„Trebamo dopustiti Isusu da s jeruzalemskih ulica dođe na naše riječke ulice. Jesmo li spremni kao Isus ljubiti i dijeliti sebe drugima“, rekao je nadbiskup u nagovoru prije no što su vjernici u procesiji krenuli u katedralu sv. Vida.

Objasnio je da u Velikom tjednu nije dovoljno samo slaviti sveta otajstva, nego i svjedočiti ih. „Potrebno je da se u svakom od nas dogodi odluka i obraćenje. Potrebno je da nas ova otajstva koja slavimo zahvate, da uđemo u njih s vjerom, da postanu dio našeg života i dio života ljudi koje ćemo susretati.“

Objasnio je kako sva liturgijska slavlja proizlaze iz događaja Velikog tjedna, Isusove muke, smrti i uskrsnuća, a svaka je nedjeljna misa zapravo slavlje Uskrsa. „U Velikom tjednu koji započinje današnjom nedjeljom, pozvani smo razmatrati posljednje dane Isusova ovozemaljskog života kako bismo mogli postati dionici i svjedoci njegova Uskrsnuća. Da bi se to dogodilo bilo bi važno da se upoznamo s puninom one ljubavi koja nam je u njemu očitovana. Da u susretu s njim otkrijemo kako i koliko nas Bog ljubi i to posvjedočimo drugima.“

Nakon blagoslova i nagovora, vjernici su iz župne crkve u procesiji ulicama stare gradske jezgre došli do katedrale gdje je nadbiskup predvodio misno slavlje. Uz nadbiskupa su suslavili generalni vikar Mario Tomljanović, vikar za pastoral Mario Gerić, sudski vikar Emil Svažić te prvostolni dekan i župnik Uznesenja Marijina Sanjin Francetić, a liturgijsko pjevanje i čitanje muke predvodio je katedralni zbor Cantores Sancti Viti.

U propovijedi nadahnutoj čitanjem Muke, nadbiskup se zadržao na natpisu „Kralj židovski“ koji je bio postavljen na Isusov križ. „On je u Jeruzalem ušao kao kralj, što smo slavili i obilježili ovom procesijom. Pet dana kasnije izbačen je iz Jeruzalema kao razbojnik, kako smo upravo čuli. Zašto se to dogodilo?“, pitao je nadbiskup te ponudio objašnjenje kako je razlog tome što Isus nije zemaljski kralj i njegovo kraljevstvo nije političko. Toga su se bojali njegovi neprijatelji, a njegov proces bio je politički proces. S druge strane, njegovo kraljevstvo nije niti samo duhovno.

„Njegovo kraljevstvo nije bilo samo svodivo na kraljevanje u ljudskim srcima ili kako se znade ponekad reći ‘na sakristiju’. Često se i nas kršćane želi svesti samo na tu duhovnu dimenziju. Ali Isus nije samo to i zato je smetao drugima. Često se i mi znademo odnositi prema Isusu samo kao onom koji nam donosi duhovnu utjehu. Kojeg u privatnosti svog života trebamo slijediti. Ali to onda ništa ne mijenja u našem životu niti u našim odnosima s drugima. I zato ga razočarani napuštamo.“

Kao treći razlog zbog kojeg je Isus dočekan kao kralj, a izbačen kao razbojnik, nadbiskup je istaknuo kako Isusovo kraljevanje u svijet unosi novu logiku, donosi novi vrijednosni sustav. „Njegovo kraljevstvo od svakoga tko ga prihvaća traži da se promijeni. Traži da onaj koji želi vladati mora služiti. To nije logika moći, prvih mjesta nego logika služenja. Ona više od pravde zaziva milosrđe. Umjesto osvete zahtijeva oprost. Ona ljubav proteže i na neprijatelje. Širi granice ljubavi.“

Nadbiskup je primijetio kako je čovjeku teško prihvatiti ovu Božju logiku, čak i kršćani često radije slijede logiku svijeta. „Lakše nam je Isusa slaviti kad nas se slavi i časti, kad se pred nama kleči. Ali Isus nije takav kralj. Isus je kralj koji kleči pred drugima. I poziva i nas da činimo tako, u ljubavi služeći drugima, i kao Crkva u ljubavi služeći svijetu i društvu u kojem živimo“, zaključio je nadbiskup Uzinić, izvijestila je Riječka nadbiskupija.