se „čovjek strpljivosti nikada ne predaje, nikada ne priznaje definitivni poraz“, čak ni onda kada izgubi mnogo.

U nastavku homilije nadbiskup je govorio o Božjim kašnjenjima koja često zbunjuju i sablažnjavaju vjernike. Podsjetio je kako su takva iskustva snažno prisutna u Evanđelju, spominjući Isusovo zakašnjenje kod Lazara, Jairove kćeri i u smirivanju oluje na moru. Naglasio je kako se u takvim trenucima čovjek pita zašto Bog šuti i zašto ne intervenira kada je to najpotrebnije, ali je upozorio da se „Božji sat ne poklapa uvijek s našim“. Time je istaknuo kako problem nije u Božjoj vjernosti, nego u ljudskom povjerenju koje se mora pročistiti.

Mons. Križić je zatim istaknuo kako se vjera ne kuša u trenucima kada sve ide dobro, nego u tamama života, kada nestaju sigurnosti i oslonci. Podsjetio je na Isusove riječi upućene apostolu Tomi te naglasio kako se istinska vjera rađa iz povjerenja, a ne iz vidljivih dokaza. U tom je svjetlu istaknuo kako velika vjera znači znati kleknuti i zahvaljivati i onda kada se čini da je sve izgubljeno.

U završnom dijelu homilije nadbiskup je strpljivost povezao s ljubavlju i poniznošću, poručivši: „Drugo ime za strpljivost jest ljubav i poniznost“, jer se samo snagom Božje ljubavi može ustrajati u čekanju. Govoreći o Božjoj strpljivosti prema grešnicima, pojasnio je kako ona nije znak slabosti, nego izraz nade u čovjekovo obraćenje. Homiliju je zaključio pozivom vjernicima da u školi nade, ljubavi, poniznosti i strpljivosti uče živjeti povjerenje u Boga koji, i kada se čini da kasni, uvijek dolazi u pravo vrijeme.

Na kraju mise okupljenima se obratio župnik don Jure Lovrinčević, zahvalivši nadbiskupu na tradicionalnom božićnom pohodu župi i katedrali te istaknuvši da su njegova riječ i prisutnost bile snažno ohrabrenje vjernicima. Posebno je izdvojio nadbiskupovu misao da je strpljivost aktivna krepost, odnosno aktivno iščekivanje ispunjenja Božjih obećanja u životu, te je izrazio nadu da će zajednica ustrajati u vjernosti Bogu.

Prije svečanoga završnog blagoslova nadbiskup je svim vjernicima zaželio blagoslovljene dane došašća i Božića, moleći da Bog bude snaga u poteškoćama, svjetlo u tamama i vodstvo u važnim životnim odlukama.