Slika se nalazi na sjevernom bočnom zidu u prezbiteriju crkve sv. Šime u Zadru i predstavlja najveći likovni zahvat u zadnja tri stoljeća u crkvi sv. Šime, izgrađenoj na temeljima starokršćanske trobrodne bazilike iz 5. stoljeća. Na inicijativu čuvara Svetišta sv. Šime don Damira Šehića, akademski slikar Anto Mamuša naslikao je to veliko umjetničko djelo površine 20 četvornih metara. Mamušina slika nalazi se nasuprot monumentalne barokne slike koja je u 18. stoljeću naslikana na južnom bočnom zidu prezbiterija crkve sv. Šime, a prikazuje hrvatsko-ugarsku kraljicu Elizabetu Kotromanić, naručiteljicu izrade Škrinje sv. Šime, u kraljevskoj pratnji. Naručitelj te slike bio je zadarski nadbiskup Vicko Zmajević.

Novi kip postavljen je ispred prezbiterija, u gornjem sjevernom dijelu lađe crkve, a dar je vjernika župe sv. Ante Padovanskog u Los Angelesu u Americi. Na slici, kao suvremenoj poruci budućim generacijama po predstavnicima svetaca Crkve u Hrvata u 20./21. stoljeću, nalaze se i sluge Božje Zadarske nadbiskupije za koje je pokrenut proces beatifikacije i koji su prvi put dobili svoj likovni prikaz u nekoj crkvi u Zadarskoj nadbiskupiji.

U teološko-umjetničkoj interpretaciji slike, autor Mamuša rekao je da kompozicija te slike predstavlja povijesnu, teološku i eshatološku viziju Crkve u Hrvata, izraz vjere hrvatskog naroda koji sa svojim svecima, mučenicima i vjernicima hodi prema konačnom susretu s Kristom. „Slika objedinjuje povijest spasenja, hrvatsku crkvenu baštinu i otajstvo nebeske liturgije; od zemaljske Crkve prema nebeskoj proslavi duhovni hod čovjeka i naroda koji prolazi kroz povijest, noseći vjeru, prema punini Kraljevstva Božjeg“, poručio je Mamuša.

Na začelju procesije na slici je sv. Nikola Tavelić, prvi hrvatski kanonizirani svetac, čiji je položaj na kraju znak čvrstog temelja, jer mučenici nose povijest Crkve i podupiru hod naroda prema Kristu. Ispred njega su dvanaestorica Slugu Božjih Zadarske nadbiskupije: Ivo Mašina, don Eugen Šutrin i ostali svećenici te s. Agneza Petroša. „Njihov prikaz nije samo povijesni spomen, nego poticaj na molitvu i poziv vjernicima da mole za njihovo proglašenje blaženima, da njihovo svjedočanstvo postane sastavni dio duhovnog identiteta Zadarske nadbiskupije“, istaknuo je Mamuša.

Prikazani su i bl. Alojzije Stepinac, kao duhovni stup procesije koja nosi Škrinju sv. Šime, pokazujući združenost vjernosti Kristu, predaji i svetinjama koje su oblikovale hrvatski narod. Tu su i bl. Miroslav Bulešić, sv. Marko Križevčanin, sv. Leopold Bogdan Mandić, bl. Marija od Propetog Petković, Sluga Božji Petar Barbarić i bl. Ivan Merz. U dnu slike su ljudi bez znanog identiteta, čime umjetnik poručuje da brojni nepoznati sveci, mučenici i pravednici nisu zapisani u ljudskim knjigama, ali su poznati Bogu i sa svetima sudjeluju u nebeskoj liturgiji.

Središte zemaljske procesije na slici je Škrinja sv. Šime, jedno od najvrjednijih djela srednjovjekovnog hrvatskog zlatarstva i jedan od najvećih relikvijara u svijetu, prikazana kao znak saveza između Boga i naroda. Narod nosi Škrinju kao relikvijar koji čuva tijelo sv. Šime, čime simbolično preuzima njegovu službu: poput Šimuna nosi Krista kroz povijest i predaje ga budućim naraštajima. 

Iznad Škrinje je arkanđeo Gabrijel, glasnik Utjelovljenja, s porukom da čašćenje relikvija nema temelj u materiji, nego u otajstvu utjelovljenog Boga. Iznad procesije je Marija, Majka Crkve, s Bezgrešnim Srcem čiji plamen srca simbolizira njenu trajnu brigu za Crkvu i hrvatski narod. Raširenih ruku prati hodočasnički narod, zagovara ga i vodi prema Kristu.

U nastavku nebeske kompozicije ruka sv. Šimuna pridržava Dijete Isusa, kao trenutak u kojem zemaljska povijest dotiče vječnost. Iznad toga je prikaz Kristovog raspeća, središnjeg događaja povijesti spasenja, a potom Kristovog uzašašća, koje otvara put čovjeku prema nebeskoj slavi. Vrhunac kompozicije je u gornjem dijelu slike, gdje Jaganjac Božji sjedi na Knjizi sa sedam pečata, prema Knjizi Otkrivenja. Oko njega je svjetlost u obliku križa, koja se oblikuje i kao golubica, znak Duha Svetoga. To svjetlo predstavlja uskrslog Krista koji obasjava zemaljsku i nebesku Crkvu.

Svi pogledi svetaca i pokreti procesije usmjereni su prema Jaganjcu koji je početak i svršetak, cilj ljudskog života i povijesti. Time autor poručuje da zemaljska Crkva hrvatskog naroda nije zatvorena u povijest, nego hodi prema vječnosti. „Ta slika je vizualna teologija Crkve u Hrvata, ikonografska sinteza njenog identiteta i poslanja. U njoj se susreću povijest i vječnost, mučeništvo i slava, zemlja i nebo. Ona poziva promatrača da prepozna vlastito mjesto u toj procesiji i da sa sv. Šimunom, hrvatskim svecima i mučenicima, nastavi hod prema uskrslom Kristu, koji svojim svjetlom obasjava čovječanstvo”, poručio je autor Mamuša.

„Slika će podsjećati na put vjere našeg naroda kroz stoljeća. Hodočašće je slika života vjernika. Nitko ne ostaje na mjestu; svi smo pozvani hoditi za Kristom, noseći u srcu njegovo Evanđelje i hraneći se nadom koja ne razočarava. Kip sv. Šime je podsjetnik na čovjeka koji je dopustio da sjeme – Božja riječ, oblikuje njegov život i zato još uvijek donosi puno roda na kojem se hrani naš duh“, rekao je mons. Zgrablić. U duhu navještenog Evanđelja o sijaču i zemlji na koju sjeme pada,  nadbiskup je rekao da je sv. Šime, čije je tijelo u crkvi sv. Šime, „dobra zemlja. Kad je Šimun u jeruzalemskom hramu primio Isusa u naručje, nije vidio samo dijete poput mnoge druge djece. Njegovo srce bilo je otvoreno Duhu Svetomu. 

Isus govori da sjeme ne donosi rod samo zato što je dobro, nego zato što pada na plodno tlo koje ga prima i omogućuje mu da raste. Tako je i hrvatski narod kroz mnoga stoljeća nastojao biti plodna zemlja za sjeme Božje riječi. Mnogi naraštaji primili su Evanđelje, čuvali ga, prenosili i svjedočili u miru, ali i u razdobljima progona, ratova i različitih kušnji“, rekao je nadbiskup. Poručio je kako ta slika podsjeća da je Krist živ i danas, da nastavlja sijati sjeme svoje riječi u srca ljudi i vodi narod na hodočašću kroz povijest prema nebeskoj domovini. 

„Slika prikazuje jedinstvo proslavljene Crkve na nebu i putujuće Crkve na zemlji. Sv. Šimun, sveci i blaženici već uživaju puninu života kojemu i mi hodočastimo. Noseći škrinju sv. Šime, hrvatski narod svjedoči da želi ostati narod koji čuva sjeme Evanđelja, dopušta mu da raste u plodnoj zemlji i donosi rod koji ostaje za vječnost“, rekao je nadbiskup. Poželio je zagovor sv. Šime, da nam izmoli otvoreno i plodno srce; da nas njegov primjer pouči ustrajnosti u vjeri, a pogled na Krista Uskrsloga podsjeća da zadnju riječ života nemaju grijeh, patnja ni smrt, nego uskrsnuće i život, izvijestio je Ured za medije Zadarske nadbiskupije.