Zlatni jubilej proslavile su: s. M. Svjetlana Paljušević (Dolje, Crna Gora), s. M. Valentina Andrašević (Podravska Moslavina), s. Maja Mikić (Vidovice, BiH), s. Mirabilis Rittgasser (Marijanci), s. Benedikta Tumpa (Zagreb), s. Mileva Jaman (Banovci, Vrbica) koja radi bolesti nije mogla biti nazočna ali je pratila obred na bolesničkom odjelu, s. M. Ignacija Ribinski (Derventa, BiH), s. M. Jacinta Mandura (Matina, BiH, Vel. Kopanica), s. Margarita Mišković (Vidovice, BiH), s. Arimateja Oršolić (Oštra Luka, BiH), s. M. Ivanka Jukić (Runovići), s. M. Blaženka Perković (Slobodnica, Slavonski Brod).

Slavlje je predvodio umirovljeni đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić u koncelebraciji nadbiskupa i metropolita Đure Hranića, pomoćnoga biskupa Ivana Ćurića i u zajedništvu s brojnim svećenicima. Na tom velikom slavlju okupila se brojna rodbina i prijatelji slavljenica. Među rodbinom bila je i stogodišnjakinja, majka s. M. Blaženke. U sadržaje slavlja u crkvi uvodio je rektor samostanske crkve vlč. Zdenko Ilić.

U svečanoj homiliji mons. Srakić naglasio je između ostaloga da su sestre jubilarke izborom tekstova Sv. pisma za to liturgijsko slavlje (Poslanica Kološanima – o izabranju bez naših zasluga i Evanđelje po Mateju – o ispitu ljubavi apostola Petra), željele razmotriti svoj život i baciti pogled unatrag, svjesne da Bog izabire i poziva.

Zatim je govorio o višestrukom pozivu: najprije pozivu na život preko roditelja, zatim drugom pozivu po krštenju kojim nas je podigao na život djeteta Božjega i o pozivu koji je upućen svakome vjerniku – pozivu na suradnju u njegovu stvarateljskom i otkupiteljskom djelu.

Nadbiskup je ukazao na više vrsta odgovora na taj poziv: ushićeni odgovor u žaru mladenaštva, zreli odgovor u potpunom predanju te u starosti odgovor kroz pokoravanje „više Bogu nego ljudima“. Podsjetio je na težinu Božje riječi, ne samo u času izbora nego i u životu. Istaknuo je da se sada očekuje naš odgovor, jasan, hrabar, iako može biti i drhtav u isto vrijeme.

Kao što za Petra nije bilo dovoljno odgovoriti jednom, tako su i naše jubilarke trebale kroz 50 godina izabirati putove koji Božjoj ljubavi daju šansu da bude izabrana. Nadbiskup je posvijestio i to da u čvrstoći ljubavi prema Kristu leži posvećenje. Pozvao je jubilarke da njihova svjetlost i nadalje svijetli u svijetu, da svijetli u ljubavi prema Bogu, poučava, uvjerava, evangelizira, oplođuje, oduševljava i hrabri.

Osvrnuo se i na današnjicu u kojoj se mnogo raspravlja o redovničkom i svećeničkom životu kao nečemu što se izdiže iznad svijeta te ustvrdio da je zapravo bit toga života u odgovoru Kristu: „Da, Gospodine, ti znaš da te volim, a ti prati naše korake, da ispunimo ono na što si računao kad si nas stvorio, kad si nas otkupio, posvetio i pozvao u samostan.“

Euharistijsko slavlje animirao je Mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem mo Ivana Andrića, koji je ujedno i zamjenik rektora samostanske crkve. Nakon svečanosti u crkvi, slavlje je nastavljeno za obiteljskim stolom na ljetnoj terasi Centra Amadea.