Primjer sv. Josipa nam je tako danas potreban, primijetio je nadbiskup Uzinić u homiliji. Osobito je potreban našim mladima koji često teško otkrivaju svoj poziv, pa i kada ga otkriju nemaju povjerenje u sebe i svoju sposobnost da mogu odgovoriti na ono na što ih Bog zove. Bilo da je riječ o izboru zvanja, profesije, braka i obitelji, svećeništva ili redovništva. Mnogi ostaju na pragu, ne usuđuju se napraviti onaj početni korak, ne usuđuju se uskočiti i početi plivati.

Lakše je stalno odgađati, nego se darovati. Mnogi danas svoj životni put traže u onome što će biti za njih, u onome kako više zaraditi. Ali to nije poziv. Poziv je imati sebe za druge, biti za druge i to ne bilo kako nego na Božji način. Poziv znači služiti, darovati se, znači staviti sebe i svoje sposobnosti, svoje darove u službu dobra, u službu zajedništva, službu ljubavi u Crkvi, u društvu u obitelji. Mi se teško odlučujemo jer nemamo povjerenja u Boga i u ono što Bog od nas traži a ni u druge s kojima moramo surađivati, a ni u sebe same, rekao je nadbiskup Uzinić te istaknuo da nas stoga sv. Josip poziva na obraćenje a to je odustajanje od smjera kojeg smo sami zacrtali kako bismo mogli poći onamo kamo nas Bog šalje.

Što se dogodilo Josipu u današnjem evanđelju ako ne obraćenje. Josip misli i planira jedno onda se u njegov život umiješao Bog i on čini nešto sasvim drugo. To je obraćenje. Bilo bi dobro da se danas to dogodi svakom od nas jer obraćenje nam je potrebno na svim razinama: na osobnoj, društvenoj i crkvenoj. Na osobnoj koja je početak svakog obraćenja. Obraćenje znači dopustiti Bogu da promjeni naše srce, moje srce. Josip kao Isusov poočim pomogao je Isusu otkriti kakav je Bog otac. Upravo je iz Josipovog odnosa prema zakonu Isus mogao naučiti da nije najvažnije slovo zakona, nego njegov duh a to je ljubav. To je ono obraćenje koje se nama mora dogoditi. Trebamo nadići zakon kako bismo mogli slijediti zakon ljubavi. Svi smo pozvani na taj način se obratiti kako bismo bili sličniji Bogu i onda na Božji način, pokazujući Boga, mogli biti očevi i majke jedni drugima, naravno braća i sestre. Osobito potrebnima. Pozvani smo svojim životom pokazati i prikazati lice nebeskog Oca. Sveti Josip je tako činio. Zato je Isus mogao toliko toga naučiti i onda to pretvorit u svoje vlastito učenje, rekao je nadbiskup Uzinić u homiliji.

Kakvo lice Boga mi kršćani pokazujemo u našoj Riječkoj nadbiskupiji? Kakvo lice Boga mogu od vas, koji vjerujete i dolazite u crkvu, vidjeti oni koji ne vjeruju u vašoj zajednici? Ne skrivamo li mi često, onim što činimo i govorimo, pravo Božje lice? Ne pretvaramo li često svoju vjeru i svoj govor o vjeri u moraliziranje, u kritiku, osudu umjesto da smo svjedoci Božje bratske ljubavi. Evo zašto nam je potrebno obraćenje. Na društvenoj razini obraćenje znači promijeniti pogled na druge, najprije pogled. Tek kada se čovjek obrati, onda neće više vidjeti u drugima suparnike, neprijatelje, nego će vidjeti braću i sestre. To se ne odnosi samo na one koji misle kao mi, one koji pripadaju mojoj strani, koji pripadaju mojoj grupaciji, mojoj naciji, nego i na one koji su drugačiji od nas. Ne smije nas u tome voditi interes vlastite skupine, nego dobro i dostojanstvo svake ljudske osobe.

U svijetu koji je postao globalno selo vidimo kako zlo pogađa nas i druge. Zato više ne možemo misliti samo na svoj mali krug, ne možemo misliti na svoj mali interes, interes svoga naroda koji vjeruju kao mi i misle kao mi, nego smo pozvani nadvladati takvu zatvorenost i brinuti se za svakog čovjeka osobito za one najslabije i najugroženije, one za koje se nitko ne brine. Jedan od velikih društvenih problema našeg vremena je to što svi lako govorimo i pišemo, osobito na društvenim mrežama, o zlu drugih, onom zlu što drugi čine a teško primjećujemo dobro koje također postoji. Svijet neće postati bolji samo zato što uočavamo zlo, postat će bolji onda kada budemo znali prepoznati dobro i kad svatko od nas tom dobru da svoj vlastiti doprinos, istaknuo je riječki nadbiskup.

Ratove neće zaustaviti samo negativan govor i neukusne dosjetke i naslađivanje koje čujemo o drugoj strani. Ratove može zaustaviti obraćeno srce koje je spremno na dijalog, koje ne bira stranu moći, nego staje na stranu žrtve, na stranu mira, na stranu čovjeka. To se ne odnosi samo na one koji su izravno uključeni u ratove, nego i na nas koji promatramo, ako se može danas uopće reći da netko promatra rat. Jer svaki rat dotiče svakoga.

Obraćenost svih nas s obraćenim srcem zahtijeva da na rat gledamo iz perspektive žrtava i ubijene djece, majki koje pokapaju sinove, ljudi koji su ostali bez doma, bez osnovnih uvjeta za život, iz perspektive ekonomskih posljedica koje svi trpimo. To je obraćenje pogleda koje nam je nužno da ne budemo ljudi koji navijaju za sukob, nego ljudi koji mole i rade za mir. Neće nas od rata sačuvati trka u naoružanju – ona je uzrok ratova – nego razoružanje, najprije razoružanje srca. I na crkvenoj razini obraćenje znači obnovu naših zajednica, obnovu naših obitelji naših župa, naše nadbiskupije, naše Crkve. To znači uključenost. Često vidimo što treba ali jesmo li spremni uključiti se i pomoći. Ta obnova ne počinje od struktura nego i ona počinje od srca. Ona ne počinje od vašeg župnika nego od vas. Naravno da župnik treba surađivati. Ne počinje ni od mene kao od nadbiskupa nego od vas. Naravno sa mnom. I ona počinje obraćenjem, i ona počinje slušanjem a ne govorom. Evo zašto je Crkvi toliko važan taj govor o sinodalnosti, o misionarskom poslanju Crkve, kojeg mnogi ne razumiju. Jer biti sinodalna i misionarska crkva znači biti Crkva koja sluša, koja razlučuje i koja onda izlazi, ide zajedno kao što su to učinili Josip i Marija, zajednički ići za Isusom, bili su bitni sudionici i suradnici njegova poslanja. To je i naš poziv, to je poziv Crkve. Pozvani smo u snazi Duha Svetoga u svijetu dovršiti njegovo djelo, rekao je nadbiskup Uzinić.

Na misnom slavlju uz župnika Praputnjaka vlč. Marinka Kajića suslavili su dekan Bakarskog dekanata i župnik Hreljina i Zlobina vlč. Marko Šarić, župnik Cernika vlč. Zlatko Ćibarić, župnik Bakra vlč. Zdenko Lendl. Misno slavlje pjesmom je uzveličao župni zbor pod vodstvom i sviranjem Anite Cibić. Na kraju mise župnik Kajić je u ime župljana zaslužnim župnim suradnicima dodijelio zahvalnice: Stanku Karioliću za predano služenje župi i Zrinku Vjeku Mičetiću za aktivno sudjelovanje u liturgijskom pastoralu. Nadi Imenković darovao je buket cvijeće koja je tog dana dobila zahvalnicu Caritasa Riječke nadbiskupije za aktivno i predano djelovanje u Bakarskom dekanatu.