U poruci u povodu Dana svetog Patrika, nadbiskup Martin je naglasio kako taj svetac iz 5. stoljeća poziva na „energično mirotvorstvo, suosjećajnu njegu bolesnih i usamljenih, vjerno očuvanje Božjega stvorenja, velikodušnu pomoć siromašnima i odbačenima i gostoljubivo prijateljstvo prognanima“.

Nadbiskup Martin u ponedjeljak je proslavio Dan svetog Patrika u New Yorku, gradu kojemu su poseban pečat dali irski doseljenici. Naglasio je da su Irci od početka 19. stoljeća odlučujuće sudjelovali u izgradnji toga grada, „kao vodeće osobe u svojim župama i zajednicama, u gospodarstvu, u obrazovnom i zdravstvenom sustavu, u pravosuđu i spasilačkim službama“. Deset newyorških nadbiskupa nakon 1850. rođeno je u Irskoj ili su bili podrijetlom Irci, podsjetio je.

Irski primas uputio je i na motiv nade koji su, prema njegovim riječima, Irci uvijek utjelovljavali. Daleko više od pukog ljudskog optimizma ili osjećaja, to je držanje „skovano u nevolji“ i ukorijenjeno u snažnoj vjeri. „To je bila kršćanska nada, način života, bivstvovanja i postupaka koji nadilazi osobne izazove i uzda se u Boga“. Kršćanska nada suočava se sa životnim teškoćama „s vjerom u uskrsnuće i pogledom na vječni život“.  Ona je poziv na djelovanje za mir, pravičnost i solidarnost s drugima koji se moraju moriti, posebice sa siromašnima i odbačenima”, poručio je nadbiskup Martin.

Tijekom boravka u Sjedinjenim Državama, nadbiskup se susreo sa stotinama obitelji Amerikanaca irskog podrijetla u Bronxu, pomolio se na irskom spomeniku gladi i zajedno s mladima posjetio spomen obilježje Ground Zero, mjesto gdje su stajali srušeni tornjevi blizanci. Prisjetio se brojnih vatrogasaca koji su izgubili život u terorističkom napadu na Blizance 11. rujna 2001., „među kojima su bili mnogi američki Irci“, kako je rekao.

Sveti Patrik živio je krajem četvrtog i početkom petog stoljeća u rimskoj pokrajini Britaniji, a datumom njegove smrti smatra se 17. ožujka 461. godine. Odgojen je u kršćanskom duhu, a kao mladića oteli su ga lovci na robove i odveli u Irsku, gdje je bio pastir. Sukladno njegovoj opsežnoj ispovijesti („confessio“) ukazao mu se anđeo i naložio mu da pobjegne, nakon čega je na europskom kopnu postao svećenik. Papa Celestin I. poslao ga je 432. ponovno u Irsku, gdje je kao misionar i biskup osnovao brojne samostane, škole i crkve. Tisuće Iraca pod njegovim utjecajem obratile su se na kršćanstvo. Jedna od pripovijesti o njegovu životu kaže da je Sveto Trojstvo objašnjavao uz pomoć listova djeteline.