Nadbiskup Zgrablić predvodio proslavu blagdana Gospe od Anđela u Karinu

„Blagdan Gospe od Anđela želi nas podsjetiti: Raduj se, jer si pun milosti, jer te Gospodin obdario mnogim milostima. Te milosti su veće nego grijesi koje nosiš u sebi. Jer u tim milostima približio ti se sâm Gospodin i došao je u tvoju sredinu. To je razlog naše radosti!“, poručio je nadbiskup Zgrablić u kontekstu navještenog Evanđelja i duhu anđelovog pozdrava Mariji: „Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom.“

„U originalu na grčkom jeziku piše da je anđeo Mariji rekao: ‚Hairei Maria‘, a to znači: ‚Raduj se, Marijo‘. Anđeo je Mariju najprije pozvao na radost. Blagdan Gospe od Anđela nama je najprije poziv na radost – i to ne bilo koju radost, nekog izvanjskog veselja i zabave, nego na radost koja se tiče našeg života – jer imamo razlog da nas Bog pohađa. Bog šalje svoga Sina na svijet i imamo razloga radovati se“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Potaknuvši vjernike da urone u otajstvo Božje blizine, Božjeg djelovanja spasenja u svom životu i spoznaje Božje dobrote prema ljudima koja bi trebala obuzimati naše biće, nadbiskup je rekao da se radost sastoji u onome što je Bog rekao Mariji: Marijo, ti si milosti puna.

„Mi bismo najprije rekli da smo puni grijeha. Istina je, grešni smo ljudi. Ali zaboravljamo da smo i puni Božje milosti. Milost je besplatni, veliki Božji dar kojeg Bog nama daruje. Život je najveći dar kojeg smo primili od Boga preko naših roditelja. Primili smo milost života. Bog nas je pohodio i postao jedan od nas. Učinio je veliko djelo za nas – spasenje. Bog nam je poslao svoga Sina da nam do kraja otkrije svoju neizmjernu ljubav i da nam kaže: Nisi nevažan! Nisi nebitan! Ja te toliko ljubim!“, ohrabrio je nadbiskup.

Rekao je da je dar života simbolički i u činjenici da je anđeo u šestom mjesecu pohodio Mariju. „Šesti mjesec ne znači da je bio mjesec lipanj, nego broj šest želi nas prisjetiti i povezati da je to dan u kojem je Bog stvarao čovjeka. Evanđelje i sv. Luka žele nas usmjeriti prema važnome – prema stvaranju našeg života. Bog nam šalje anđela, a anđeo je najprije Božja riječ koja se odnosi na naš život.“

Uz dar života, velika milost darovana čovjeku je stvarnost da nas Gospodin ljubi. „Gospodin te zaista ljubi, takvog kakav jesi: grešnog, slabog, ali pun si Božje milosti jer te Bog ljubi, jer si uronjen u Božju ljubav. Boga, Stvoritelja neba i zemlje možemo nazivati Oče, reći mu Tata, naći se u njegovoj ljubavi kao što se našao sv. Franjo, da je na datum blagdana Gospe od Anđela, kad je doživio obraćenje, vikao u Asizu ‚Ljubav nije ljubljena‘. Bog koji nas ljubi, nije ljubljen“, rekao je nadbiskup.

„Marija nas okuplja kao ljubljena majka i daruje nam najdraže i najljepše što ima – svoga Sina. Daruje nam ono što je nosila u svome srcu, za koga je živjela i koga je neizmjerno ljubila. Blagdani i sakramenti koji se u njima slave darovani su nam da bi postali vrijeme našeg primanja Božjih milosti, vrijeme milosnog slušanja Božje volje i milosnog proživljavanja Božje ljubavi“, poručio je.

To nam pomaže razumjeti sv. Franjo „koji je Božju Riječ i Božju volju razumio, svim srcem radosno prihvatio i beskompromisno živio“, dodao je propovjednik.

Potaknuvši na ostvarenje vlastitog iskustva Božje ljubavi darovane u Kristu, nadbiskup je rekao da se njeno blago može osjetiti u riječima Svetog pisma, slavlju sakramenta pomirenja, primanju velike milosti oproštenja i potpunog oprosta te milosti sjedinjenja s Kristom po euharistiji.

„Budemo li tako živjeli naš život, ovaj svijet i zemlju pretvorit ćemo u ‚nebo‘, a u isto vrijeme i ‚nebo‘ živjeti na zemlji. Ljubav Božjeg Duha koja nas obuzima i nosi, omogućuje nam da ritam života živimo u međusobnom prožimanju neba i zemlje. Osluškujemo li i prihvaćamo znakove Božje ljubavi, moći ćemo ispravno živjeti, u punini i miru srca koji nam Bog daruje te primati nadnaravnu Božju snagu iz koje ćemo moći djelovati“, poručio je mons. Zgrablić.

„Tada ćemo činiti dobro, ali ne u snazi svoje naravi, nego u snazi Božje milosti. Opraštat ćemo, ali ne u snazi svoje dobre volje i u ime humanizma, nego u snazi Božjeg oproštenja i iskustva oproštenja darovanog nama. Ljubit ćemo, ali ne u snazi svojih osjetila i strasti, nego u snazi Duha i ljubavi koji su proizišli iz probodenog Srca Isusova na križu za nas. Živjet ćemo, ali ne samo na zemlji, nego i u nebu koje ćemo početi ostvarivati na zemlji.“

„Živjet ćemo s Bogom, ali ne samo nakon smrti, nego sada, po milosti susreta s Bogom. Nebo nećemo očekivati kao nešto nepoznato, daleko, budućnost, nego čineći dobro na zemlji nebo će već živjeti u nama. Naša vjera tako neće biti nešto statično, dosadno, beživotno, povremeno, tradicija, običaj, nego snažan dinamizam utemeljen na zajedništvu ljubavi između Boga i moje duše“, istaknuo je nadbiskup.

Rekao je da takav odnos s Bogom čini da vjera nije sebična i da ne traži samo ispunjenje osobnih prohtjeva ili doživljaja, nego biva „predanje ljubljenom Bogu kao što je to bilo predanje Gospe od Anđela, sv. Franje i drugih svetih osoba. Tada naša molitva neće biti samo traženje ispunjavanja naših želja, nećemo pred Boga dolaziti samo s molitvom: ‚Bože daj, daj, daj…‘, nego molitva da nam Bog ne usliši nijednu molitvu koja bi bila zapreka ispunjenju njegovog plana s nama.“

Propovjednik je istaknuo da blagdan Gospe od Anđela koji se zove Porcijunkula povezuje sa sv. Franjom i crkvicom Gospe od Anđela ili Porcijunkulom koja se nalazi u mjestu Madonna degli Angeli, udaljenoj nekoliko kilometara od brdašca Asi i grada Asiza u pokrajini Pugli. Ta crkvica bila je draga sv. Franji zbog njegove ljubavi prema anđelima, Mariji i zbog milosnog Božjeg djelovanja koje je sv. Franjo ondje doživio.

Nad crkvicom Gospe od Anđela koju je, u žaru svoga obraćenja nakon crkvice sv. Damjana, obnovio sâm sv. Franjo, izgrađena je velika bazilika 1569. godine.

„Ime crkve Porcijunkula dolazi od talijanske riječi ‚porzione‘ ili latinske pars, partis, što znači ‚dio, komad‘. U doba sv. Franje, na prostoru crkvice Gospe od Anđela, posjed su imali benediktinci opatije Monte Subasio nad Asizom. Ustupili su ga sv. Franji i njegovoj braći. Skromnom i siromašnom sv. Franji taj posjed činio se velikim, pa je molio da mu daju samo dio, komad, ‚porzione‘ zemljišta, a ne sve.“

„Na tom mjestu je 1208. sv. Franjo doživio obraćenje, osjetio neizmjernu Božju ljubav i spoznao najjasnije očitovanje Božje volje kojim putem treba ići u životu. Na tom mjestu mu je, kako kaže sâm sv. Franjo u Oporuci, Gospodin darovao braću. Tu je sv. Franjo sa svojom braćom, u noći Cvjetnice 1211., dočekao Klaru koja je pobjegla iz očeve kuće, da se zauvijek posveti Gospodinu. Tu su održani i prvi franjevački kapituli braće. Na tom mjestu rađala se, danas velika franjevačka obitelj koja je sada raširena po cijelom svijetu“, rekao je zadarski nadbiskup.

Prema životopiscima, radost Božje ljubavi, milost oproštenja i oslobođenja od grijeha koje je sv. Franjo doživio na tom mjestu, želio je prenijeti na sve ljude da bi ih „poslao u nebo“, kako kaže sv. Franjo, istaknuo je mons. Zgrablić.

Sv. Franjo zamolio je papu Hadrijana III. da crkvicu Gospe od Anđela obdari povlasticom da bude trajno mjesto potpunog oprosta. „Papa je trajnu povlasticu milosti potpunog oprosta darovao tom mjestu 1216. godine. Taj porcijunkulski oprost s vremenom se proširio na blagdan Gospe od Anđela najprije na sve franjevačke crkve, a kasnije i na katedrale, bazilike i župne crkve u svijetu, na blagdan Gospe od Anđela.

Porcijunkula je mjesto posvećeno i smrću sv. Franje. Kad je Franjo osjetio da se približava kraj njegovog života, zamolio je braću da ga „što žurnije prenesu“ na to mjesto, „da dušu preda Bogu ondje gdje je prvi put savršeno spoznao istinu“. Tu je, uz crkvicu Svete Marije Anđeoske, sv. Franjo, pjevajući s velikom čežnjom za Bogom, zagrlio smrt koju je nazivao „sestrica smrt“, 3. listopada 1226. – rekao je mons. Zgrablić.

Poručio je da su sv. Franjo i svi sveci „vodiči na zemlji do punijeg shvaćanja Riječi Božje, do onoga što Bog nama progovara, do spoznaje najbitnijega u životu – neizmjerne Božje ljubavi prema nama i Božje volje za nas. Bogatstvo duha koje je Bog učinio i darovao u svojim milostima sv. Franji, želi, sukladno našim okolnostima i staležu života, darovati i svakome od nas.“

Samostan u Karinu jedan je od najstarijih samostana Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu, koji su 1429. nastanili franjevci pridošli iz Bosne. Za šest godina, 2029. navršit će se 600 godina „otkad se vjerni puk okuplja u toj oazi mira i molitve oko gostoljubive franjevačke zajednice i Isusove i naše majke Marije koju častimo pod nazivom Gospa od Anđela“, podsjetio je nadbiskup. Dodao je je da je povijest samostana bila bogata, a u pojedinim povijesnim razdobljima burna, okrutna i teška.

Samostan je obnovljen 1977./1978. godine nakon stradanja u Drugom svjetskom ratu. Druga velika obnova dovršena je 2006. nakon rušenja samostana u Domovinskom ratu 1993. „Radujemo se jer dobro, obnova i Bog uvijek pobjeđuju“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Fra Petar Klarić, gvardijan karinskog samostana, rekao je da povijest u Karinu i tom samostanu nije šutjela. „Tijekom burne povijesti, u Karinu se nije šutjelo nego se govorilo, naviještala se Riječ Božja i slavila Gospa od Anđela. Ni sadašnjost ne šuti, i po prisutnosti zadarskih nadbiskupa i mons. Zgrablića. Zavjeti, molitve i naša nazočnost jamstvo su da ni budućnost neće šutjeti“, poručio je gvardijan Klarić.

Misa je počela ophodom nadbiskupa, svećenika koncelebranata i puka sa slikom Gospe od Anđela, na kojoj likovi Gospe i Djeteta Isusa od 2019. godine imaju zlatne krune, a koju su prije 260 godina naslikali venecijanski majstori.