U propovijedi je poručio da svijet kakav poznajemo nije vječan i ima svoj kraj. No, oni koji u Krista vjeruju znaju da taj kraj koji je neminovan, samo je početak u novi način postojanja. Taj novi način – spasenje – jest temeljna poruka kršćanske vjere koja se ne tiče samo kršćana, nego je ponuđena svim ljudima. Zbog toga kršćani svojim poslanjem moraju o tome govoriti svima, kazao je mons. Uzinić. Vjernike je podsjetio na život i poslanje prvog hrvatskog sveca, sv. Nikole Tavelića, koji je najprije otišao u Bosnu, a zatim s trojicom subraće stigao u Svetu Zemlju. Dana 14. studenog 1391. godine ispred Omarove džamije u Jeruzalemu odlučili su svoje poslanje propovijedanja konkretizirati i u toj nakani jačala ih je najbolja nada da će se slušatelji prikloniti štovanju Trojedinoga Boga. Na žalost, to se nije ostvarilo i njihovo svjedočanstvo postalo je mučeništvo. Nisu to željeli, ali bili su na to spremni. Njihovo siromaštvo pomoglo im je u pripremi za mučeništvo jer su bili usmjereni prema vječnom. Crkva je to prepoznala, uzdigla ga na čast oltara i ponudila svima nama kao zagovornike i primjere za nasljedovanje, rekao je mons. Uzinić.

Govoreći o specifičnosti njihovog poslanja istaknuo je kako su oni naglasak u propovijedanju stavljali na Isusa kao Otkupitelja, Sina Božjega koji nas spašava. To je ono što treba bitno obilježavati i naše kršćansko poslanje navještanja evanđelja u današnjem vremenu, istaknuo je propovjednik. Upozorio je kako se kod nekih više čuju glasovi o uništenju, nego o spasenju. Kada takvi glasovi zauzmu veće mjesto od spasenja, to onda nije evanđelje spasenja, kazao je mons. Uzinić.

U nasljedovanju sv. Nikole Tavelića nužno je pronaći osobni način nasljedovanja Krista i propovijedanja evanđelja. To mora biti glazba koja će se najprije prelijevati našim domovima, javnim prostorima, društvenim mrežama i ostalim mjestima gdje utječemo jedni na druge. Ta glazba mora se čuti u politici i gospodarstvu koje bi trebalo znati pravu mjeru između ‘moje zarade’ i poštenog plaćanja onih koje rade. Ne smijemo zanemarivati interese drugih i misliti samo na sebe. Samo takvo evanđelje može postati prekrasna melodija koja potiče na borbu za svakog čovjeka i djelovanje u svakom odnosu, istaknuo je propovjednik. Vjernike je potaknuo na propitivanje u kojoj mjeri je takav način navještanja evanđelja prisutan i koliko nam je doista stalo do drugih? U nastavku je posvjedočio o prigovorima koje je čuo o kršćanskoj zatvorenosti, isključivosti i netolerantnosti. To je kritika zašto mnogi ne mogu čuti evanđelje kao glazbu i osjetiti tu melodiju da svoj život stave Kristu na raspolaganje i čuju Radosnu vijest.

To se može promijeniti i to je znak i poticaj za preobrazbu Crkve, da ono što živimo postane glazba i melodija koja ushićuje. Ne trebamo kopirati sv. Nikolu ili nekoga drugoga, nego pronaći svoj glas u Crkvi, ali i slušati glas drugih, kazao je mons. Uzinić i kao smjernicu naveo sinodalni hod koji se odvija pod geslom: Zajedništvo – Sudjelovanje – Poslanje. To je naš način da svatko od nas u Crkvi i njezinom poslanju pronađe samoga sebe i svoje mjesto u njezinom poslanu. Zbog toga je Papa sidodalni proces s vrha usmjerio prema svakoj župnoj zajednici i svakom kršćaninu vjerniku kako bi svatko od nas mogao reći što mu se sviđa, a što ne sviđa u Crkvi. Svatko može reći kako on vidi što bi trebala biti Crkva. Kroz to osluškivanje mogli bismo ponovo čuti Isusa i evanđelje. Sinodalni put jest osluškivanje jedni drugih, ali i Duha Svetoga, istaknuo je mons. Uzinić.

Zaključujući propovijed osvrnuo se na V. Svjetski dan siromaha koji se slavio toga dana pod geslom: »Siromahâ svagda imate uza se« (Mk 14, 7). Ta tema može nam pomoći oko načina preobrazbe Crkve, ali i nas koji moramo postati ‘siromasi duhom’ i u ovim danima dati svoj glas siromasima. Moramo postati njihovi prijatelji, slušati ih i prepoznati tajanstvenu mudrost koju Bog preko njih želi podijeliti nama. Papa nam poručuje da su siromasi Kristova prisutnost među nama. Neka nam sv. Nikola, koji je i sam bio siromah živeći radikalno siromaštvo po uzoru na sv. Franju, pomogne da i mi budemo ‘siromasi duhom’, ali i oni koji će se na pravi način moći odvažiti biti slika Isusa Krista i navjestitelji njegove ljubavi s pogledom na vječnost.