Nadbiskup Vukšić slavit će misu u župi Bihać na Svjetski dan medija u BiH

U skladu s odlukom Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine iz 2003. godine, Svjetski dan sredstava društvene komunikacije održava se u biskupijama u Bosni i Hercegovini svake godine posljednju nedjelju u rujnu, pa će 2022. godine biti obilježen 25. rujna u svim župama i crkvenim zajednicama u Bosni i Hercegovini. Toga dana nadbiskup Vukšić slavit će misu u župi Bihać u skladu s dosadašnjim običajem da predsjednik Vijeća za medije BK BiH, u dogovoru s mjerodavnim biskupom i župnikom, toga dana predvodi misu u drugoj biskupiji i drugoj župi. Do sada je nadbiskup Vukšić u posljednju nedjelju u rujnu slavio Svete mise počevši od 2004. godine: u Mostaru, Sarajevu, Banjoj Luci, Tomislavgradu, Žepču, Drvaru, Bijelom Polju (Potoci) pokraj Mostara i Tolisi u Bosanskoj Posavini.

„Župa Bihać danas ima oko 1500 katolika. U njoj djeluju dvojica svećenika, franjevaca Bosne Srebrene. U župi djeluju i Klanjateljice Krvi Kristove koje pomažu u pastoralu, animiranju liturgijskih slavlja i uređenju crkve. Naravno, kao i mnoge župe u našoj biskupiji, ali i zemlji i župa Bihać se suočava s velikim iseljavanjem mladih ljudi koji sreću traže u zemljama Zapadne Europe. Samo ću spomenuti da je 1991. godine župa imala više od 3600 vjernika, a danas je ta brojka i više nego prepolovljena. No, uzdamo se u Božju providnost i vjerujemo da se prisutnost katolika na ovome području neće tako lako ugasiti“, kazao je župnik fra Ivan Tučić koji se, zajedno sa župnim vikarom fra Ivanom Lovrićem te Klanjateljicama Krvi Kristove s. Blankom Šturm, s. Alfonzom Dusparom i s. Leopoldinom Džebić i cijelom župnom zajednicom, raduje dolasku predsjednika Biskupske konferencije BiH nadbiskupa Vukšića i ovom događaju na koji su posebno pozvani djelatnici medija.

Župnik Tučić je, govoreći o povijesti župe Bihać, spomenuo da Župa sv. Ante Padovanskog, smještena na sjeverozapadu Bosne, pripada Banjolučkoj biskupiji te da u njoj, kao i u drugim župama te biskupije djeluju franjevci Bosne Srebrene. Prisutnost katolika na ovome području može se pratiti od najranijeg srednjovjekovnog razdoblja u kojem je postajalo više crkava te dominikanski i franjevački samostan. Međutim dolaskom Osmanlija 1592. godine sve su crkve porušene osim dominikanske crkve Svetog Ante koja je pretvorena u džamiju Fethiju koja i danas postoji. Nakon dolaska Osmanlija preostale katolike u Bihaću pastorizirali su franjevci iz Vodičeva i Majdana.

Sredinom sedamdesetih godina XVII. stoljeća spominje se bihaćka župa s trošnom crkvom i 200 katolika. Ona ponovno iščezava u vrijeme Bečkog rata koncem XVII. stoljeća i o njoj nema spomena do 1741. godine. Tek je 1771. godine poznat prvi župnik fra Jozo Valentić i od tada postoje matice. Budući da se Bihać tad nalazi u pograničnim dijelovima Carstva, dolazi do nemira i tadašnji župnik je ubijen 1788. godine.

Dolaskom Austro-Ugarske vlasti u gradu je 1891. godine izgrađena nova crkva Sv. Ante. Sam izgled crkve bio je, za ono vrijeme, više nego impozantan, ali 1944. godine, na Cvjetnicu, saveznički bombarderi su do temelja srušili tu crkvu pri čemu je poginuo veliki broj vjernika žena, djece, staraca, koje je lako bilo raspoznati po bjelini narodnih nošnji koje Hrvati tog kraja nose o blagdanima, a koji su se zatekli na misi. Od ovog vjerskog objekta ostao je jedino kvadratni visoki toranj sa zvonikom koji i danas odolijeva zubu vremena, podsjećajući današnje naraštaje na sve strahote ratnog razaranja koje su se dogodile.

Kako je župa ostala bez crkve, bogoslužje se držalo u provizornoj kapelici u ovećoj gospodarskoj zgradi uz župni stan. Tek je od 1970. do 1972. godine župna zajednica uspjela izgraditi novu crkvu, oktogonalnog oblika, po projektu arhitekta Z. Ćuka u kojoj se i danas slave mise.

Na teritoriju župe Bihać od 2006. godine djeluje i Katolički školski centar „Ivan Pavao II.” u sustavu „Katoličkih škola za Europu” kao najmlađi od sedam centara u sustavu „Katoličkih škola za Europu” u Bosni i Hercegovini. Na mrežnoj stranici KŠC-a podsjećaju da počeci djelovanja Katoličke Crkve na području školstva u Bihaću počinju još davne 1894. godine kada su Klanjateljice Krvi Kristove otvorile pučku školu s četiri razreda. Novoizgrađena zgrada samostana i škole bila je jedna od najvećih i najljepših zgrada u Bihaću oslikana na mnogima razglednicama i uspomenama iz tog doba, a i danas je ostala u trajnoj uspomeni na svoju prvotnu namjenu po nazivu „Kloster” (samostan) kojeg koriste svi Bišćani. U školskoj godini 1930/1931. u školi je bilo 326 učenika, a do 1933. pučku školu je završilo 3 500 djece, a građansku 500 učenica. Za vrijeme Drugog svjetskog rata škola je više puta bila bombardirana osobito 1944. godine. Odlukom Ministarstva prosvjete od 30. travnja 1945. u tadašnjoj Jugoslaviji ukinute su sve privatne škole i vrtići zbog čega sestre više nisu mogle držati nastavu. Nakon obnove Narodna vlast je u nekadašnju sestrinsku školu smjestila glazbenu školu (ona se i danas tu nalazi), a u gimnastičkoj dvorani bio je smješten Muzej AVNOJ-a, stoji na spomenutoj mrežnoj stranici.