Bernardin Galelli (Zadar, 1462. – Krakow, 5. lipnja 1517.) bio je sin zadarskog plemića Benedikta, istaknutog pravnika. Galelli je početkom 16. st. u Krakovu bio kanonik Kaptola, a onda i generalni vikar biskupije u Krakovu, za vrijeme nadbiskupa Jana Konarskog. U službi vikara djelovao je približno osam godina (25. kolovoza 1509. do 5. lipnja 1517., kad je preminuo). Zbog Galellijevih zasluga u povijesti života Crkve u Poljskoj, Krakovska nadbiskupija inicirala je postavljanje spomen zvijezde u čast Galellija u parku „Mala Hrvatska“ u Krakovu.

U parku „Mala Hrvatska“ nalaze se spomen zvijezde na Poljake koji su bili povezani s Hrvatskom i na Hrvate koji su bili povezani s Poljskom, te tamo zvijezdu ima i Josip Juraj Strossmayer.

Na svečanosti otkrivanja zvijezde u parku „Mala Hrvatska“ u nedjelju, 31. svibnja, prigodni govor održao je mons. Puljić. Rekao je kako mu je drago boraviti u Krakovu krajem Marijina mjeseca svibnja, u Nadbiskupiji gdje je 18. svibnja 1920., u Gospinom mjesecu, „rođen njen osobiti štovatelj i veliki sin poljskog naroda, Karol Wojtyla, koji je u Krakovskoj nadbiskupiji služio kao svećenik od 1946. do 1958., kad je postao pomoćnim biskupom, a kao nadbiskup i metropolit od 1964. do 1978. godine“.

Dodao je da počasnom zvijezdom u parku „Mala Hrvatska”, uz jezero Bagry na Hrvatskoj promenadi, kraljevski grad Krakov povezuje se s Hrvatskom i njenim gradovima i žiteljima, osobito sa Zadrom u kojem je Bernardin rođen. „Svojim zauzetim služenjem u Crkvi u Krakovu, na kraljevskom dvoru Jagelovića i na krakovskom Sveučilištu, Galelli je ostavio lijepe tragove divne suradnje i plodnog zajedništva naše dvije mjesne Crkve i dva naroda koje je odgojila Crkva katolička“, rekao je mons. Puljić u govoru.

Nadalje, nadbiskup je istaknuo veličinu pape Ivana Pavla II. koji je osobito pomogao hrvatskom narodu i zemlji u stjecanju državne neovisnosti.

Svečanost u Krakovu bila je još jedna potvrda prijateljske povezanosti između Hrvatske i Poljske te je na njoj poljski vojnik na trubi izveo pjesmu „Rajska Djevo, Kraljice Hrvata“.

Mons. Puljić susreo je umirovljenog krakovskog nadbiskupa kardinala Stanislava Dziwisza u subotu, 30. svibnja, u njegovom Domu, s kojim je razmijenio zahvalno sjećanje na sv. Ivana Pavla II. Kardinal Dziwisz je četrdeset godina bio osobni tajnik i najbliži suradnik sv. Ivana Pavla II.

„Kardinal Dziwisz je ‘najviše kumovao’ da je Ivan Pavao II. došao u Dubrovnik. I Papa je to želio, što je na kraju mise i rekao. Kardinal Dziwisz je napisao i prekrasni uvodni govor za Monografiju o pohodu Pape Dubrovniku, gdje je Ivana Pavla II. opisao kao ‘Papu s velikim srcem za Hrvatsku'”, rekao je mons. Puljić koji je susreo i nadbiskupa Grzegorza Ryśa.

Nadbiskup je pohodio i krakovsku katedralu Wawel, gdje se nalaze i relikvije sv. Stanislawa, zaštitnika Poljske. U pratnji mons. Puljića bio je o. Franjo Kowal, župnik Dikla i Kožina, podrijetlom Poljak, koji djeluje u Zadarskoj nadbiskupiji.

Zadranin Bernardin Galelli je do 1485. završio školovanje, što potvrđuje dokument izdan u Zadru 31. siječnja 1485. u kojem je zabilježen kao svjedok i nazvan „litteratus“. Od 1488. ili 1489. bio je u službi princa Fridrika, sina Kazimira IV. Jagelovića, poljskog kralja. Galellijev biograf J. Krzemieniecki pretpostavlja da je Bernardin stigao u Poljsku tako što je u Rimu susreo izaslanike Kaptola iz Krakova, koji su 1488. tamo došli po papinsku potvrdu izbora princa Fridrika za krakovskog biskupa. Oni su po nalogu poljskog kralja trebali iz Italije dovesti u Poljsku učenog savjetnika mladom prelatu.

Galelli, vrstan pravnik, brzo je stekao prinčevu naklonost, bio mu pravnim savjetnikom, tajnikom kancelarije te ga pratio na svim putovanjima. U razdoblju od 1489. do 1503. uspješno je rješavao brojne pravne i diplomatske probleme. Prve nagrade za svoj trud i sposobnosti stekao je potkraj 15. stoljeća.

Kanonikom Kaptola u Gnieznu imenovan je 24. lipnja 1499., a nakon nekoliko mjeseci i kanonikom Kaptola u Krakovu. To je bila izuzetna čast, jer su stranci u Poljskoj vrlo rijetko stjecali položaje u crkvenoj hijerarhiji.

Za zadobivanje tih položaja morao je dokazati svoje plemićko podrijetlo. Postupak dokazivanja obavljen je u listopadu 1500. u Zadru i Rabu (njegova majka Jakobela Galzigna bila je rapska plemkinja) te je registriran u Krakovu 1501. godine.

Smrt princa Fridrika 1503. nije ugrozila Galellijev položaj u Krakovskoj biskupiji, jer je novi biskup Ivan Konarski bio njegov prijatelj koji ga je 25. kolovoza 1509. imenovao generalnim vikarom. Iz toga razdoblja njegovog djelovanja sačuvano je desetak svezaka dokumenata u Arhivu Nadbiskupske kurije u Krakovu.

Galelli nije ostavio pravnih ni književnih djela, ali njegovi doticaji s poljskim humanističkim krugom u 15./16. st. potvrđuju njegovo zanimanje za kulturu i umjetnost. Više puta zastupao je krakovsko Sveučilište u pravnim sporovima, jednom čak i na kraljevskom dvoru.

Napisao je latinske stihove za nadgrobnu ploču poljskog humanista Filippa Buonaccorsija koja je do sada sačuvana.