U nastavku prenosimo prijevod članka i intervjua koji je vodio novinar Vatican News-a Alessandro Di Bussolo.

Stati na stranu žrtava jedini je način da se zaustavi „spirala zla” zlostavljanja, a njihovo dobro mora biti stavljeno na prvo mjesto u zalaganju Crkve protiv ove pošasti. Istaknuo je to za Vatican News riječki nadbiskup Mate Uzinić, predsjednik Povjerenstva za zaštitu maloljetnih i ranjivih osoba Hrvatske biskupske konferencije. Mons. Uzinić objašnjava kako Crkva u Hrvatskoj poduzima odlučne mjere u borbi protiv ove pojave. Dva priručnika za učitelje, odgojitelje i pastoralne radnike: „Rane zlostavljanja“ i „Primjeri dobre prakse za prevenciju i zaštitu maloljetnika u župi“, originalno u izdanju Nacionalne službe za zaštitu maloljetnika Talijanske biskupske konferencije (CEI), od početka svibnja dostupni su i na hrvatskom jeziku na stranicama Hrvatske biskupske konferencije. Uskoro će biti dostupan i prijevod trećeg priručnika Talijanske biskupske konferencije, „La formazione iniziale sugli abusi“, namijenjen odgojiteljima za svećeništvo i posvećeni život te mladima u formaciji.

U Rijeci transparentno: „kako se drame ne bi ponovile“

Nadbiskup Uzinić je krajem svibnja 2023. sazvao konferenciju za novinare kako bi zamolio za oprost žrtve zlostavljanja, nakon što su crkvenim vlastima njegove nadbiskupije anonimnim pismima prijavljeni novi slučajevi. „Osjećam duboku tugu i sram zbog zlostavljanja maloljetnih i punoljetnih osoba koje su pretrpjele od strane svećenika ili drugih osoba povezanih s Riječkom nadbiskupijom“, rekao je nadbiskup koji je preuzeo službu u listopadu 2022., a bio je koadjutor od studenog 2020. Prisjećajući se jedan od najdramatičnijih slučajeva, bio je potresen do suza. „Na koliko god prepreka nailazio – rekao je – neću odustati od ove borbe. Riječka nadbiskupija treba i mora biti mjesto nulte tolerancije na bilo kakav oblik nasilja”.

U razgovoru za Vatican News nadbiskup Mate Uzinić opisuje zalaganje Crkve u Hrvatskoj i Rijeci protiv zlostavljanja i zloporaba.

U Riječkoj nadbiskupiji osnovali ste Ured za zaštitu maloljetnika i osoba zlostavljanih od strane dijecezanskog klera i redovnika, po uzoru na one koji su već uspostavljeni u talijanskim biskupijama. Kakvu ste situaciju zatekli kada ste stigli u Rijeku u vezi ove drame koja sramoti Crkvu?

Hrvatska biskupska konferencija je u svojim smjernicama, a u skladu s odlukama i smjernicama Svete Stolice, stvorila strukturu prema kojoj bi svaka biskupija trebala imati svog povjerenika za zaštitu maloljetnika i prijavu zlostavljanja, te da u sjedištu svake metropolije treba osnovati ured koji će imati mrežu suradnika, različitih područja i različitih kompetencija, sa zadaćom pomoći biskupima u prevenciji, u provođenju istraga, u kriznom komuniciranju, te u postupanju sa žrtvama i počiniteljima. Nedavno smo došli do zaključka da bi, budući da se radi o maloj biskupskoj konferenciji, bilo puno učinkovitije uspostaviti jedan središnji ured pri biskupskoj konferenciji. Trenutno je ovaj novi sustav u pripremi. Situacija u Rijeci bila je dosta teška. Osim jednog slučaja koji je arhiviran i djelomično zaključen, a koji javnosti nije bio službeno priopćen, morao sam pokrenuti nekoliko predistraga za slučajeve za koje sam saznao iz anonimnih pisama, poznatih i Apostolskoj nuncijaturi u Zagrebu i Svetoj Stolici, a u kojima su, uz ostale optužbe protiv svećenika, bile i one koje se odnose na teška kaznena djela protiv maloljetnika i ranjivih osoba.

Na medijskoj konferenciji krajem svibnja uputili ste apel žrtvama zlostavljanja da prijave zlostavljanja biskupijskom uredu, također kako biste pomogli onima koji bi u budućnosti mogli doživjeti isto nasilje. Jeste li već dobili kakav odgovor na ovaj apel?

Htio sam pokazati transparentnost Crkve u borbi protiv tog zla zlostavljanja. Mnogi ljudi, ne samo iz moje biskupije nego iz cijele Hrvatske, javili su mi se da mi izraze podršku. Po meni nema drugog načina, osim biti na strani žrtava, da se zaustavi ova spirala zla.

Prigovarano Vam je što ste tom prilikom iznijeli neke podatke o optuženima za pedofiliju i druga zlostavljanja i zloporabe te opise događaja za devet dosad poznatih slučajeva. Kako odgovarate na te kritike?

Da, iako nisam otkrio imena već samo inicijale onih koji su prethodno bili pod istragom zbog optužbi za zlostavljanje djece, te onih koji su bili dodatno pod istragom iz drugih razloga. U povodu blagdana našeg zaštitnika, svetog Vida, uputio sam pismo vjernicima u kojemu sam nastojao pojasniti svoje razloge. Napisao sam i pismo upućeno svećenicima te pismo upućeno vjeroučiteljima. Kasnije sam na jednom susretu susreo većinu svećenika nadbiskupije i s njima razgovarao. Bilo je to pročišćavajuće iskustvo i za mene i za njih. Zašto sam ovako postupio? S jedne strane jer sam smatrao da javnost treba biti informirana. Drugi razlog je što je sve to pripremano za objavu u tisku. Izvor nisam bio ja, nego autori anonimnih pisama koje sam ranije spomenuo. Način pisanja bio je senzacionalistički i s poluistinama. Htjelo se optužiti ne samo svećenike koji su zlostavljali, nego i druge te riječku Crkvu kao takvu. To se moglo izbjeći samo tako što su u javnost izašle točne informacije. Izlaskom istine u javnost odlučio sam zaštititi one koji nisu krivi, ali i Riječku Crkvu koja u biti ima svojih problema, kao i druge Crkve, ali ni u kojem slučaju nije tako loše kako je prikazano u anonimnim pismima jedne ili više osoba kojima očito nije stalo do dobra Crkve nego joj žele nauditi.

Na koji se način, po Vašem mišljenju, mogu spriječiti drugi klerici da ubuduće počine takva zlostavljanja i zloporabe koje narušavaju povjerenje vjernika u Crkvu?

Po meni bi bilo bolje da se tim pitanjima bave neovisna tijela, a ne sami biskupi. U svakom slučaju, važna je transparentnost, što smo pokazali i ovdje u Rijeci, kako se ovako nešto ne bi ponovilo. Osim toga, potrebno je više raditi na prevenciji kako bi svi uključeni bolje upoznali problem. Naravno, potrebno je više raditi na boljem odabiru ljudi koji se biraju za crkvene službe, koristeći se, između ostalog, psihološkim testovima kandidata. I naravno, vrlo je važno da se svaki eventualni novi slučaj tretira na pravi način, prvenstveno vodeći računa o žrtvama. Nikada se ne smije dogoditi da se žrtva i njeno dobro ne stave na prvo mjesto i da se ne učini sve da se agresor kazni. U svemu tome od velike je pomoći suradnja s građanskim institucijama koja ne bi smjela izostati.