Koncelebrirali su dekan Trsatskog dekanata Ivan Stošić, sudski vikar Riječke nadbiskupije Emil Svažić, ravnatelj Svećeničkog doma u Rijeci Nikola Uravić, svećenici Trsatskog dekanata i župni upravitelj Marinko Kajić koji je na početku uputio pozdravnu riječ.

Riječki nadbiskup je propovijed započeo riječima koje je Bog preko Mojsija uputio izraelskom narodu „Budite sveti kao što sam ja svet“, aktualizirajući ih kroz evanđeoski ulomak o mladiću koji pita Isusa kako baštiniti život vječni, na što dobiva odgovor – biti svet, odnosno živjeti po Božjim zapovijedima. Mladić je živio tako, no čini se da to nije bilo dovoljno da bude svet. „Budite sveti kao što sam ja svet“ znači biti onakvima kakav je Bog. Isus nam je svojim primjerom pokazao kakav je Bog, kazao je propovjednik i podsjetio na Isusove riječi mladiću: „..prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na zemlji. A onda dođi i idi za mnom.“ Ovaj mladić nije mogao prihvatiti taj poziv. Razlog je bio jer je bio bogat. To ‘biti bogat’ priječilo ga je da može ići za Isusom. Nije ga priječilo živjeti po Božjim zapovijedima, ali ga je priječilo da može slobodan ići za Isusom. U kontekstu današnjeg vremena, nadbiskup je pojasnio da problem bogatstva nije u mladiću, u osobi, nego u tome što nam smeta da krenemo za Isusom, da slijedimo Isusa i budemo poput njega. On se lišio svoga bogatstva da bi bio solidaran s nama do smrti na križu. No, to što nije uspio ovaj bogati mladić, ne znači da drugi neće uspjeti. To je jako teško, ali vidimo da su neki uspjeli.

Spomenuo je sv. Antuna kazavši da je upravo on to učinio i u povijesti Crkve postao poticaj i poziv mnogima da to učine na sličan način. Iz njegovog pustinjačkog života nastalo je monaštvo, a kasnije redovništvo. To je odaziv na radikalan način, do kraja, potpuno se odazvati na Isusov poziv. Nadbiskup je u nastavku kazao da ukoliko bi danas čuli za mladog bogatog čovjeka koji napušta sve kako bi radikalno slijedio Isusa, to bi nam se pomalo činilo čudno i provociralo bi nas. „Netko će reći da je to fundamentalizam. Moguće je i tako razumjeti doslovno tumačenje svetopisamskih tekstova i traženja da ih se primjeni na doslovan način što može izazvati određene fundamentalističke poticaje i težnje. Razlika između radikalnog nasljedovanja evanđelja kakvo nam svojim primjerom pokazuje sv. Antun i fundamentalističkog razumijevanja Svetog pisma i evanđelja je u tome da onaj koji je fundamentalist s pologom Svetog pisma želi mijenjati druge, a onaj koji radikalno prihvaća evanđelje, mijenja ponajprije samoga sebe, a zatim postaje drugima poticaj za promjenu. To se dogodilo sv. Antunu. On je promijenio sebe radikalno prihvaćajući Isusove poruke i postao jedno zrno koje je izrodilo veličanstvenim plodovima i dalje rađa u povijesti Crkvi onih koji su njemu slični, koji su radikalno razumijevali Isusove poruke i primjenjivali ih u životu prihvaćajući Isusa i nasljedujući ga“, pojasnio je.

Nadbiskup je istaknuo da nismo svi pozvani na takav, Antunov, radikalan način nasljedovanja Isusa, osobito kada je u pitanju poziv ‘ostavi sve, rasprodaj i podijeli’. U većini slučajeva to nije naš poziv. No, ono na što smo, po uzoru na sv. Antuna, radikalno pozvani, jest radikalno nasljedovanje ovog evanđeoskog ulomka. Pojasnio je to kazavši da ako nas ono što imamo, bilo materijalno ili drugo, na bilo koji način sprječava u nasljedovanju Krista, pozvani smo toga radikalno se odreći. Kada zbog onoga što imamo i što nam se čini važno nismo sposobni ljubiti svoju braću i sestre i vršiti Božje zapovijedi koje su sažete u dvije zapovijedi ljubavi, ako nas bilo što priječi vršiti te zapovijedi, dužni smo se toga odreći bez obzira na to koja je naša uloga u svijetu, pojasnio je nadbiskup. Kao drugi važan korak propovjednik je naveo nasljedovanje Isusa Krista. Sve ono što nas priječi u nasljedovanju Isusa, postaje ‘bogatstvo’ iz evanđeoskog ulomka koje moramo ostaviti da bismo Krista mogli slijediti, da bismo se mogli njemu iz dana u dan suobličavati, da bismo mogli baštiniti vječni život i da bismo mogli biti sveti, poručio je nadbiskup.

Zaključujući je vjernike potaknuo na propitivanje o tome što svakoga od nas priječi da ne slijedimo Krista, da ga ne nasljedujemo u ljubavi prema braći i sestrama. To svatko treba razmisliti za sebe i vjerujem da će svatko otkriti koje je to naše ‘bogatstvo’ kojega se trebamo radikalno odreći. Zagledani u sv. Antuna, a prije njega u Isusa, trebamo se toga odreći kako bismo mogli doista biti u ljubavi za braću i sestre. Važno je da kada pronađemo tu prepreku, napravimo radikalan iskorak, ostavimo sve i krenemo za Isusom jer onaj poziv kojega je Bog uputio preko Mojsija je poziv svakome od nas: „Budite sveti kao što sam ja svet.“ Jedini promašaj koji nam se može dogoditi jest taj da ne budemo sveti. Nadam se da je i mladić iz evanđelja, unatoč prvotnom odbijanju, pronašao put, ostavio sve i nasljedovao Isusa. Tu istu nadu imam i za nas. Neka nam sv. Antun pomogne da budemo sveti, a da bismo to bili, moramo krenuti za Isusom i biti s njim i u njemu za našu braću i sestre, zaključio je nadbiskup Uzinić. Na kraju mise župni upravitelj predmolio je litanije sv. Antunu opatu, a misno slavlje zaključeno je ophodom oko oltara sv. Antuna.