Koncelebrirali su zamjenik generalnog vikara Družbe o. Marco Pasinato, SMM, provincijal talijanske provincije Družbe o. Angelo Sorti, SMM, poglavar Družbe u Hrvatskoj o. Mihovil Filipović, SMM, župnik domaćin Filip Marić te ostali okupljeni svećenici.

Na početku misnoga slavlja o. Filipović pozdravio je okupljene te zahvalio svim svećenicima, redovnicima i laicima koji njihov rad u Hrvatskoj i svijetu pomažu molitvom i žrtvom.

Nadbiskup Kutleša na početku je homilije rekao da „pedeset godina prisutnosti misionara monfortanaca u Hrvatskoj nisu samo niz godina, imena, pastoralnih pothvata, putova, susreta i službi. To je prije svega pedeset godina Božje vjernosti; pedeset godina tijekom kojih je Gospodin, po zagovoru Blažene Djevice Marije i po služenju sinova svetoga Ljudevita Marije Grigniona de Montforta, pohađao svoj narod, budio vjeru, pozivao na obraćenje i vodio ljude prema Kristu.”

Tumačeći odlomak iz Evanđelja o svadbi u Kani Galilejskoj, mons. Kutleša istaknuo je da poslužitelji u Kani nakon Marijinog Vina nemaju „primaju neobičnu zapovijed: napuniti posude vodom. Nisu znali što će se dogoditi. Od njih se nije tražilo da razumiju čudo, nego da poslušaju Krista. I upravo se kroz tu jednostavnu poslušnost otvorio prostor Božjemu djelovanju. Tako je i s nama. Mi bismo često željeli najprije razumjeti sve, osigurati budućnost i tek onda vjerovati. Gospodin nas, međutim, često poziva samo na sljedeći vjerni korak: danas oprostiti; danas se ispovjediti; danas obnoviti molitvu; danas učiniti dobro koje možemo“, poručio je mons. Kutleša

„Dragi monfortanci, možda je upravo to vaša posebna riječ suvremenomu čovjeku: ne boj se potpuno pripadati Kristu. U vremenu privremenih odluka i straha od konačnoga predanja, redovnički život svjedoči da se čovjek ne ostvaruje sebičnim čuvanjem vlastitoga života, nego njegovim darivanjem“, dodao je.

Govoreći o Marijinoj vjeri koja je ustrajala i nakon Isusovih čuda, kada ga je gledala na križu, nadbiskup je rekao da je „ponekad najdublja vjera upravo ostati pod križem kada ništa ne razumijemo i kada ne možemo promijeniti ono što nas boli. (…) Stoga svaki kršćanin može reći: ne znam odgovor na svako svoje ‘zašto’, ali znam komu pripadam. Pripadam Kristu. Vjerovati znači osloniti svoj život na njega i onda kada su njegove staze drukčije od naših očekivanja.“

Mons. Kutleša potaknuo je misionare monfortance da nastave evangelizirati i prenositi svoju duhovnost na mlade. „Prije pedeset godina monfortanska je obitelj po Marijinu zagovoru pustila korijen na hrvatskome tlu. Neka vam Marija i danas pokazuje put kojim treba ići: put slušanja, predanja i vjernosti Kristu. Neka ovaj jubilej zato ne ostane samo spomen zahvalnosti, nego postane novi početak milosti za monfortance, za ovu župu, za našu Crkvu i za sve koji se žele potpuno predati Kristu“, zaključio je.

Na kraju misnoga slavlja uime župne zajednice zahvalni je govor izrekla Anamarija Marković te je nadbiskupu uručila prigodan poklon. Okupljenima se obratio i provincijal Družbe o. Sorti kazavši da je obilježavanje obljetnice prigoda za zahvalnost za dosadašnje djelovanje, služenje i svjedočanstvo redovnika. Pozvao je zajednicu na pogled prema budućnosti s obnovljenom nadom, vjernošću monfortanskoj karizmi i otvorenošću Božjoj providnosti uz Marijin zagovor.

Pjevanje je vodio župni mješoviti zbor, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.