Tom prigodom blagoslovio je tu obnovljenu kapelicu čiju obnovu je u srpnju 2021. započeo donedavni župnik Marko Gregić, a dovršio sadašnji Nikica Jurić uz pomoć i zalaganje župljanja i donatora. Na početku misnoga slavlja, zahvalio im se nadbiskup.

Spominjući se blagdana Uzvišenja Svetoga Križa nadbiskup Uzinić je kazao da je križ danas prepoznatljivi simbol kršćanstva, no u ranijoj povijesti, to su bili drugi znakovi poput ribe, goluba, sidra i pastira. Promjena zbog koje je u središte kršćanske vjere – zajedno s otajstvima muke, smrti i uskrsnuća Gospodina Isusa – stavljen križ kao znak raspoznavanja, dogodila se nakon 14. rujna 335. godine. To je datum kada je u Jeruzalemu posvećena bazilika Svetoga Groba u kojoj se, uz mjesto uskrsnuća, nalazi i mjesto na kojemu je Isus ubijen – Kalvarija, na čijoj je stijeni, u znak križa po kojemu smo spašeni, car Konstantin postavio križ.

Blagdan Uzvišenja Svetoga Križa dolazi od posvete te bazilike u kojoj se počeo častiti križ Gospodinov. Nadbiskup je istaknuo da je ta obnova poticaj za obnovu one druge Crkve – Crkve naroda Božjega.

Križ je, nastavio je, tijekom povijesti postao znak kršćanske prepoznatljivosti, no, pretjerana uporaba križa dovela je do toga da su se ljudi navikli vidjeti raspetog čovjeka na križu. „A to nikada ne smije biti, ni postati normalno jer to nas udaljuje od onoga što je naš Gospodin učinio za nas, od onog pravog značenja križa kao znaka krajnje Božje ljubavi. Bog je na križu podnio boli i patnje iz ljubavi prema nama“, kazao je.

Križ je kao takav znak Božje solidarnosti s raspetima ovoga svijeta, ali i sa svima koje je, „ugrizla zmija i zatrovala zlom“, objasnio je nadbiskup pozivajući se na prvo misno čitanje toga dana. „Križ je znak pobjede nad tim. Znak spasenja. Ono se ne događa našim uključivanjem u spiralu zla, mržnje i osvete da bismo zbog križa iz nje izašli kao pobjednici, nego da bismo zaustavili tu spiralu zla, kao što je to Isus napravio sa svojim križem, svjesno i slobodno birajući dobro i ljubav umjesto zla i mržnje, birajući oprost umjesto mržnje, birajući služenje umjesto podčinjavanja“, napomenuo je.

Nadbiskup je upozorio da se u pojedinim razdobljima križ zloupotrebljavao. Kršćani su, umjesto da su križem zaustavljali mržnju i ratove, u ime križa vodili ratove i obilježavali teritorij. „Ako križ i ono što iza križa stoji, svoj kršćanski, vrijednosni sustav koristimo kako bismo napali druge i nametnuli svoj sustav, onda mi zapravo zloupotrebljavamo križ koji je znak spasenja, znak ljubavi i ne smije postati nešto drugo“, naglasio je nadbiskup.

Blagdan Uzvišenja Svetoga Križa postoji kako bi se moglo razmatrati otajstvo križa i prihvatiti pravo značenje križa na kojemu je razapet Gospodin, križa kojega kršćani štuju, ali ga ne pretvaraju u još jedan idol, kao što se to dogodilo s onim križem kojega je – prema prvom čitanju (Br 21,4b-9) – Mojsije podigao u pustinji i koji je kasnije postao idol te su ga morali ukloniti iz jeruzalemskog Hrama, kazao je propovjednik. U tom smislu potaknuo je vjernike da im križ ne postane idol, nego „znak spasenja i Božje ljubavi, znak koji i nas poziva da se uključimo, da postanemo živa Crkva i da i sami postanemo znak i svjedočanstvo ljubavi kojom Bog ljubi sve ljude“.

Liturgija blagdana Uzvišenja Svetoga Križa osobit naglasak stavlja na potrebu izgradnje povjerenja u Boga i onaj plan kojega Bog ima s ljudima. Križ je u dvostrukom smislu znak tog povjerenja: znak da Bog računa s ljudima, da ima povjerenja u njih i s druge strane znak povjerenja koje Bog od ljudi zaslužuje, istaknuo je Uzinić. U nastavku je upozorio na nepovjerenje o kojem govori prvo čitanje (Br 21,4b-9) gdje se govori o pobuni Izraelaca protiv Boga i Mojsija u pustinji na putu iz Egipta prema Obećanoj zemlji. Bunili su se zašto su ih izveli uz Egipta da umru u pustinji. To nepovjerenje bilo je otrov od kojega su umirali. Zmija na križu, koju podiže Mojsije, znak je obnovljenog povjerenja i to je ono što liječi.

U kontekstu današnjeg vremena istaknuo je da „otrov“ postaje ono što u ljude uvlači nepovjerenje prema društvu i društvenim institucijama, ono što ne propagira dobro, nego uništava temelje društvene zajednice i dovodi do toga da se može dogoditi nered i urušavanje sustava. To se pokušava i na razini Crkve u pokušajima da se uvuče nemir i nepovjerenje, osobito kada je riječ o njezinom odnosu sa suvremenim svijetom i sa suvremenim pitanjima, rekao je nadbiskup. „Unijeti nepovjerenje je ono što doista truje, a izliječiti se možemo kroz priznanje vlastitog lutanja i, čuli smo u prvom čitanju, zagovornom molitvom. Ondje vidimo da se Izraelci nisu izliječili jer su pogledali zmiju, nego jer su uzdigli svoja srca k Bogu, jer su obnovili svoje povjerenje u njega i u onaj plan koji on ima s njima, a to je plan spasenja. To i mi trebamo učiniti s pogledom na križ. Bog vodi povijest. Ne smijemo izgubiti povjerenje u Boga i njegov plan. Križ nam govori da je to plan ljubavi“, kazao je propovjednik.

Bog ne spašava moći i silom, nego poniznošću i križem nastavio je nadbiskup. Bog kršćana je raspeti Bog. Evanđeoski ulomak (Iv 3,13-17) govori da to nije lako razumjeti i da je potrebno povjerenje da bi se moglo razumjeti ono što On govori i razumjeti logiku križa. Zato križ ne smije postati samo amajlija ili predmet kojim se obilježava prostor, nego treba postati i biti referentna točka na kojoj se gradi vjera kao povjerenje u Boga i Njegov plan, poručio je nadbiskup.

Zaključujući je istaknuo da je za Isusa uspješan čovjek onaj koji poput njega nosi svoj križ i koji pomaže drugima nositi križeve. „Isus danas i nas poziva da krenemo za njim i njegovim križem noseći svoj križ. Želimo li u našem svijetu stvarati kršćansko društvo, ne trebamo obilježavati prostore križevima, nositi križeve i ostale simbole, nego da bi naše društvo doista bilo kršćansko, potrebno je živjeti logiku križa. Potrebno je da kao Krist na križu služimo u ljubavi i darujemo se društvu i svijetu u kojemu živimo. Često i olako zaboravimo bit kršćanske vjere“, upozorio je nadbiskup te zaključujući ponovio riječi kojima završava pročitani evanđeoski ulomak: „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.“

„Obnovimo svoje povjerenje u ovo što Isus govori. Pogledajmo u njegov križ, ali ne na način kako ljudi ovoga svijeta gledaju u svoje idole, nego s vjerom koja će nam pomoći otkriti križ kao dokaz da nas Bog ljubi. Ljubimo i mi tako, ne samo Boga, nego i svoju braću i sestre jer Bog koji nas tako ljubi, poziva i nas da tako ljubimo Njega, ali i jedni druge, jer Boga se ne ljubi samo osjećajima, nego konkretnim djelima ljubavi prema braći i sestrama“, poručio je Uzinić.