Nadbiskup Uzinić blagoslovio ikonu sv. Ćirila i Metoda na Sušaku

Na početku misnoga slavlja župnik Siniša Vujčić uputio je pozdravne riječi okupljenim vjernicima te zahvalio dobročiniteljima, gđi. Freiri i fr. Nataelu Krajnoviću iz Župe sv. Urbana u Rimu, na darovanoj ikoni sv. Ćirila i Metoda koju je blagoslovio riječki nadbiskup, a u znak zahvale i dobrodošlice, uručio im je prigodne darove.

U propovijedi nadbiskup Uzinić protumačio je došašće kao radosno vrijeme bdjenja u iščekivanju Kristova dolaska i izlazak ususret Kristu pravednim životom.

„Što znači došašće? Ono znači da netko dolazi. Tko je taj koji dolazi? Taj netko je Isus iz Nazareta kojeg mi kršćani ispovijedamo kao Krista i Gospodina. Njegov život je sadržan u evanđeljima, njegovo poslanje je poslanje Crkve kojoj i mi pripadamo. On je onaj koji progovara u svojoj riječi, onaj koji će nam doći pod prilikama kruha i vina. On je u braći i sestrama, osobito onima koji su potrebni da ih prepoznamo i poslužimo kao braću i sestre. On treba biti u nama, ali još nije konačno. Zato kažemo da će ponovno doći i ovo vrijeme je vrijeme u kojemu osvješćujemo sebi da On ponovno treba doći. Zato naše iščekivanje Njegovog dolaska nije nešto što nas rastužuje, nego što nas ispunja radošću. Dolazi nam netko tko nam je drag, koji daje smisao našem životu, netko kome pripadamo i koji je naš. Upravo jer je to draga osoba koju s nestrpljenjem čekamo, od nas se traži da nešto učinimo zauzvrat. Isus u evanđeoskom ulomku to naziva bdjenjem. Bdjenje nije nešto pasivno. To je naš hod ususret Onome koji dolazi. Biti pravedan, ići Kristu ususret, znači dopustiti Onome koji nas je stvorio, koji nas želi oblikovati po slici Krista uskrsloga, da nas oblikuje; biti glina u Božjim rukama, dati Bogu da nas oblikuje onako kako On želi. To je naš način za ići Kristu ususret i pospješiti ovo vrijeme došašća“, kazao je nadbiskup Uzinić.

U nastavku propovijedi nadbiskup je potaknuo vjernike na molitvu i otvaranje djelovanju Duha Svetoga kako bi mogli dopustiti Bogu da se po njima proslavi i ostvari svoje kraljevstvo u ovome svijetu.

„U ovom vremenu i prostoru Bog djeluje po našim rukama, našoj prisutnosti. Bog u nama može hraniti gladne, pojiti žedne, pohoditi bolesne, utamničene, nastaviti činiti dobro. Koje su to danas Božje ruke? Božje ruke su razapete i te ruke, razapete na križu, trebaju biti moje i tvoje ruke. Nadalje, biti pravedni i ići ususret ne može se događati bez molitve. Trebamo biti ljudi molitve. To nije molitva onih koji Bogu sugeriraju što On treba činiti, nego molitva onih koji dopuštaju Bogu da u njima i po njima čini svoju volju. Sveti Pavao, u Prvoj poslanici Korinćanima, podsjeća na ono što je Krist već napravio u nama zahvaljujući svome utjelovljenju, životu, muci, uskrsnuću, Duhu Svetom koji nam je darovan da po nama nastavi Njegovo djelo. Zatim govori o svjedočanstvu, postojanosti, vjernosti Bogu, ali zapravo i našem odgovoru Bogu koji također treba biti vjeran. Sve je to naš način da Kristu koji dolazi i mi možemo ići u susret. To je bdjenje – aktivna zauzetost u ljubavi, ostvarenje onog što je kraljevstvo Božje“, istaknuo je propovjednik te je na primjeru djelovanja sv. Ćirila i Metoda među poganskim narodima zaokružio govor o izlasku ususret Kristu pravednim životom te potaknuo vjernike da im vrijeme došašća doista bude vrijeme budnosti u vjeri koja zna da će Krist ponovno doći, ali i budnosti u karitativnoj, djelatnoj ljubavi, u sudjelovanju u životu i poslanju Crkve te u brizi za ovaj svijet, kako bi mogli ići ususret Kristu koji dolazi.

Nakon misnoga slavlja uslijedio je koncert u čast svecima, zaštitnicima Župe, a okupljenima se obratila i Tiziana Rita Freire te podijelila svoje svjedočanstvo i kratko razmišljanje o napisanoj ikoni.

„Ikona se piše, a ne crta. Ona nam pokazuje osobe ili dijelove Evanđelja, a na poseban način kroz ikonu otkrivamo da nismo mi oni koji gledamo ikonu, nego je ona ta koja gleda nas. Svaki onaj koji odluči pisati ikonu, postaje oruđe u ruci koju vodi Gospodin pomoću Duha Svetoga. Ono što vam želim od sveg srca, jest da se uspijete predati Gospodinu u svakoj životnoj situaciji, čak i kada to nije lako. Kada ne razumijemo zašto nam se u životu događaju neke stvari, prepustimo se Gospodinu i Njegovoj volji, neka On upravlja i vodi naše putove. Ne bojmo se, nego Ga prihvatimo“, kazala je Freire.