Nadbiskup Uzinić gostovao u emisiji „Nit vodilja“

Emisija „Nit vodilja“ dio je programa Akademije za kršćansko vodstvo kojim Centar Ignacije želi osnaživati i formirati vođe spremne za izazove reformi i obnove svijeta i Crkve.

Na početku emisije voditelj Barun upitao je nadbiskupa Uzinića kakav je on vođa. S obzirom na višegodišnje iskustvo vođenja projekata, ljudi i institucija, mons. Uzinić je kazao da bi to pitanje možda bilo bolje postaviti drugima.

„Ja nisam teoretičar, ja sam u praksi vođa“, kazao je dodavši da je proučavao kakav vođa može biti. Rekao je da on nije nijedan tip vođe u cjelini, nego ovisi o tome što određena situacija od njega zahtijeva. Međutim, mons. Uzinić kazao je kako se uvijek trudi osluškivati druge te je dodao ta bi na taj način opisao sebe.

Temeljna vrijednost vođe u Crkvi za riječkog nadbiskupa je „biti za druge“. Mons. Uzinić naglasio je također krepost poniznosti te iskrenost, povjerenje i hrabrost, koja ponekad sa sobom nosi i žrtvu. „Spremnost na žrtvu je nešto što je važno za vođu. Dosljednost, poštenje, strpljenje… Rekao bih i da je jako važno znati razgovarati“, kazao je.

„Posebno je važno raspravljati o pojedinim pitanjima“, rekao je dodavši da je to nešto o čemu Crkva nije uvijek vodila računa u povijesti. „Onaj koji je vođa mora uvijek prvi raditi iskorake prema drugima“, istaknuo je riječki nadbiskup.

Na pitanje o podršci svećeniku kao voditelju određene zajednice, mons. Uzinić rekao je da je prije svega važno i to da sam svećenik svoju službu vidi kao službu koja je za druge i da je svjestan toga da tu službu ne može vršiti sam. Naglasio je važnost ulaganja u ljude. „Ako imam dobre ljude s kojima mogu surađivati, onda će i organizacija biti dobra“, kazao je riječki nadbiskup.

Izdvojio je biskupijske urede koji stoje na raspolaganju, ne samo biskupu, nego i svećenicima za pomoć. „Ovo je servis koji im treba biti pri ruci, pomoć kako bi mogli vršiti svoju službu“, rekao je mons. Uzinić.

Postoje i različiti susreti za svećenike koji služe njihovom trajnom obrazovanju i formaciji, kao što je Teološko pastoralni tjedan, studijski dani, dekanatski susreti i drugi. „Najveći problem je što neki, kako završe studij, tako prestanu raditi na sebi“, upozorio je riječki nadbiskup. Dodao je kako je rad s laicima i obiteljima još jedan način na koji svećenici mogu bolje vršiti svoju službu.

Voditelj o. Tvrtko rekao je kako u Crkvi postoje dvije teme koje se smatraju „tabu temama“, a to su novac i žene u crkvenom vodstvu. Glede tih stvarnosti, mons. Uzinić pojasnio je da je transparentnost ono što omogućava kvalitetnije i bolje upravljanje povjerenim.

„Crkva ima novac samo zbog tri svrhe, a to je njezino poslanje koje vrši – evangelizacija, pristojno uzdržavanje onih koji to poslanje vrše i pomaganje siromašnima“, istaknuo je. Dodao je također da se nada kako će i Riječka nadbiskupija izraditi transparentno financijsko izvješće. „Moramo uvijek voditi računa o tome da su materijalna dobra sredstvo, a da nisu cilj. Transparentnost je ono što nam pomaže da to uistinu i ostanu sredstva, a ne postanu cilj“, naglasio je mons. Uzinić.

Glede žena u Crkvi, rekao je da su one većina te da bi bez njih Crkva mnogo teže vršila svoje poslanje. O uključivanju žena u službu upravljanja u Crkvi rekao je kako u nekim biskupijama postoje određeni pomaci.

„Često znademo govoriti da je žena ona koja nosi tri kuta kuće, tri kuta obitelji. Ako Crkva želi biti obitelj, ona to ne može bez žena koje su toj kući sposobne i potrebne da bi ona mogla potpuno funkcionirati i da se pokriju oni kutovi koje mi muškarci ne možemo pokriti jer žene imaju darove koje mi nemamo“, rekao je riječki nadbiskup.

„Bez žena ne možemo. Trebamo raditi na tome da žene budu prisutnije ne samo u služiteljskim ulogama u Crkvi, nego i u upravljačkim ulogama, osobito ondje gdje se donose odluke“, kazao je mons. Uzinić.

O življenju odnosa moći u Crkvi i nedavnom ukidanju internoga tituliranja u Riječkoj nadbiskupiji, nadbiskup Uzinić je kazao da „ti naslovi nisu u duhu evanđelja i pripadaju nekom drugom vremenu“.

„Nisam ukinuo nikome naslove, svatko ima pravo na svoje naslove. Ja zapravo niti ne želim na taj način nastupati, ali ono što sam pokušao jest, kroz tu činjenicu da se više nećemo tako odnositi i nazivati, potaknuti jednu promjenu“, pojasnio je.

Mons. Uzinić rekao je da svoju službu ne shvaća kao vlast, nego „kao pranje nogu svojoj braći i sestrama“. „Ja nisam tu zbog sebe, nego zbog njih“, istaknuo je.

Crkva je sveta, ali i grešna. O pogreškama i njihovom priznavanju, riječki nadbiskup kazao je kako nije moguće biti živ, a ne pogriješiti. „Ja sam zapravo zahvalan Bogu i što sam ja grešnik jer bez toga ne bih mogao vršiti svoju svećeničku službu“, kazao je dodavši da je upravo zbog svoje grešnosti osjetio da može lakše razumjeti grešnost drugoga i pomoći mu.

„Misliti da možemo ostati kao Bog svojim silama i činiti to da se uzdignemo, to je onaj prvi grijeh. A Bog nam je pokazao put, put je silaženje. Put je poniznost. On je sišao da bi nas uzdigao“, kazao je riječki nadbiskup. „Ne treba se bojati pitati oproštenje“, dodao je.

Riječki nadbiskup također je govorio i o odnosu sa svojim suradnicima. Kazao je da je odnos važan za vršenje službe vođe te je naglasio važnost promatranja čovjeka da bi mu se mogla dodijeliti prikladna služba. „Nije svatko za sve“, dodao je. Istaknuo je također važnost davanja širine i pažnje te vođenja računa o tome da se ljudi ne istroše. „Nažalost, mnogi svećenici su nastradali zbog stresa“, kazao je mons. Uzinić te dodao da je potrebno znati nositi se sa stresom.

Na kraju emisije, voditeljica Šarić Nađ upitala je mons. Uzinića koji je najbolji savjet za vođenje ljudi koji je dobio. Rekao je da je to bio savjet u kojem mu je rečeno da on kao vođa dužan prvi krenuti u susret kada se dogodi sukob ili prekid komunikacije. „Dakle, da trebam biti kao biskup onaj koji gradi mostove, a ne zidove“, pojasnio je.

O. Tvrtko još je pitao nadbiskupa koju knjigu bi preporučio osobama koje žele razvijati svoje vještine vođenja. Mons. Uzinić preporučio je knjigu Fabrizia Mastrofinija pod naslovom „Sedam pravila za sretnu župu“, gdje govori upravo o tome kako župnik može biti pravi vođa.