„Naša vjera polazi od uskrsnuća u kojemu razumijevamo sve ono što se Isusu događalo, ali iz njega polazi i naš život i poslanje Crkve koja je pozvana u Duhu Svetom nastaviti Isusovo djelo“, rekao je na početku propovijedi mons. Uzinić. Nastavio je citirajući misao grčkog filozofa Sokrata: „Život bez traženja/propitivanja, istraživanja, nije vrijedan življenja.“ U tom kontekstu blagdan Bogojavljenja s jedne strane iznosi kritiku onima koji nisu tražitelji i pohvalu svim tražiteljima – rekao je nadbiskup.

Pojašnjavajući, istaknuo je da je kritika upućena dvjema kategorijama ljudi. Kao prvu, osvrćući se na pročitani evanđeoski ulomak, naveo je Heroda i njegovu svitu, političare koji nisu tražitelji zbog svojih sebičnih interesa.

Prenoseći tu kritiku u suvremeni kontekst, u Herodu prepoznajemo sve gospodare rata našega vremena kojima nije stalo da pronađu betlehemsko dijete i u njemu prepoznaju Boga koji je postao čovjek te ga prihvate kao Kneza mira, nego vode svoje politike, slijede svoje logike u kojima stradaju „betlehemska djeca“. Danas su to djeca Gaze, djeca Ukrajine i drugih mjesta stradanja. To su i djeca koja su stradala u Domovinskom ratu – kazao je predslavitelj.

Poručio je da je to kritika onima koji zbog svojih logika i interesa nisu sposobni tražiti betlehemsko dijete u svakom čovjeku, osobito potrebnom, prepoznati lice Boga koji je odlučio tražiti čovjeka da bi svaki čovjek dobio priliku da bude spašen, da bude Božji sin i Božja kćer.

Kao drugu kategoriju osoba kojima je kritika upućena naveo je ljude religije, glavare svećeničke i pismoznance. Protiv njih je i Isus govorio u svojem javnom djelovanju: „Imaju znanje, a nemaju djela.“ Od onoga što su znali, nisu krenuli u konkretnu potragu i zato su bili neplodni.

„Nad ovime se mi, ljudi religije, ljudi vjere, kršćani, moramo zaustaviti i zapitati: Koliko jesmo ono što govorimo da jesmo? Koliko jesmo kršćani? Koliko jesmo prisutnost Božja u ovome vremenu za brata čovjeka, osobito potrebnog. Tražimo li sebe ili smo spremni postati tražiteljima Boga da bismo ga onda ponudili drugim ljudima?“, upitao je mons. Uzinić.

Osim kritika, svetkovina Bogojavljena pohvala je onima koji jesu Božji tražitelji i tražitelji općenito, dodao je. „Pohvala je to prirodnoj, naravnoj religiji. Evanđeoski ulomak spominje susret prirodne, naravne religije, koja spoznaje Boga iz stvorene stvarnosti i zvijezda na nebu, i nadnaravne objave u kojoj Bog progovara o sebi. Trojica mudraca u štali susreću i prepoznaju Boga koji se odlučio objaviti i postati jedan od nas. I poklonili su mu se. I prinijeli zlato, tamjan i smirnu.“

Danas, u ovoj trojici mudraca možemo i trebamo prepoznati sve druge koji traže i ne zadovoljavaju se već unaprijed danim odgovorima. Onaj tko tako traži, pronaći će Boga koji je u betlehemskom djetetu odlučio postati čovjek, kazao je propovjednik i zaključio da je ovaj blagdan i pohvala Bogu koji je također tražitelj. On je u betlehemskom djetetu postao jedan od nas da bi potražio čovjeka – primijetio je riječki nadbiskup.

„Ovaj blagdan pokazuje ljude koji traže Boga, ali još više pokazuje Boga koji je krenuo ususret čovjeku, koji je krenuo tražiti čovjeka. Trojica mudraca su naši predstavnici. Danas smo pozvani pridružiti im se. Krenuti skupa s njima u potragu za Bogom da bismo nakon toga mogli s Bogom u sebi krenuti u potragu za svakim čovjekom i s Bogom postati braća i sestre svim ljudima.“

Da bi se to moglo dogoditi nadbiskup je naveo čisto srce koje su imala trojica mudraca. Podsjetivši na blaženstvo: „Blago čistima srcem, oni će Boga gledati.“ (Mt 5, 8), istaknuo je da to čisto srce čini razliku spram onih kojima je kritika upućena.

„Trojica su mudraca imala čisto srce i zato su vidjeli ono što drugi nisu vidjeli. Želimo li mi na pravi način gledati, trebamo pročistiti svoje srce. Način na koji to možemo činiti nam pokazuje sam Bog koji u svakom čovjeku može vidjeti svoje stvorenje, svoga sina i kći, i zato mu želi postati brat kako bi mu svi mogli biti braća i sestre.“

U tom smislu mons. Uzinić je podsjetio na ulomak iz Prve poslanice svetoga Ivana apostola (3, 11 – 21) koji poručuje da je Božje srce veće od ljudskog srca. „To Božje srce je ono srce koje se objavilo u srcu malog betlehemskog djeteta i u njemu pokazalo svu širinu svoje ljubavi. Želimo li pročistiti svoje srce, trebamo ga s Bogom, koji nam se objavio u betlehemskom djetetu, proširiti i u tom srcu učiniti mjesta za sve. Potrebno je učiniti Crkvu koja ima otvorena vrata, odnosno Crkvu koja je poljska bolnica, koja ide ususret svakome da bi liječila rane, da bi bila blizu svakom čovjeku u potrebi. To je Crkva koja širi prostor svoga šatora na način kako je to Bog učinio u betlehemskom djetetu. To je Crkva u kojoj ima mjesta za svakoga, za nas koji danas slave Bogojavljenje, i za one koji danas slave Badnji dan, kao i za one koji još nisu upoznali Boga, no važno je da budu tražitelji. A da bi oni mogli biti tražitelji važno je da mi to ne prestanemo biti.“

Zaključujući, nadbiskup je potaknuo vjernike da nikada ne prestanu biti tražitelji, nego da s Bogom, kojega su pronašli u betlehemskom djetetu, nastave koračati ususret svima tražeći brata čovjeka da bi ga s Bogom u sebi zagrlili i spasili.