Misa je ujedno označila početak Tjedna za obitelj u Riječkoj nadbiskupiji u organizaciji nadbiskupijskog Ureda za obitelj kojem je na čelu župnik Viškova Ivan Nikolić. Nadbiskup je na misi krstio dvoje djece, 4. dijete iz jedne obitelji i 6. iz druge. Obitelji s više djece nisu rijetkost u župi Viškovo, općini s najvećim natalitetom u Riječkoj nadbiskupiji.

Potaknut temeljnim naukom Crkve o zaštiti života od začeća do prirodne smrti, nadbiskup Uzinić u propovijedi je vjernike uputio na način kako to činiti u demokratskom i sekularnom društvu u kojemu postoje i drugačija promišljanja i ponude. „Učinimo to na način soli, na način svjetla. Tako moramo živjeti. Ovaj grad i društvo u kojem živimo je pluralno, sekularno, ima i drugih koji drugačije misle. Mi kršćani sa svojim vrijednostima trebamo ući u to društvo, trebamo ga mijenjati na način soli i svjetla. Tad ćemo biti ‘grad koji se vidi’ tad ćemo biti ‘svjetiljka postavljena na povišeno mjesto’“, rekao je nadbiskup citirajući Isusove riječi iz evanđeoskog odlomka.

Nadbiskup je u propovijedi problematizirao načine svjedočenja vjere koji u suvremenom društvu ne donose željene plodove nego imaju suprotni učinak. „Imamo neke koji svojim ponašanjem, načinom na koji gledaju na život, zapravo stavljaju u pitanje ovu istinu o početku života od začeća do prirodne smrti iza koje mi kršćani uvijek moramo stati i za koju se moramo zalagati. Neki zaboravljaju sve aspekte te istine.

Na koji način mi kršćani možemo dati doprinos toj istini da život doista počinje začećem? Na koji način možemo pridonijeti da ta naša istina postane prepoznatljiva u društvu?

Jedan od načina je ovo što se događa na našim trgovima, u protestnim hodovima, molitvi ispred bolnica. Ja bih rekao da je sve to legitimno, no postavio bih pitanje koliko je to stvarno i učinkovito. Ili često pripada radikalnim skupinama Katoličke Crkve. Pitanje je koliko to može pomoć zaštiti života u ovom društvu u kojemu živimo?

S druge strane, dakako da nije rješenje ne govoriti o tome, ne zalagati se na razne načine, ne otvoriti se životu kao što su to učinile ove dvije obitelji, (u ovoj župi), koje su dobile 4. i 6. dijete. Isto tako nije rješenje ne brinuti se za život migranata koji prolaze kroz naš grad, beskućnika i drugih koji su na bilo koji način potrebni naše pomoći. I to je ljudski život. Ne može se govoriti o životu od začeća do prirodne smrti i onda govoriti samo o djetetu i ne uključiti u taj kontekst i njegovu majku i situaciju u kojoj se našla, i obitelj i društvo u kojemu živimo. Puno je tu stvari o kojima bismo trebali razmišljati ukoliko želimo dati svoj doprinos ovom društvu i vremenu.

Koji je put? Put je ono što je Isus rekao, a Matej prenio zajednici koja je bila podijeljena između dviju radikalnih struja. Vi ste sol, svjetlost, grad na gori, svjetiljka. Pozvani smo, sve što kao kršćani činimo, pa i svoje zalaganje za život od začeća do prirodne smrti činiti na način soli. Što kada je ima previše? Hrana postaje neukusna. Što kada obljutavi, a to bude kada drugima govorima što moraju činiti, a sami to ne činimo? Hrana opet ne valja. Što kada je previše svjetlosti? Ona tada ne osvjetljava nego nam smeta“, protumačio je.

Nadbiskup je objasnio da ni jedan radikalni stav ne donosi ploda i ne stvara zajedništvo. Odnosi se to i na polarizaciju trenutačno prisutnu u Katoličkoj Crkvi, koja je slična onoj s kojom se suočavala i prva Crkva. S jedne strane su oni koji u pitanje dovode sva dosadašnja vjerska i moralna naučavanja Crkve. S druge strane oni koji gledaju samo unatrag, sve žele staviti u okvire zakona i pravila i istine koja je propisana, i misle da je problem Crkve to što se uopće otvorila i želi dijalogizirati sa svijetom. Problem nastaje kada se stvari radikaliziraju.

Kao primjer zajedništva nadbiskup je podsjetio na osnovne pretpostavke Sinodalnog hoda. „Potrebno je otvarati kanale dijaloga i slušanja drugih, ne da bismo odustali od svojih stavova nego da bismo pokušali čuti druge i onda zapravo postali jedno, uskladili se. Postali dio Crkve dajući svatko od nas toj Crkvi i njezinu poslanju ono najbolje što možemo dati.“

Stoga je nadbiskup prihvatio da svatko ima mogućnost izražavati se kako želi i isticati svoje vrijednosti kako želi. Pitanje je koliko to ima učinka i je li to autentično kršćanski. „Ja se pitam koji je Kristov način, ono na što nas on poziva. On nas poziva da to činimo na način soli i svjetla, da budemo doista oni koji se primjećuju, koji se vide, ali i drugima pomažu da vide. Pokušajmo otkriti koji je to način“, zaključio je nadbiskup Uzinić.

Župni zbor mladih „Nebeske iskrice“ proslavio je 8. obljetnicu djelovanja, a djeca iz dječjeg vrtića nadbiskupu su dala poklon, bombonjeru koji je kasnije s njima i podijelio.