Na misi su bili i predstavnici političkoga, kulturnog, obrazovnog života, zdravstveni djelatnici, predstavnici policije, djeca i mladi, skupina u narodnim nošnjama. Pjevanje je predvodio katedrali zbor pod ravnanjem Franje Puškarića.

Nadbiskup Puljić u propovijedi je istaknuo da su „prije pola stoljeća biskupi na Drugom vatikanskom saboru napisali da ‘otkada je Marija postala Majkom Božjom ona materinskom ljubavlju brine za braću svoga Sina koji još putuju i nalaze se u pogiblima i tjeskobama… Stoga, zovu je Odvjetnice, Pomoćnice, Posrednice i Zagovornice’ (LG 62)“. „Marija je s Isusom trajno nazočna u Crkvi. To je otajstvo vjere pred kojim prigibamo svoja koljena te okupljeni u ovoj katedrali njoj posvećenoj, pobožno molimo ‘blagoslovljena Ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus’“, rekao je nadbiskup.

Protumačio je da Luka pridaje veliku važnost Marijinoj ulozi i o njoj najviše govori od svih evanđelista. Nazivaju ga, stoga, „Marijinim slikarom“ jer oslikavao ju je kao Majku Sina Božjega, kao „zaručnicu Duha Svetoga“ i poslušnu „službenicu Gospodnju“, kao „uzornu vjernicu, majku boli i blagoslovljenu među ženama“. A anđelov pozdrav „zdravo (grč. haire) povezuje se s pozdravom proroka Sefanije koji poziva: „Klikći od radosti, Kćeri sionska, viči od veselja, Izraele! Veseli se i raduj se iz sveg srca, Kćeri jeruzalemska!“ (Sef 3, 14). Tim pozdravom, kao i Izaijinom najavom: „Evo, djevica će začeti i roditi sina“, prorok poziva Jeruzalem i cijeli Izrael neka se raduju, jer Gospodin je u njegovoj sredini, pojasnio je nadbiskup.

Istaknuo je da dva povijesna izvješća u misnoj službi čitanja govore o jednom nadpovijesnom događaju. Prorok Izaija, naime, sedam stoljeća prije Kristova rođenja najavljuje: „Čujte, dome Davidov:… Evo, djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel“. A evanđelist Luka kao dobar bilježnik povijesnih zbivanja opisuje divan susret anđela Gabrijela i djevice Marije koja na Božji plan da bude majka Isusova izgovara: „…neka mi bude po tvojoj riječi“! – Što prorok davno najavljuje, Marija to ostvaruje. Zato je Blagovijest blagdan koji nam je sâm Bog darovao. „Mi ga nismo ni izmislili, a ni stvorili“, veli papa Ratzinger.

Sretni smo, međutim, što je Bog iskoračio u ovaj svijet i među nama se udomio. Tako je započelo naše spasenje. Ovo je jedinstven događaj u povijesti koji možemo usporedit s danom stvaranja. I u jednom i u drugom slučaju odzvanja riječ „fiat“, neka bude. Stvoritelj je prvi put izgovorio tu riječ kada je rekao: „Neka bude svjetlost i svod posred voda; neka zemlja proizvede živa bića svake vrste“. (Post 1, 1-26). Drugi put je tu riječ izgovorila Marija pa je Bog Čovjekom postao (Lk 1, 38). Nakon prvoga Božjega fiata nastao je svijet i svemir, a u njemu čovjek kao ures svemira. Nakon Marijina fiat imamo Bogo-Čovjeka i spašeno čovječanstvo. Nikada nešto ljepše u povijesti čovječanstva nije nastalo, rekao je nadbiskup.

S ovim blagdanom mogu se uspoređivati jedino Božić i Veliki četvrtak, jer sva tri put – na Blagovijest, Božić i na Veliki četvrtak – Bog dolazi čovjeku, a čovjek biva do neba uzdignut i promoviran. Zato se i veli da je blagdan Navještenja i Utjelovljenja Sina Božjega „središnji trenutak svih zbivanja kojemu je težila povijest ljudi i svega što je stvoreno“ (T. J. Šagi-Bunić). „Ne shvaćamo, ne gledamo, al’ po jakoj vjeri znamo što van reda biva tu“. Mogli bismo slikovito kazati kako ovim izvanrednim, nad-povijesnim događajem svijet i svemir po Isusu našem učitelju, prijatelju i bratu postaju Božje svetište. To je razlog zašto se radujemo svetkovini Navještenja, rekao je nadbiskup, istaknuvši: Svjesni velikog otajstva i nadpovijesnog događaja mi padamo na koljena uz riječi Vjerovanja „i utjelovio se po Duhu Svetom“, jer osjećamo osobitu blizinu, naklonost i ljubav njezinoga Sina, pa Mariji koja je izrekla svoj „neka mi bude“ kličemo: „Raduj se majko jaganjca i pastira. Raduj se obrano od nevidljivih neprijatelja. Raduj se dragocjena kruno vjernih vladara, časni ponose bogobojaznih svećenika i nepokolebljiva utvrdo Crkve. ‘Gospo od Navještenja’ i ‘kraljice Jadrana’, moli za nas“.

Na početku misnog slavlja sve okupljene pozdravio je te na kraju svima zahvalio biskup Križić, a potom župnik i rektor katedrale Mario Vazgeč.

Uoči svetkovine Navještenja održana je u gospićkoj katedrali trodnevna priprava koju je 22. i 23. ožujka predvodio generalni vikar Gospićko-senjske biskupije i duhovni pomoćnik u župi mons. Marinko Miličević, a treći dan u nedjelju 24. ožujka don Anđelko Kaćunko slavio je četrdesetu obljetnicu svog svećeništva.