Nadbiskup Uzinić predslavio zavjetnu misu kod kapelice Majke Božje na Gradini
foto: riječka nadbiskupija // nadbiskup uzinić predvodi zavjetnu misu kod kapelice majke božje na gradini
Šapjane (IKA)
Riječki nadbiskup Mate Uzinić predvodio je na blagdan sv. Josipa radnika, 1. svibnja, kod kapelice Majke Božje na Gradini iznad Šapjana misno slavlje, izvijestila je Riječka nadbiskupija.
Mještani Šapjana, brdskog mjesta na granici sa Slovenijom, proslavili su svoj zavjetni dan molitvom i misnim slavljem. Hodočašćem u kapelicu Majke Božje na Gradini iznad mjesta te misom koju je predvodio nadbiskup Uzinić, zahvalili su Bogu što ih je prije 80 godina zaobišla vojska nacističke Njemačke u povlačenju u završnim danima Drugog svjetskog rata.
Šapjane su tako bile pošteđene sudbine susjednih sela, Lipa i Mune, u kojima su se dan ranije održale komemoracije u spomen na stradanja stanovništva. Hodočašće se u znak zahvalnosti u Šapjanama održava od 1946. kada je kapelica izgrađena.
Hodočasnici su se okupili ispred župne crkve sv. Antona Opata otkuda su se moleći krunicu, uputili prema kapelici na brdu. Na različite sudbine susjednih sela podsjetio je i nadbiskup Uzinić istaknuvši da su u euharistiji sve njihove sudbine ujedinjene. „Mi kršćani nismo ljudi koji časte smrt. Mi smo ljudi uskrsnuća.“ No, često se tako ne ponašamo i zato se zločini ponavljaju, rekao je nadbiskup uvodeći u misno slavlje. „Zato u našem svijetu i dalje postoje mržnja, netrpeljivost, postoje ubojstva, postoje ratovi koji se vode. Ali svaki rat počinje u ljudskom srcu. Tu treba početi i mir“, rekao je mons. Uzinić.
U propovijedi je istaknuo da svaki vjernik, svaki čovjek, mir mora početi stvarati tako da mijenja sebe. „Ne smijemo upirati prstom u druge. Nitko nije potpuno nevin i nitko nije samo zločinac. To ne znači umanjiti nečiju patnju niti odgovornost. Svijest o tome jedan je od uvjeta da se konačno u našem svijetu otvori put oprosta, istine i pomirenja“, poručio je.
Podsjetio je i na Praznik rada, odnosno prava radnika u svijetu koji i dalje obiluje nepravdama i ljudski život promatra kroz prizmu korisnosti. „Oni koji nisu korisni, njima se prekida život već u majčinoj utrobi ili u stanju teške bolesti. Kao i stvari, i ljudi postaju korisni dok se ne pokvare i više nam nisu korisni. Ta ista logika danas stoji iza mnogih ratova koji se vode“, naglasio je.
Pozvao je kršćane da se bore protiv takve logike svijeta. No, boriti se, za kršćane ne znači biti protiv drugih ljudi nego za druge. „Mi znamo da se zlo pobjeđuje samo dobrotom.“ Pozvao je vjernike da se u tom poslanju ujedine sa svim ljudima dobre volje. „Moramo reći svoj ‘ne’ svijetu u kojemu vlada zakon jačega. Moramo reći ‘ne’ i logici iskorištavanja i potrošnje kao glavnog cilja i zaradi kao osnovnom mjerilu za ponašanje. Moramo reći ‘ne’ i zlu u sebi i odlučiti se za novi svijet, za novog čovjeka.“ Potvrdu svojih riječi pronašao je u svetopisamskim čitanjima, a nadahnuće u Mariji koja nije dopustila da bol u njoj postane mržnja, nije dopustila da križ u njoj postane osveta.
Okupljene je podsjetio da zavjet zahvalnosti koji su stavili u ruke Mariji nije samo podsjetnik na prošlost nego i obveza za sadašnjost. „Zavjet znači postati ljudi koji druge pošteđuju od svoje mržnje, predrasuda, nepravdi, sebičnosti i tvrdog srca.“ Nadbiskup je pozvao na molitvu za sve žrtve rata, ali i za one koje su počinili zločine i danas ih čine. „Molimo i za one koji su danas začetnici, sudionici, počinitelji zločina – da se obrate“, rekao je.
Zaključujući propovijed ponovio je poziv vjernicima da u suradnji sa svim ljudima grade svijet s više dijaloga, a manje ratova; s više odgovornosti za druge i manje bolesne preokupacije samo nad sobom; svijet s više ljudskosti i bratstva. Pozvao je na stvaranje društva bez korupcije i pogodovanja, mržnje i podjela, bez povlaštenih, obespravljenih i nepravde. Društvo u kojemu ima spremnosti na opraštanje, brige za zajedničko dobro te za budućnost. „Društvo koje suočava s prošlošću koja nas još uvijek dijeli kako bismo se kao društvo mogli konačno pomiriti i pružiti ruku oprosta i pomirenja jedni drugima, ali i svojim susjedima, kao što to činite vi na granici“, rekao je nadbiskup.
Na kraju mise, župnik Leonid Bevza zahvalio je svima koji su sudjelovali u hodočašću i pomogli u pripremi hodočasničkog puta i kapelice. Župljanima se pismom obratio i nekadašnji župnik, umirovljeni svećenik Giuseppe Vossila koji je u Župu došao 1967. te se prisjetio dugogodišnjeg suradnika Franka Simčića, izvijestila je Riječka nadbiskupija.



