Istina je prava novost.

Nadbiskup Vukšić predvodio Misu posvete ulja u sarajevskoj katedrali

Misa posvete ulja, pod kojom su svećenici obnovili svećenička obećanja, slavljena je na Veliku srijedu, 5. travnja u sarajevskoj katedrali Srca Isusova, izvijestila je KTA.

Umjesto na Veliki četvrtak, ova Misa slavi se u Vrhbosanskoj nadbiskupiji redovito na Veliku srijedu kako bi svećenici iz cijele nadbiskupije mogli sudjelovati u što većem broju. Ujedno je obilježen Dan Djela svetog Petra apostola koje je utemeljeno kako bi se zauzelo za jednu od najhitnijih potreba u širenju evangelizacije: obrazovanje i formaciju mjesnog svećenstva podizanjem i održavanjem sjemeništa u misijskim zemljama.

Euharistijsko slavlje predvodio je vrhbosanski nadbiskup metropolit i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH Tomo Vukšić u zajedništvu s umirovljenim vrhbosanskim nadbiskupom metropolitom kardinalom Vinkom Puljićem i u koncelebraciji oko 60 svećenika, dijecezanskih i redovničkih, među kojima su bili provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić, otpravnik poslova Apostolske nuncijature u Bosni i Hercegovini mons. Amaury Medina Blanco, generalni vikari mons. Slađan Ćosić i mons. Željko Čuturić te arhiđakoni i dekani iz cijele Sarajevske nadbiskupije kao predstavnici svih svećenika u 13 dekanata, osim Bugojanskog dekana koji je bio spriječen: brčanski dekan preč. Damir Ivanović, usorski preč. Juro Babić, doborski preč. Ilija Orkić, kreševski fra Josip Tomas, ramski mons. Marko Tomić, sarajevski preč. Miroslav Ćavar, sutješki preč. Pero Brkić, šamački fra Marijan Živković, travnički preč. Marko Mikić, tuzlanski preč. Marinko Mrkonjić, derventski fra Ivan Marić i žepački preč. Predrag Stojčević. U koncelebraciji su bili i svećenici vojnog dušobrižništva.

Na misnom slavlju sudjelovali su i katolici djelatnici Ministarstva obrane te časnici i vojnici vojnih struktura koji se srijedom redovito okupljaju na misi u sjemenišnoj crkvi sv. Ćirila i Metodija. Liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler“ pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića, a asistirali su bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i Franjevačke bogoslovije pod ravnanjem vlč. Ivana Rake.

Uvodeći u misno slavlje nadbiskup Vukšić pozdravio je kardinala Puljića i nazočne suslavitelje i sve druge vjernike. „Na početku ove mise, za vrijeme koje ćemo blagosloviti bolesničko ulje i posvetiti krizmano, molit ćemo, prije svega, za nas ovdje okupljene, ali i za bolesnike kojima će to ulje donositi zdravlje duše i tijela i za mladež koja će biti pomazana uljem krizme, kako bi mogla biti na putu svjedoka Isusovih na ovome svijetu“, kazao je mons. Vukšić koji je potom pozdravio i predstavnike Ministarstva obrane i Oružanih snaga BiH, koji su toga jutra na groblju „Sv. Josip“ u Sarajevu položili vijence i pomolili se za pokojne pripadnike HVO-a. Sve je pozvao na čin pokajanja.

Nakon što su pročitana misna čitanja, a evanđeoski odlomak navijestio đakon vlč. Darko Endrich, nadbiskup Vukšić je na početku propovijedi, koju je naslovio „Duh Božji na meni je jer me Gospodin pomaza“, pozdravio sve sudionike euharistijskog slavlja pod kojim se blagoslivlja ulje kazavši da se u svakoj biskupiji ono obično obavlja jednom godišnje. Podsjetio je da se u Vrhbosanskoj nadbiskupiji već ustalio običaj da se ovu misu slavi u srijedu Velikoga tjedna u kojemu svećenici imaju brojne pastoralne obveze u svojim župama ili jer je biskupija vrlo prostrana, te da se stoga ovo slavlje može obaviti i u neki drugi blizi dan. Posebno je pozdravio braću svećenike kojima je zahvalio što, okupljeni s njim u sarajevskoj katedrali na ovaj dan, svojim dolaskom iz raznih krajeva i župa i sudjelovanjem, molitvom i koncelebracijom očituju zajedništvo i jedinstvo biskupijskoga prezbiterija.

Vrhbosanski nadbiskup u propovijedi je potom istaknuo da ovo euharistijsko slavlje bitno obilježavaju dvije oznake: obred obnove svećeničkih obećanja i blagoslov bolesničkoga ulja i posveta ulja svete krizme, po kojima je, kako je podsjetio vrhbosanski nadbiskup, u crkvenoj tradiciji ovo euharistijsko slavlje i dobilo ime „Missa chrismatis”.

„Ponovit ćemo, draga braćo svećenici, usred ovoga hrama Božjega pred Gospodinom i okupljenom zajednicom Isusovih vjernika obećanje, koje smo dali kod svoga svećeničkog ređenja, da ćemo se tijesno povezati s Gospodinom Isusom i truditi se njemu postajati sve sličniji odricanjem samih sebe i darivanjem svoga služenja živim udovima Isusova tijela. Dodat ćemo i još jednom izreći obećanje da ćemo dijeliti Božja otajstva spasenja po svetoj euharistiji i drugim sakramentima. Opet ćemo izraziti spremnost da ćemo vjerno vršiti svetu službu naviještanja Riječi Božje i naučavanja tako što ćemo nastaviti nasljedovati Krista, koji je glava cijele Crkve i svakoga njezina člana, i pastira i cijeloga naroda Božjega. Kazat ćemo također i ovaj put da ćemo to činiti bez želje za dobitkom i vođeni jedino revnošću za duhovno dobro ljudi i vječno spasenje“, kazao je, između ostaloga, pastir Crkve vrhbosanske koji je potom potaknuo sve vjernike okupljene u katedrali, kao i sve ostale u Nadbiskupiji, da mole za svoje svećenike sa željom da Bog na njih „izlije svoj blagoslov kako bi mogli biti vjerni službenici Krista, koji je vrhovni svećenik, nedostižni uzor i svećenik svih svećenika, kako bi mogli vas dovesti Kristu koji je izvor spasenja“, kao i da mole za njega, „svoga biskupa, kako bi ostao vjeran apostolskoj službi koja mu je povjerena te u crkvenoj zajednici bio sve življa slika Krista svećenika, dobroga pastira, učitelja i sluge sviju.“

Progovorivši potom o sakramentu bolesničkoga pomazanja, nadbiskup Vukšić podsjetio je da će ga tijekom naredne godine svećenici podjeljivati bolesnicima tako što će nad njima izgovarati riječi molitve za zdravlje duše i tijela i mazati ih uljem koje će ovaj dan biti blagoslovljeno. „Crkva to čini u Isusovo ime i pri tomu se poziva na riječi iz Jakovljeve poslanice: ‘Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio, oprostit će mu se’ (Jak 5,14-15). Zato ćemo moliti Gospodina da njegovim svetim blagoslovom ovo ulje bude svakomu, tko se njime pomaže, zaštita tijela, duše i duha te da iz čovjekova tijela i života odagna svaku bol, nemoć i jad“, istaknuo je nadbiskup Vukšić dodavši da će tijekom misnoga slavlja biti posvećeno i ulje krizme: „U posudu s ovim uljem, kao što predviđaju crkveni propisi i običaji, već su dodane prirodne miomirisne tvari, a njihovo dodavanje na simboličan način naznačuje ono o čemu piše apostol Pavao: ‘Hvala Bogu koji nas u Kristu uvijek proslavlja te širi po nama na svakome mjestu miris svoga spoznanja. Da, Kristov smo miomiris Bogu i među onima koji se spašavaju i među onima koji propadaju’ (2 Kor 2,14-15).“

Vrhbosanski nadbiskup je u propovijedi pojasnio da će uljem krizme već za koji tjedan započeti podjeljivanje sakramenta potvrde kojom se, Božjim blagoslovom koji prima, katolička mladež „utvrđuje u svojoj vjeri i potvrđuje svoja krsna obećanja Isusovih učenika, sjećajući se blagoslovljenoga dana kad su postali članovi njegove Crkve te baštinici, udovi i sredstva njegove dobrote“. Kazao je da istim uljem neizostavno bivaju pomazani svi koji se krste u ime Isusovo i koji primaju sakrament svećeničkog i biskupskoga reda, kao i da se njime kod svake posvete crkve pomazuju oltarna ploča i zidovi hrama, koji se iznova sagradio ili iz temelja obnovio na slavu Božju. „Zato ćemo nad ovim uljem moliti Gospodina da pomazane osobe i prostori, posvećeni uljem krizme, postanu hramom Božjega veličanstva i zamirišu nedužnošću Bogu ugodnoga života te da sve pomazane osobe, obasute velikom čašću, obuku odjeću neraspadljiva dara i da ih Bog učini dionicima vječnoga života i nebeske slave“, posvijestio je mons. Vukšić.

Vrhbosanski nadbiskup podcrtao je okupljenim misnicima da se riječi kojima je prorok Izaija opisao poziv i poslanje svakoga proroka poslanoga da naviješta i svjedoči u ime Božje „Duh Gospodnji na meni je jer me Gospodin pomaza, posla me blagovjesnikom biti siromasima, iscijeliti srca slomljena, zarobljenicima proglasiti slobodu, sužnjevima oslobođenje, proglasiti godinu milosti Gospodnje” (Iz 61,1-2) čak dva puta u Misi posvete ulja naviještaju i po cijelomu svijetu opetuju svima, a osobito svećenicima „koji su u dugom nizu tumača Riječi Božje i njegova posvećenja izabrani u to časno zvanje.“ Podsjetio je da je ove riječi sâm Isus izabrao kao nadahnuće za svoju prvu zabilježenu javnu propovijed, te da ih je također primijenio na sebe kad je, nakon što je pročitao isti odlomak iz Knjige proroka Izaije, u sinagogi u Nazaretu izrekao: „Danas se ispunilo ovo pismo što vam još odzvanja u ušima” (Lk 4,21). Ustvrdio je da se stoga i na svakom zaređenom i poslanom prezbiteru također ispunilo ovo pismo onoga časa kad je uljem posvećene krizme bio pomazan „jer je toga časa na njega sišao Duh Gospodnji.“

„To je velika čast i dostojanstvo, koje ničim nije zasluženo, i na njega svaki svećenik treba biti ponosan i čuvati ga svetim ljubomorom“, rekao je mons. Vukšić ističući da upravo iz takva primljenoga dostojanstva, kao u Izaijinu slučaju i u Isusovu primjeru, proizlazi „zahtjevno poslanje svakoga svećenika, koje je doslovce onakvo kakvim ga opisuju spomenuta dva odlomka svetih tekstova.“

„Svaki svećenik postoji prvenstveno radi posvećenja druge braće i sestara. U tom su poslanju svećenici pozvani biti ponizni sluge Boga koji jedini obraća, blagoslivlja, posvećuje i spašava. A naša je čast biti blagovjesnikom skromnim dušama koje žele čuti riječi Božjega blagoslova. Naša je zadaća srcima slomljenim donositi Božji lijek koji iscjeljuje njihove ožiljke i rane“, rekao je nadbiskup Vukšić koji je propovijed zaključio riječima da je svećenikovo poslanje „naviještati istinu o Isusovu uskrsnuću i tako donositi slobodu zarobljenicima smrti te oslobođenje sužnjevima vlastitih slabosti, pogrešaka i moralnih posrtaja.“

Nakon homilije uslijedio je obred obnove svećeničkih obećanja koje je svaki svećenik dao na dan svog ređenja.

Za vrijeme mise nadbiskup Vukšić blagoslovio je i sveta ulja koja su svećenici ponijeli u svoje župne zajednice.