Nakon uvodnih obreda i pokajničkog čina te svečano otpjevane Slave i pročitanih misnih čitanja, nadbiskup Vukšić je u prigodnoj propovijedi pod naslovom „Uskrs je odgovor na čovjekovu prirodnu želju za životom“ podsjetio da su, „nakon žalosti Velikoga petka, ušli u radost Uskrsa“ pa mogu „kazati da se obistinila tvrdnja Svetoga Pisma: Večer donese suze, a jutro klicanje (Ps 30,6)“.

„Uskrs je svetkovina kojom se kršćani sa zahvalnošću sjećaju događaja Isusova uskrsnuća. To je jedno značenje ovoga blagdana. A drugo njegovo značenje jest u tomu što je Krist uskrsnuo od mrtvih kao prvi od svih koji su umrli. Odnosno, on je po tomu prvina usnulih, kako se čita u Svetom pismu. To jest, vjerujemo da je Isus prvi i da za njim slijedi uskrsnuće drugih. Odnosno, “prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, o svršetku svijeta, kako veli sveti pisac” (usp. 1 Kor 15,20-23). Istina Isusova uskrsnuća do te mjere je važna da je u Bibliji napisano: “Ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša” (1 Kor 15,17). Po tomu, Uskrs je za kršćane blagdan nade i izvor njihove radosti. I upravo zbog toga sav Isusov nauk se naziva Radosna vijest. A ujedno, zbog istoga razloga, Uskrs je blagdan nade također za sve ostale plemenite i dobre ljude, pa i za one loše koji će naći snage i načina i odvratiti se od svoga zla puta“, kazao je nadbiskup Vukšić.

„U čovječjoj naravi ništa nije tako jako kao želja za životom i ni u čemu čovjek nije tako snažan i uporan kao u obrani svoga života. Dapače, u istoj čovjekovoj naravi ugrađena je želja da smrt ne bude kraj. To je posvema prirodan osjećaj i želja koji prethode svakom religioznom uvjerenju. U čovjeku se sve buni protiv pomisli da je smrt kraj… Svetkovina Uskrsa, koja je izraz zahvalne memorije kršćana, sjećanje je na događaj Isusova uskrsnuća. A Isusovo uskrsnuće temelj je kršćanske vjere koju ispovijedamo: Vjerujem u uskrsnuće tijela i život vječni! To jest, vjerujem u uskrsnuće također svoga tijela i također u svoj život vječni. U tomu je Isus prvi. I vjerujemo da je on svojim uskrsnućem svim usnulima otvorio vrata raja. Svima koji su Kristovi. Svima koji svojim djelima pokazuju da su prijatelji Boga i čovjeka. Zbog svega toga Uskrs je zaista svetkovina nade i odgovor na čovjekovu prirodnu želju za životom koja je najiskonskija nada čovjeka. On je blagdan života s porukom da život nema kraja. Poruka je to za kršćane, ali i za sve ljude“, poručio je pastir Crkve vrhbosanske.

„Druga velika poruka uskrsloga Isusa jest mir. On se, nakon uskrsnuća, već kod prvog ukazanja obraća učenicima riječima. ‘Mir vama!’ i prema Ivanovu evanđelju te riječi izgovara čak tri puta (Iv 20,19.21.26). A i neposredno prije smrti, za vrijeme posljednje večere, rekao je Isus svojim učenicima: ‘Mir vam svoj dajem’ (Iv 14,27). Te riječi dio su njegova velikoga govora i jedna od posljednjih pouka, koje je izrekao za vrijeme zemaljskog života, a zbog njihove iznimne važnosti pred okupljenom zajednicom vjernika svećenik ih ponavlja uvijek za vrijeme svete Mise, neposredno prije pričesti… Mir u pravdi i ljubavi kršćanska je vizija društvenoga mira. Taj mir je zajednica Isusovih vjernika naslijedila od Isusa kao vrednotu koju se trudi sama ostvarivati i propovijeda ju svim ljudima kao moralni zadatak što ga svatko, tko se ponosi Kristovim imenom, ali i svaki drugi čovjek u skladu s potrebom svoje ljudske naravi, treba ostvarivati u osobnom i zajedničkom životu.. Kao Isusovi vjernici znademo da je zemaljski mir, koji se rađa iz ljubavi prema bližnjemu, odraz i učinak Kristova mira koji izlazi iz Boga Oca. Tako mir, viđen i ostvarivan na kršćanski način, ima božansko utemeljenje i izvorište, a za ljude koji ga ostvaruju u povijesti mir je pretpostavka i važno sredstvo sreće na Zemlji i, u konačnici, ima eshatološku svrhu vječnoga spasenja čovjeka“, poručio je vrhbosanski nadbiskup.

„Uskrs je blagdan koji u nama budi također snažan osjećaj zahvalnosti i potrebu obraćenja. No, zagonetan je čovjek i po tomu što mu drugi, pa i Bog, općenito govoreći, treba posebice kad se osjeća ugrožen, kad je u kušnji i problemu. Skloniji je čovjek tražiti negoli zahvaljivati. Sklon je, kad mu ide dobro, osjećati se samodostatnim i sebi dovoljnim. U takvim se situacijama čovjek često ponaša kao da mu drugi ne treba. I još opasnije, u takvu je stanju čovjek sklon ponašati se kao da njega drugi ne treba. Kao da drugi nije u potrebi. Tako je to nekako i u vjerničkom životu. Često tražimo, a rjeđe zahvaljujemo, jer i vjernik je samo čovjek i podložan je svim ljudskim napastima i slabostima. Bogu se obraćamo obično kad nam nešto treba, ili mislimo da nama treba, i skloni smo gotovo Bogu propisati što bi nam trebao dati, a mnogo je rjeđa zahvalna molitva za tolika dobra i blagoslove koje već imamo“, rekao je mons. Vukšić te na kraju svima čestitao Uskrs. „Svima želim sretan i blagoslovljen Uskrs! Također i pravoslavcima koji će uskoro proslaviti ovaj blagdan. I neka svim ljudima na putu spasenja i vjere u uskrsnuće, u plemenitom zahvaljivanju, u izgradnji pravednoga mira, društvene sloge i nastojanju oko obraćenja pomogne primjer apostola Pavla i svih svetaca“, poželio je na kraju propovijedi nadbiskup Vukšić.

Tijekom mise pjevao je Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler“ pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića, a asistenciju kod oltara je vodio vlč. Ivan Rako.

Nakon mise vjernici su međusobno čestitali Uskrs, a pridružio im je i nadbiskup Vukšić.