Misu su suslavili domaći župnik don Frane Šindija, domaći sin i župnik u Sestrunju don Zdenko Milić i župnik u Zaglavu fra Jakov Teklić.

Papa Franjo je u svojoj poruci za 33. Svjetski dan bolesnika potaknuo da taj dan „bude trenutak molitve, zajedništva i prinošenja patnje za dobro Crkve i svijeta“, ali i „obilježen osobitim susretom utjehe i nade za one koji trpe i pate“, rekao je mons. Puljić. „Krist je trpljenjem, smrću i uskrsnućem spasio čovječanstvo. Papa nas poziva da onima koji su u nevolji budemo anđeli nade i Božji glasnici ufanja“, dodao je.

Podsjetio je da je Svjetski dan bolesnika 13. svibnja 1992. godine utemeljio sv. Ivan Pavao II., „kako bi potaknuo ljude da više vode brigu o oboljelima. Namjera mu je bila tim danom ujedno zahvaliti svima koji skrbe o bolesnicima, zdravstvenim, socijalnim, vjerskim i drugim djelatnicima i volonterima“, rekao je, podsjetivši da je Papa u apostolskom pismu „Salvifici doloris“ 1984. napisao da je „ljudsko trpljenje dostiglo svoj vrhunac u Kristovoj muci, a njegov križ postao je izvor iz kojeg nam dolaze rijeke žive vode“

„Drugi vatikanski sabor podsjetio je na važnu zadaću Crkve: skrbiti oko onih koji su u nevolji jer pate i trpe. Štoviše, Sabor je objasnio kako u siromasima i patnicima treba prepoznavati sliku patničkog Utemeljitelja i trsiti se pomagati im uklanjati njihove boli i nevolje“, rekao je mons. Puljić, naglasivši da „proslavom Dana bolesnika Crkva želi probuditi svijest o važnosti pastoralne službe zdravlja koja je na tragu Kristovog spasenjskog poslanja. Isus je kao božanski liječnik ‘prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao’ (Dj 10, 38)“, dodao je.

Nadbiskup je podsjetio na prispodobu o dobrom Samaritancu „kojom nam Isus pomaže shvatiti Božju ljubav prema svakom ljudskom biću, osobito prema onima koji su pogođeni bolešću i patnjom. Završne riječi prispodobe: ‘Idi, pa i ti čini tako’, pokazuju kakav stav mora zauzeti svaki Kristov učenik prema onima koji su u potrebi. I nama je, dakle, snagom vjere i molitve, poput dobrog Samaritanca, voditi brigu o onima koji su tjelesno ili duhovno ranjeni, pa očekuju našu ljubav i traže pomoć“, potaknuo je mons. Puljić, rekavši da su crkveni oci Augustin, Origen i Ambrozije u liku dobrog Samaritanca prepoznali „sâmoga Krista, a u čovjeku koga su napali i ranili razbojnici gledaju čitav ljudski rod koji je izgubljen zbog vlastitih grijeha“.

„Jubilarna godina povlaštena je prigoda jačati službu ljubavi i biti dobri Samaritanci prema svima, poput sv. Majke Terezije iz Kalkute koja je započinjala svoj radni dan susretom s Isusom u euharistiji. A onda je izlazila na ulice s krunicom u ruci da susretne i služi Gospodinu u onima koji trpe, osobito u onima koji su bili neželjeni, nevoljeni i zanemareni“, rekao je propovjednik. Poručio je nazočnima da su i oni pozvani činiti djela milosrđa, poput Samaritanca koji kad je „vidio polumrtva čovjeka, pun sažaljenja mu pristupi, uljem čisti i zavija rane, pa ga vodi gostioničaru s molbom neka vodi brigu o njemu dok se on ne vrati, a onda će mu podmiriti sve troškove“.

„Židovi su prezirali Samaritance i na njih su gledali s visoka. Gesta jednog Samaritanca budi osjećaje plemenitosti i divljenja. Utemeljenjem Svjetskog dana bolesnika Ivan Pavao II. dao je poticaj svima neka imaju srca, ljubavi i razumijevanja prema onima koji osjećaju teret patnje i boli“, rekao je te podsjetio da je sv. Ivan Pavao II. govorio da su ljudi u boli i trpljenju „miljenici Božjeg kraljevstva i braća trpećeg Krista“.

„U tom vidu, godišnji spomendan bolesnika dobra je prigoda biti osjetljiv i dosjetljiv prema bolesnoj braći i sestrama. Jer ‘mjera čovječnosti određuje se temeljem toga kako se društvo i pojedinac odnose prema onima koji trpe’, govorio je sv. Ivan Pavao II.“, podsjetio je mons. Puljić. Dodao je da Crkva u bolesnicima prepoznaje Krista koji trpi, pa „sasvim nježno pristupa svima koji su bolesni i potrebni pažnje i ljubavi. Takvim stilom i načinom ona unosi nadu i Božji osmijeh u svijet koji je prepun proturječnih problema“, citirao je papu Franju.

Dan bolesnika slavi se uz blagdan Gospe Lurdske. „Marija kao brižna mati izlazi ususret potrebama i očekivanjima svoje djece. Ona u svojim svetištima liječi patnje i vraća svojoj djeci potrebno zdravlje duše i tijela“, rekao je predvoditelj slavlja, poželjevši da „Marija, koja je pratila svoga Sina do Kalvarije, pomogne svima hrabro podnositi bol i trpljenje te kod trpećeg i uskrsnulog Gospodina nalaziti izvor vedrine, strpljivosti i pouzdanja“.

Potaknuo je na molitvu Mariji „koju nam je Krist po ljubljenom učeniku Ivanu, na Kalvariji darovao za majku. Neka ona primi, posluša i usliša molitvene vapaje svih bolesnika koji se dižu prema njoj iz ove suzne doline, naroda i svijeta. Neka svima bude na pomoć, osobito kad nam je poći s ovoga svijeta. Dok briše suze onima koji boluju i trpe, neka onima koji rade u zdravstvenim, socijalnim, humanitarnim i vjerskim institucijama udijeli potrebnu milost i snagu“, poručio je mons. Puljić, potaknuvši da im „nikad ne dojadi činiti dobro svima koji očekuju i traže našu pomoć, ljubav i pažnju“.

U Domu za starije mons. Puljić je razgovarao sa štićenicima u dnevnom boravku te je i pojedinačno pohodio nepokretne štićenike doma. Svima je dao sličicu s molitvom i prikazom Milosrdnog Isusa i ohrabrio ih da težine toga životnog stanja nose u predanju Isusu.