Za vrijeme Službe, pjevana je Muka našeg Gospodina Isusa Krista po Ivanu.

Nadbiskup Zgrablić istaknuo je da Bog progovara iz šutnje križa, te je istaknuo tri poruke: Isusova patnja otkriva vrijednost čovjeka; istina traži hrabrost, te oprost oslobađa, a nepraštanje je nova zarobljenost.

Razmatrajući Pilatovo pitanje Isusu „Što je istina?“, nadbiskup je rekao da je Pilat bio „dovoljno pametan da zna da je Isus nevin, ali nije bio dovoljno hrabar da ga spasi. Zato pere ruke. Koliko puta smo i mi Pilat? Koliko puta znamo što je ispravno, ali biramo šutjeti? Koliko puta prepoznamo laž, nepravdu, zlo, ali kažemo: ‘To nije moj problem.’ Koliko puta želimo biti ‘neutralni’ da se nekome ne zamjerimo, da zadržimo mir, ugled, komfor? I tako peremo ruke i kažemo: ‘Nisam ja kriv.’ Ali u dubini znamo da jesmo. Jer znamo istinu – ali nismo stali uz nju“, upozorio je mons. Zgrablić.

Rekavši da živimo u vremenu u kojem se sve relativizira, pri čemu se riječ ‘tolerancija’ često koristi kao „poziv na šutnju“, a čovjeka se potiče da se ne izlaže, da ne kaže što misli, da bude „otvoren, ali samo ako to znači da neće nikoga uznemiriti istinom“, nadbiskup je upozorio: „Križ nije neutralan, nego jasan i oštar. Križ ne ostavlja prostor za kalkulaciju. Na križu nije visjela ideja ni ideologija. Na križu je visio Sin Božji koji je Istina, tko je govorio i živio Istinu i ljubio do kraja.“

Na Veliki petak „gledamo Istinu koja visi na križu. Istinu koja ne optužuje, nego spašava. Istinu koja ne manipulira, nego ljubi. Istinu koja ne šuti – ni kad zna da će zbog toga biti ubijena. Isus je beskompromisna Istina. Zato na Veliki petak nije dovoljno samo ‘biti dobar’,  jesti ribu, a ne meso, malo postiti i ići u crkvu. Veliki petak traži odluku: s Kristom ili protiv Njega. Nema sredine i neutralnosti. Nema pranja ruku“, poručio je mons. Zgrablić.

„Na križu visi ne samo čovjek, nego Bog koji trpi s nama. Živimo u kulturi koja patnju skriva, ignorira. Mnogi umiru daleko od obitelji, u bolnicama i domovima. Društvo i mediji nas potiču da budemo sretni, uspješni, mladi, lijepi, produktivni. Sramimo se boli, depresije, osamljenosti, starosti, nemoći. A Krist, Bog sâm, uzima baš to na sebe. Ne zato što to mora, nego zato što želi biti blizu svakome tko trpi“, rekao je mons. Zgrablić.

„U vrijeme kad mnogi osjećaju da ne vrijede ako nemaju uspješan posao, skladnu obitelj, ‘idealno’ tijelo, križ im poručuje: Vrijedan si jer te Bog voli. Toliko da je za tebe pretrpio križ. Tvoja rana, bol, samoća nije sramota – ona je mjesto gdje Bog želi ući. Čak i tvoj grijeh je mjesto gdje Bog želi ući i djelovati kao liječnik, spasitelj“, istaknuo je.

Razmatrajući Isusove riječi „Oče, oprosti im, ne znaju što čine“, nadbiskup je rekao da u trenutku neizdržive boli, izdaje, napuštenosti, Isus ne viče, ne optužuje, ne traži osvetu i ne pita „Zašto baš ja?“

„Umjesto toga – moli. I to ne za sebe, nego za one koji ga ubijaju. Oproštenje nije slabost, nego najdublja snaga. Oproštenje je pobjeda ljubavi nad mržnjom, odgovor Boga koji ne gubi dostojanstvo, čak ni kad ga ljudi gaze“, rekao je nadbiskup, dodavši da oproštenje nije zaborav i ne zacjeljuje rane.

„Oprostiti ne znači praviti se da se ništa nije dogodilo. Oproštenje znači odlučiti da neću hraniti zlo ni dopustiti da me rana pretvori u nekoga tko ranjava druge. Oproštenje je čin slobode i prekid lanca nasilja. To može učiniti samo jak čovjek. Slabi se osvećuju. Snažni opraštaju“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Pojasnio je da je Veliki petak i ogledalo za vlastiti život čovjeka. „Gledajući Isusa na križu, gledamo sebe. U njegovim ranama vidimo svoje. Bog ulazi u tvoju bol, grijeh, nisi sam. Istina te čini slobodnim, ali traži tvoju hrabrost. Oprost nije gubitak, nego uskrsnuće iznutra“, istaknuo je mons. Zgrablić, potaknuvši vjernike da ne slušaju samo Isusovu Muku, nego i žive odgovor na nju.

Nakon obreda, nadbiskup je predvodio procesiju noseći križ od katedrale, u pratnji četiri ferala, Kalelargom, središtem Zadra, do crkve sv. Šime, gdje je puku udijelio blagoslov s križem. Za vrijeme procesije, vjernici su pjevali prijekore „Puče moj“ pod vodstvom Katedralnog zbora sv. Stošije.