„Idem na sprovod papi emeritusu, između ostaloga, i da zahvalim Benediktu XVI. na povjerenju koje mi je iskazao imenovanjem za zadarskog nadbiskupa, da sudjelujem na tom veličanstvenom događaju. Desetci tisuća ljudi koji u koloni čekaju da mu odaju posljednje poštovanje znak je da Benedikt XVI. nije zaboravljen“, istaknuo je mons. Puljić.

„Papa emeritus praktički je već deset godina bio izvan službe, povukao se u tišinu ali i papi Franji i Crkvi služio je na osobiti način. Benedikt XVI. to je i sam rekao: Ne idem se povući, nego idem na drugi način služiti Crkvi. S te strane, Bogu zahvaljujem za taj dar“, rekao je mons. Puljić.

Nadbiskup je podsjetio i na jedinstveni čin kojega je Benedikt XVI. učinio tijekom papinstva u povijesti Crkve, koji se dogodio prvi put nakon 600 godina.

„Čin odreknuća pape Benedikta XVI. bio je neobičan šok za ljude u Crkvi i iznenađenje za ljude izvan Crkve. Jer nismo naviknuli na takvu gestu. Prije njega to je samo jedanput učinio jedan papa.

Ali i Benedikt XVI., jedan teolog, učinio je hrabru gestu. Suočen s poteškoćama koje su oko njega, a u godinama u kojima je bio, osjetio je, Ja ne mogu biti na onoj odgovornoj razini. I učinio je nešto što je za sve nas bilo iznenađenje.

Saznat ćemo sve jednom kada budemo gore. Ali već sada možemo naslutiti da je to bilo prekrasno služenje i velika pomoć papi Franji koji ga je zaista kao svoga oca obilazio i pazio. Osjećao je blizinu Benedikta XVI. i znao je da mu je on duhovna potpora“, istaknuo je mons. Puljić.

Benedikt XVI. u obrazloženju odluke o svom povlačenju rekao je da, zbog svojih poodmaklih godina, nema više tjelesne snage obavljati povjerenu dužnost. To ukazuje na to da je to bila i racionalna, duboko promišljena odluka. I u tom svom postupku Benedikt XVI. pokazao je oslanjanje i na razum, razumsko sagledavanje situacije i realnih mogućnosti u životu i obavljanju povjerene službe.

Tijekom svoga teološkog promišljanja i svojih javnih nastupa, Benedikt XVI. često je povezivao vjeru i razum.

Obrazlažući svoju odluku, Papa je tada rekao: „Nakon što sam nebrojeno puta preispitivao svoju savjest pred Bogom, došao sam do zaključka da moja snaga, zbog odmaklih godina, nije više odgovarajuća tome da budem Petrov nasljednik.

Svjestan sam da ta dužnost mora biti obavljana ne samo riječima i djelima, nego i molitvom i trpljenjem. Za ovu dužnost važni su i um i tijelo, ali i snaga koja me u posljednjih nekoliko mjeseci napušta do razine da sam morao priznati da više ne mogu u punoj snazi odgovarajuće ispunjavati svoj zadatak koji mi je povjeren“.

„Komentatori ističu da je Ratzinger vrhunski intelektualac, teolog. Ali ne samo teolog, nego on je volio i znanost, glazbu, svirao je. Ratzinger je zaista svestrani učenjak ali tih, ponizan. Kao što je i sam rekao, ponizni sluga u vinogradu Gospodnjem.

Osjećam da svijet osjeća i prepoznaje u njemu tu veličinu koja je zasjala po njegovom nesebičnom služenju; zadnjih deset godina na drugačiji način, a prije kao Papa, zaista kao autoritet“, istaknuo je mons. Puljić.

U svojoj duhovnoj oporuci napisanoj 2006., Papa, s obzirom na gibanja zadnjih godina i sinodsko događanje u Njemačkoj, iz sadašnje perspektive gledano, proročki piše i poručuje svojim sunarodnjacima Nijemcima, a i cijeloj Crkvi : ‘Ne dajte da vas se odvrati od vjere! Ne dajte se smesti!“.

„Benedikt XVI. je kao teolog i kao čovjek vjere osjećao ta strujanja koja su, na neki način, antivjerska, izazovna. U svojoj duhovnoj oporuci to je zaista poželio i nastojao u svojim govorima, u svojim nastupima – govoriti ono što je svijet počeo pomalo zaboravljati – a to je tema Boga.

Bog je, braćo moja, sve stvorio, Bog je onaj koji upravlja svijetom, poručivao je.

Ali, čovjek se po svojoj prirodi uzoholi pa zaboravi i kaže, Bog mi ne treba. I u takvim situacijama Benedikt XVI. znao je potencirati i obrazložiti tu tematiku na vrlo suptilan, jako znanstveni, ali razumljiv način. Njegovi poznati govori u Parizu, Njemačkoj zaista su plijenili pozornost“, rekao je mons. Puljić.

Ratzinger je autor i trilogije Isus iz Nazareta. U svojoj oporuci ponavlja da je Isus put, istina i život, a i zadnje riječi Pape emeritusa prije njegovog preminuća bile su Gospodine, volim te.

Sve to također pokazuje koliko je Benedikt XVI. imao osoban, personalizirani odnos s Gospodinom koji je vidljiv u puno segmenata njegove osobnosti i djelovanja.

„Ovih dana primio sam sliku Josepha Ratzingera kao malog dječaka. Netko je zabilježio što je Joseph kao dječak napisao za Božić 1934., kao razgovor.

„Dragi maleni Isuse, što prije dođi na zemlju. Djeci ćeš donijeti radost. I meni također donesi radost. Želio bih ‘Schott’ (liturgijski molitvenik), zelenu misnu odjeću i Srce Isusovo. Uvijek ću biti dobar. Pozdravlja te Joseph Ratzinger“.

„Djeca sanjaju, doći će mi sv. Nikola, doći će mi sv. Lucija, doći će mi Isus, djeca to na svoj način doživljavaju. A dječak Joseph Ratzinger je vidio, bilo je to oko Božića, Isus dolazi. I on piše, Dragi maleni Isuse. Donesi mi mali molitvenik.

On kao dijete moli molitvenik. Vidio je, ljudi kad idu u crkvu, Nijemci su tada nosili svoje knjige u kojima su pjesme i molitve, i njemu je to bilo simpatično. I misli, A ja to nemam. Isuse, donesi mi molitvenik.

To znači da je on već od malih nogu ‘kodiran’ tom ljubavlju prema Isusu i završava svoj ovozemni hod ispovijedajući Isuse moj, ja te ljubim“, istaknuo je nadbiskup Puljić.

Zadarski nadbiskup istaknuo je i da je Benedikt XVI. na razne načine bio povezan s hrvatskim narodom.

Ratzinger je naslijedio hrvatskog kardinala Franju Šepera na službi prefekta Kongregacije za nauk vjere. Također, poznavao je brojne hrvatske svećenike i profesore.

„Uz to, Joseph i njegov brat Georg Ratzinger nekada u tjednu pošli bi u restoran u Njemačkoj. Jedan restoran vodio je neki Hrvat. Tako su oni i osobno upoznali hrvatskog čovjeka koji je bio vlasnik toga restorana, hrvatsku kuhinju.

Ratzinger je to znao reći u nekim svojim razgovorima i susretima: Već sam davno susreo se s Hrvatima, i u Münchenu gdje je bio profesor, i drugdje. Zaista nas je poznavao.

I mi smo svi osjetili kod njegovog susreta s nama 2011., kad je došao pastoralno pohoditi nas u Hrvatsku – osjetili smo njegovu osobitu pozornost, ljubav i naklonost kao prema narodu koji ima svoju bogatu prošlost i svoju kulturu.

Onda već Benedikt XVI. zauzimao se za Hrvatsku koja je već tada bila na putu da uđe u Europsku uniju“, podsjetio je mons. Puljić.

Nadbiskup je istaknuo kako je Benedikt XVI. poentirao mnoge teme koje su jako važne. Za svog pohoda Hrvatskoj, obraćanje našem narodu počeo je govorom o savjesti u HNK-u u Zagrebu.

„Papa je već unaprijed razmišljao, to je skupina ljudi koji su različiti. Tu su bili predstavnici različitih vjera, pravoslavci, muslimani, protestanti, bili su ljudi koji ne vjeruju, i to je normalno. U svakom društvu postoje ljudi koji ne drže do toga. Osim toga, tu su i vjernici.

I sad, kako naći temu koja je zajednička svima? Našao je savjest! I on je izvrsno obradio to u svom govoru, u svom prvom javnom nastupu nakon pozdrava u Zračnoj luci u Zagrebu.

Ali, tada je istaknuo nešto što je isto tako baš njemu svojstveno. Istaknuo je našeg Ruđera Boškovića, hrvatskog znanstvenika, isusovca, vjernika. I tu je povezao vjeru i razum. To je njegova tema, rekao bih, životna tema: odnos vjere i razuma. Uistinu lijepo“, istaknuo je mons. Puljić.

Upitan je li izvjesno da Crkva Benedikta XVI. proglasi crkvenim naučiteljem, s obzirom na veliku Papinu učenost, mudrost i umnost, teološku baštinu i misao koju je ostavio, nadbiskup Puljić je rekao:

„Ne bih se čudio da se i takav proces pokrene, jer Benedikt XVI. uistinu je vrhunski znanstvenik, vrhunski učitelj.

Ovih dana jedan teolog je rekao, pa me to pomalo i uplašilo. Rekao je: ‘Ovo je posljednji znak europske katoličke kulture’.

Ali činjenica je da je Benedikt XVI. zaista u rangu velikih crkvenih naučitelja, jer ne znam postoji li neka tema koju Benedikt XVI. nije obradio na svojim početnim katehezama srijedom koje je sustavno predstavio. Najprije crkvene učitelje, pa apostole, znanstvenike…

Benedikt XVI. je imao neki sustav kojim je htio reći: Crkva ima jedan poklad kojim se diči i koji je u temelju njene egzistencije.

Zato, ne bi me to iznenadilo. Radovao bih se tome. Mislim da ja to neću doživjeti, ali neka bude sretno i u tom smislu“, poručio je nadbiskup Puljić.

Zaključno, u razgovoru za LTV, zadarski nadbiskup je rekao: „Mi smo zahvalni Bogu za papu Benedikta XVI.

I baš parafrazirajući njegovo ime koje je izabrao za papu – Benedikt.

Benedictus znači blagoslovljen. Blagoslovljen Papa koji je to ime odabrao, blagoslovljen Duh Sveti koji ga je pronašao i povjerenje mu dao.

Blagoslovljen Benedikt XVI. koji nam ostavlja tako veliki, veliki poklad vjere i svjedočanstva, osobne i zajedničke vjere te ekleziološke misli, crkvenosti“, poručio je nadbiskup Puljić.