U koncelebraciji je bilo 56 svećenika, kojima su se nakon ređenja pridružila i petorica upravo zaređenih misnika. Među koncelebrantima bili su apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nadbiskup Francis Assisi Chullikatt, provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić, članovi Nadbiskupskog ordinarijata i Stolnog kaptola vrhbosanskog, poglavari iz sva tri bogoslovna sjemeništa i svećenici profesori s oba teološka učilišta u Sarajevu, župnici i župni vikari župa iz kojih dolaze ređenici i drugi. Na misi su sudjelovale redovnice raznih kongregacija te roditelji, braća, sestre i rodbina ređenika, župljani iz njihovih rodnih župa i drugi vjernici. Kod oltara su asistirali bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, Franjevačke bogoslovije i Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa Redemptoris Mater u Sarajevu pod ravnanjem profesora liturgike vlč. Ivana Rake. Liturgijsko pjevanje animirao je mješoviti zbor pod ravnanjem maestra fra Emanuela Josića.

Uvodeći u misno slavlje nadbiskup Vukšić pozdravio je nuncija Chullikatta, provincijala Dadića, sve svećenike, vjernike okupljene u katedrali te na osobit način ređenike. „Srdačan pozdrav na početku ovoga euharistijskoga slavlja i zajedničke molitve koju ćemo prikazati, po zagovoru apostola Petra i Pavla, moleći blagoslov za sve nas – zaređene službenike oltara, a danas, prije svih ostalih, za vas, braćo, koji ćete danas primiti sveti red svećeništva. Molimo i vas, draga braćo i sestre, da se pridružite molitvi za sve nas koji smo nedostojni sluge u posredovanju milosrđa i milosti Božje. Neki od ovdje nazočnih danas obilježavaju 25. obljetnicu svoga svećeništva, neki 50., a ima onih koji su već 60 godina za oltarom. Neka dragi Bog za svo služenje u posredovanju njegove milosti blagoslovi svoje sluge, a sve nas, i pastire i stado, obraćenjem i milošću posvećenja“, kazao je u uvodu nadbiskup Vukšić.

Nakon što su rektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa preč. Zdenko Spajić i meštar Franjevačke bogoslovije fra Danijel Nikolić predstavili kandidate za svećeničko ređenje te zajamčili da ih kršćanski puk, koji je pitan, i odgovorne osobe smatraju dostojnima, nadbiskup Vukšić uputio je prigodnu propovijed.

Na početku se osvrnuo na pročitani odlomak Matejeva evanđelja koji opisuje Isusa u jednom razgovoru nasamo sa svojim učenicima, negdje u okolini Cezareje Filipove, staroga grada na sjeveru Izraela. Napominjući da je Isus želio od njih čuti odgovor na dva važna pitanja o sebi – o odjeku koji je njegovo propovijedanje i djelovanje ostavljalo na slušatelje te na njegove učenike, nadbiskup Vukšić podsjetio je da, prema informacijama kojima su raspolagali učenici, ljudi baš i nisu razumjeli ni shvatili tko je Isus jer su smatrali „jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od prorokâ” (Mt 16,14). Kazao je da je, pak, iz odgovora na drugo pitanje upućeno učenicima „A vi, što vi kažete, tko sam ja?” (Mt 16,15) Isus uvidio da su oni, u odnosu na ostale ljude, vrlo uznapredovali. „Petrova ispovijest vjere, da je On ‘Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga’, koju je Petar izrekao u ime svih učenika, očito je Isusa učinila vrlo zadovoljnim te je zato najprije izrekao veliku pohvalu: ‘Blago tebi, Šimune… A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena.’ I potom obećanje: ‘Na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima’ (Mt 16,17-19)“, kazao je nadbiskup Vukšić dodavši da je kasnije Isus ispunio svoje obećanje i nastala je Crkva zasnovana na vjeri apostola te stoga, kao vjernici, ispovijedamo: „Vjerujem u jednu, svetu katoličku i apostolsku Crkvu”.

Nadbiskup Vukšić istaknuo je da blagdanom svetih Petra i Pavla vjernici proslavljaju „apostolsko utemeljenje i uporište Crkve za ispovijedanje svoje vjere“ te da je „građevina“ Crkve zasnovana na temelju apostola i njihove vjere i, zahvaljujući tomu, izravno se oslanja na Isusa, koji je zaglavni kamen te „građevine“ i koji ju drži na okupu, a vjernike u zajedništvu velike obitelji sa sugrađanima svetih i ukućana Božjih. „To je vrlo lijepo protumačio još apostol Pavao kada je pisao kršćanima grada Efeza: ‘Tako dakle više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji nazidani na temelju apostolâ i prorokâ, a zaglavni je kamen sam Krist Isus. U njemu je sva građevina povezana i raste u hram svet u Gospodinu. U njemu ste i vi ugrađeni u prebivalište Božje u Duhu’ (Ef 2,19-22)“, primijetio je nadbiskup Vukšić naglasivši da su apostoli „izravna poveznica koja, u neprekinutom nizu do današnjega dana svaku generaciju vjernika povezuje s Isusom.“

Nadbiskup Vukšić je potom podsjetio da je, nakon Isusova uskrsnuća, Petar određeno vrijeme proveo po Palestini, Antiohiji i na kraju dospio do Rima gdje je propovijedao i životom posvjedočio vjeru u Krista. „U Rimu je Petar kao služba, međutim, ostao i nakon svoje smrti. Tamo su, naime, ostali i borave Petrovi nasljednici u povijesti. I važno je to! No, još je važnije da je s njima ostalo i jest prisutno petrovstvo Petrovo, to jest apostolstvo Petrovo“, istaknuo je vrhbosanski nadbiskup. Pojasnio je stoga da je, preko petrovske službe, u Rimu u kontinuitetu ostvareno Isusovo obećanje o Petru kao stijeni na kojoj je Isus sagradio svoju Crkvu te je tako, također u Petrovu 266. nasljedniku papi Franji, prisutna Petrova karizma, poslanje i ispovijedanje vjere.

Obraćujući se ređenicima, vrhbosanski nadbiskup je kazao da se uloga svakoga tko je, primanjem sakramenta svetoga reda, postavljen predsjedati zajednici Kristovih vjernika, sastoji u tomu da je sluga slugu Božjih i da treba biti sȁmo ponizan posrednik duhovne hrane koju Krist daje. „Kao nekadašnje svoje učenike, Isus i nas Pita: ‘Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?’ I još više, pita nas: ‘A vi, što vi kažete, tko sam ja?’ I na oba pitanja potrebno je Isusu dati odgovor. To jest, koji je odjek našega dušobrižništva? I još važnije: Tko je Isus za nas u našem osobnom životu, razmišljanju, našem govoru, našem djelovanju, planiranju, nakanama, u odnosu prema drugima? Posebice pod vidom da je zadaća svećenika biti aktivan i vidljiv ‘drugi Krist’ u svom privatnom životu i u svom obnašanju dušobrižništva“, kazao je nadbiskup Vukšić pojasnivši da „svećenik nije gospodar već sluga Božjega milosrđa i ponizni posrednik Božjih sredstava za spasenje ljudi“.

Na kraju je nadbiskup Vukšić podsjetio da papa Franjo, u svom poslanju utvrđivanja braće u vjeri (usp. Lk 22,32), svećenicima za njihovo dušobrižništvo uporno preporučuje milosrđe prema ljudima, hrabrost u svjedočenju Evanđelja i otvorena vrata prema svima, „jer svatko treba Božju duhovnu hranu“, a savjetuje im da se „klone najgorega što im se može dogoditi“, duhovne svjetovnosti tj. podlijeganja napasti da sebe postave u središte. Sve je potaknuo da, po uzoru na zajedničku molitvu cijele Crkve za Petra koji je bio u velikoj opasnosti i zatvoren u tamnici, mole da Bog blagoslovi današnjega Petra u njegovoj službi i, zajedno s njim, sve ostale sluge Božje, pastire i stado, a osobito današnje ređenike.

Nakon propovijedi uslijedio je obred svećeničkog ređenja tijekom kojeg su svi nazočni pjevajući molili Litanije Svih svetih. Nakon što je nadbiskup Vukšić položio ruke na glave ređenika, to su učinili i provincijal Dadić i svi svećenici. Potom je nadbiskup Vukšić izmolio molitvu ređenja. Nakon što su župnici i župni vikari rodnih župa pomogli novozaređenim svećenicima staviti štolu i obući misnicu, nadbiskup Vukšić im je pomazao dlanove svetim uljem i predao im u ruke pliticu s hostijom i kalež s vinom te sa svakim do njih izmijenio cjelov mira. Potom je nastavljeno misno slavlje ispoviješću vjere.

Na kraju mise nadbiskup Vukšić čestitao je novozaređenim svećenicima i predao im potvrde o ređenju zajedno s dekretom na prvu svećeničku službu. Potom su novozaređeni svećenici podijelili svoj mladomisnički blagoslov.

Zaređeni svećenici:

Za Vrhbosansku nadbiskupiju:

Vlč. Darko Endrich, sin je Dejana i majke Svjetlane rođ. Uzelac. Rođen je 29. studenog 1995. u Osijeku. Dolazi iz župe Uzvišenja Sv. Križa – Osijek. Nakon završene osnovne škole upisao se u Srednju strukovnu, trgovačku i komercijalnu školu u rodnom gradu. Filozofsko-teološki studij završio je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu gdje je uspješno diplomirao u rujnu 2022. Red đakonata primio je 23. listopada 2022., a đakonski praktikum obavio je župi Sv. Ante Padovanskog u Žepču.

Za Franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu:

Fra Mile Beljo, sin je Mije i Marije rođ. Dragić. Dolazi iz župe Uznesenja BDM-a Rama-Šćit. Rođen je 10. kolovoza 1996. u Prozoru. Kršten 7. rujna 1996. i krizman 8. svibnja 2011. u župi Uznesenja BDM Rama-Šćit. Osnovnu školu završio je u Ripcima (2003.-2011.), a Opću gimnaziju u Prozoru (2011.-2015.) gdje je i maturirao.

Fra Nikola Livaja, sin je Marka i Blaženke rođ. Akrapović. Dolazi iz župe Sv. Ante Padovanskog Busovača. Rođen je 4. rujna 1997. u Novoj Biloj. Kršten je 27. rujna 1997. i krizman 15. travnja 2012. u rodnoj župi. Osnovnu školu završio je u Busovači (2004.-2012.). Nakon toga odlučio se za franjevački poziv te se upisao u Franjevačko sjemenište u Visokom gdje je maturirao na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji (2012.-2016.).

Fra Stjepan Orkić, sin je Vladimira i Irine rođ. Storoženko. Dolazi iz župe Uznesenja BDM-a Tolisa. Krsno i civilno ime mu je Kristijan, ali od prvih zavjeta uzeo redovničko ime fra Stjepan. Rođen je 11. rujna 1997. u Vinkovcima. Kršten je 15. studenoga 1997. i krizman 5. svibnja 2012. u rodnoj župi. Osnovnu školu završio je u Tolisi (2004.-2012.). Nakon toga odlučio se za franjevački poziv se upisao u Franjevačko sjemenište u Visokom gdje je maturirao na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji (2012.-2016.).

Fra Drago Blažević, sin je Branka i Janje rođ. Škoro. Dolazi iz župe Uznesenja BDM-a Uskoplje. Rođen je 16. svibnja 1998. u Prozoru. Kršten je 11. srpnja 1998. i krizman 8. svibnja 2011. u rodnoj župi. Osnovnu školu završio je u Uskoplju (2004.-2012.). Nakon toga odlučio se za franjevački poziv te se upisao u Franjevačko sjemenište u Visokom gdje je maturirao na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji (2012.-2016.).

Sva četvorica kandidata za prezbiterat Franjevačke provincije Bosne Srebrene godinu postulature završila su u Visokom 2015./2016. Franjevački habit obukli su 10. srpnja 2016. u Tolisi. Novicijat su proveli u samostanu Sv. Petra i Pavla na Gorici u Livnu. Prve zavjete položili su 2. srpnja 2017., a svečane 10. listopada 2021. u Busovači. Filozofsko-teološki studij završili su na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu gdje su diplomirali 27. lipnja 2022. Red đakonata primili su 23. listopada 2022. u sarajevskoj katedrali Srca Isusova.