„U Kristu i njegovim autentičnim svjedocima, svecima, Bog nam postaje blizak. U Kristu možemo otkriti Božje lice, a u svecima autentični odraz njegovog lica“, poručio je nadbiskup Zgrablić, razmatrajući svetost u kontekstu Božjeg plana u čijem je središtu njegov Sin, Isus Krist.

„Bog nam u Isusu pokazuje svoje lice i svoj plan s nama i svijetom. Otajstvo Boga skriveno vjekovima objavilo se u punini u utjelovljenoj Riječi Božjoj. Sveti Pavao kaže da se u Kristu nastanila sva Punina. Gledajući Kristovo lice, promatramo autentično i živo Božje lice, lice koje nam govori, koje možemo slušati, kako bismo došli do punine milosti i istine“, poručio je zadarski nadbiskup, rekavši da se autentični kršćanski život, život svetosti, ostvaruje kad Krista i svece slijedimo na putu života.

„Vjera i ljubav svetaca i nas želi zahvatiti i potaknuti na suradnju s Božjom milosti koju primamo, kako bismo zaronili u ocean Božje ljubavi. Ljubav prema Bogu i čovjeku koju su sveci živjeli do kraja, utjelovljena je vjera iz koje raste preobražavajuća snaga našeg života“, naglasio je kazavši da su sveci kao uzorni kršćani, na razne načine pokazali snažnu i preobražavajuću prisutnost živoga Krista u svom životu.

„Čitava povijest kršćanstva označena je mnogobrojnim svetim muškarcima i ženama koji su svojom vjerom, postojanošću i ljubavlju svjedoci i prenositelji vjere za mnoge generacije, pa i za nas. Utječući se zagovoru svetih i nasljedujući njihovu nepokolebljivu vjeru, ulazeći u zajedništvo s njima, povezujemo se s Kristom, od kojega kao od Izvora i Glave proistječe sva milost života Božjeg naroda“, rekao je nadbiskup, poželjevši okupljenima da i do njih dođe radosna i spasonosna poruka koju Bog ostvaruje u povijesti.

Božja riječ govori „o velikom Božjem planu po kojem nas je Bog izabrao prije postanka svijeta, da budemo sveti i neporočni pred njim, da budemo dionici blaženstva njegovog života. Naše životne okolnosti se razlikuju, ali ostaje isti Duh, isti poziv na ostvarenje blaženstva, ista preobražavajuća snaga koju nam je Krist darovao da bismo živjeli život punine, život svetosti.

Punina kršćanskog života, svetost, ne sastoji se u tome da činimo izvanredne stvari. Ne moramo nužno podnijeti mučeništvo prolijevanjem krvi poput svetih  Anastazije, Zoila i Krševana, bl. Miroslava Bulešića, Božjih ugodnika Eugena Šutrina, Ive Mašine, Janeza Kranjca, s. Agneze Petroša i tisuća drugih.

Važno je da se svakodnevno sjedinjujemo s Kristom, da srastamo s njime živeći otajstva koja nam je darovao, da usvajamo njegovo držanje, njegov način razmišljanja i djelovanja, njegovo vladanje“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Naglasivši da je „mjera naše vjere i naše svetosti koliko smo, snagom Duha Svetoga, oblikovali naš život po Kristovom životu“, nadbiskup je istaknuo kako je važno da vjera preobražava život. „To je i dio Božjeg plana za nas i iz toga plana nitko nije isključen. Sv. Pavao kaže: ‘Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova’. Kršćanska svetost sastoji se u suobličenju osobnog života Kristovom životu. Bez preobražavajućeg učinka u životu, vjera nam ostaje na površini, na marginama života, lišena dubine i snage koja u sebi nosi najveće, vječno dobro“, poručio je predvoditelj slavlja.

Razmatrajući možemo li svojim snagama odgovoriti pozivu na preobrazbu života i svetosti, podsjetio je na misao pape Franje iz Apostolske pobudnice koju je nedavno objavio na blagdan sv. Terezije Velike, a posvećena je sv. Tereziji od Djeteta Isusa: „Terezija je sa svoje strane željela istaknuti primat, prvenstvo Božjeg djelovanja; ona nas potiče na potpuno pouzdanje dok razmatramo Kristovu ljubav izlivenu do kraja. U središtu njenog učenja je spoznaja da, budući da nismo u stanju biti sigurni u sebe, ne možemo biti sigurni ni u svoje zasluge. Dakle, nije moguće vjerovati vlastitim naporima ili postignućima. Katekizam je odlučio citirati riječi koje je sv. Terezija uputila Gospodinu: ‘Pojavit ću se pred tobom praznih ruku’, da bi izrazio da su ‘sveci uvijek imali živu svijest da su njihove zasluge čista milost.’ To uvjerenje rađa radosnom i nježnom zahvalnošću.“

„To nam svjedoči sveta Terezija, ali i svi drugi sveci. Uz Božju pomoć, pozvani smo živjeti i njegovati milosti koje smo primili. A tih milosti, velikih Božjih darova, ima mnogo. Koliko smo milosti primili darom života, darom sakramenata i sudjelovanja u euharistijskom otajstvu, svakom svetom pričešću, ispovijedi, molitvom, svakim djelom ljubavi“, potaknuo je na zahvalnost mons. Zgrablić, naglasivši da korijen našeg kršćanskog života i primljenih milosti raste iz Kristovog uskrsnog otajstva iz kojega primamo Kristov Duh i njegov novi, uskrsli život.

„Izvor svih milosti je u sakramentu krštenja koji nas povezuje s Kristovim uskrsnućem. Iz otajstva Kristovog uskrsnuća i našeg krštenja proizlazi preobrazba koja se zbiva u čovjeku. U sakramentu euharistije taj novi život hrani se i suobličuje Kristu“, rekao je podsjetivši na riječ apostola Pavla: „Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist.“

„Nije riječ o nekom Pavlovom mističnom iskustvu, nego o vjeri u preobrazbu koja se dogodila u njegovom životu u susretu s Kristom. Naš život neraskidivo je povezan s Kristovim životom: ‘Krštenjem smo, dakle, zajedno s njime ukopani u smrt, da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života’, zaključuje sv. Pavao. Bog djeluje svojim Duhom u nama, ali uvijek poštuje našu slobodu; traži da vjerom prihvatimo djelovanje Duha Svetoga i iz dana u dan prihvaćamo Božju volju, kako bismo mogli živjeti u novosti života“, poručio je mons. Zgrablić.

Kako na putu ostvarivanja svetosti naš život, naše razmišljanje, naše djelovanje i naše odluke mogu postati Kristova misao i njegovo djelovanje, nadbiskup je pojasnio u duhu riječi sv. Ivana iz njegove Prve Poslanice: „Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje i Bog u njemu“.

„Sveci su u punini živjeli ljubav. Oni su znali ljubiti i nasljedovati Krista u svom svakodnevnom životu i u svim okolnostima života. Oni nam svjedoče kako je moguće ići tim putem.

Kršćanski život sastoji se u punini ljubavi, a ljubav je plod Duha kojeg nam Krist daruje kao prvi i najveći dar nakon uskrsnuća. Da bi ljubav, odnosno svetost, u duši rasla i rodila rodom, moramo, poput Blažene Djevice Marije i svih svetih, čuvati Božju riječ, pohranjivati je u svoje srce i u skladu s njom živjeti, s njom usklađivati svoju volju, često sudjelovati u sakramentima, osobito nedjeljnoj i blagdanskoj euharistiji, ustrajno se posvetiti svaki dan molitvi, odricati se naše sebičnosti i grijeha, umirati sebi zbog djelotvorne ljubavi prema bližnjemu, opraštati, ljubiti one koji nam čine zlo. Potrebno je slijediti ‘putokaze’ koje nam je Bog obznanio u Deset zapovijedi i koje nam je zapisao i utisnuo u našu savjest i srce“, potaknuo je nadbiskup Zgrablić.

Rekavši da smo unatoč našim slabostima, manama, grijesima i ograničenjima, pozvani težiti tako uzvišenome kao što je svetost, nadbiskup je rekao da postoji puno više svetaca od onih čija su imena upisana u kalendaru.

„Slavimo brojno mnoštvo svetih koji slave Gospodina u radosti života u vječnosti, u otajstvu njegove dobrote i djela spasenja, u što smo i mi pozvani ući, u istini i poniznosti našeg srca. Liturgija i nas njima pridružuje. U svetima promatramo mnoštvo kojima ne znamo imena, a među kojima vidimo i naše drage pokojne, osobe koje poznajemo, koji su dio naše obitelji, rodbine i koji su nas zadužili u našem životu. Pridružujući se njima, svetkovina Svih Svetih na osobiti način želi u nama probuditi čežnju za tim životom kojega oni već žive. U tom životu i mi već  ovdje i sada participiramo, na osobiti način kroz liturgijski čin“, rekao je.

„Sveci žive u svakom razdoblju povijesti Crkve. Susrećemo ih u svakom narodu i kulturi, u svakakvim društvenim okolnostima i svim vremenima. Sveci se međusobno razlikuju, ali ostaju ‘zvijezde na svodu povijesti’, kako ih naziva papa Benedikt XVI. Sveci su nam sigurni putokaz u svim poteškoćama, nevoljama, iskušenjima i tminama života. Sveci su naši prijatelji i zagovornici na nebu“, naglasio je mons. Zgrablić, citirajući nadalje Benedikta XVI.: „U zajedništvu kanoniziranih i nekanoniziranih svetaca koje Crkva živi zahvaljujući Kristu u svim svojim udovima na nebu i na zemlji, mi uživamo njihovu prisutnost i njihovo društvo, gajimo čvrstu nadu da ih možemo nasljedovati na njihovom putu i dijeliti s njima jednom isti život u blaženstvu, vječni život.“

„Podignimo svoj pogled duše k ‘zvijezdama svetosti’. Zagovor Blažene Djevice Marije, zaštitnika Zadarske nadbiskupije, svih znanih i neznanih svetih i brojnih Božjih ugodnika, neka nam pomogne da svakodnevno živimo preobražavajuću snagu koju nam Bog daruje, kako bismo se uspeli na nebeske vrhunce svetosti i vječnosti na koje nas dobri Bog želi uzdići“, poručio je nadbiskup Zgrablić.