Nadbiskup Križić u homiliji je govorio o uskrsnuću polazeći od lika Marije Magdalene koja stoji uz grob i plače, istaknuvši kako Evanđelje ne skriva ljudsku bol, nego pokazuje da put prema uskrsnoj radosti često prolazi kroz suze. Naglasio je kako Uskrs ne briše patnju, nego dolazi ususret čovjeku u njegovoj patnji jer Bog ne ostaje dalek, nego ulazi u ljudsku stvarnost i približava se onome koji trpi. U tom je svjetlu poručio kako je i danas svaki vjernik pozvan tražiti Kristovu blizinu ne unatoč patnji, nego upravo u njoj, jer „Uskrs nije teorija, nego osobni susret“.

Razmatrajući evanđeoski dijalog, nadbiskup je istaknuo kako Isus ne započinje objavom, nego pitanjem: „Ženo, zašto plačeš?“, čime pokazuje da Bog želi čuti čovjekovu bol i dopustiti mu da je izrekne. Pojasnio je kako Bog ne postavlja pitanja zato što ne zna odgovor, nego zato što želi čovjeka uvesti u odnos povjerenja, u kojemu može biti potpuno iskren i otvoren. Posebno je naglasio trenutak kada Isus izgovara Marijino ime, istaknuvši kako se upravo tada događa preokret jer „Bog čovjeka poznaje po imenu“ pa ni u patnji nije anoniman ni zaboravljen, nego osobno ljubljen i tražen.

U nastavku je istaknuo kako Marija Magdalena, premda ranjena i obilježena prošlošću, postaje prva navjestiteljica uskrsnuća, čime Bog pokazuje da ne bira savršene, nego one koji su dopustili da ih njegova ljubav preobrazi. Naglasio je kako to postaje snažna poruka i za današnjeg čovjeka: nema toga grijeha ni rane koju Bog ne može preobraziti u novi početak, ako mu čovjek dopusti pristupiti svom životu.

Zaključujući homiliju, nadbiskup Zdenko Križić je istaknuo kako Uskrsli i danas dolazi onima koji plaču, tiho i nenametljivo, ali osobno, zazivajući svakoga po imenu i vodeći ga iz tame u svjetlo. Podsjetio je kako vjernik možda ne vidi odmah jasno smisao svoje situacije, ali je pozvan vjerovati da je Bog već prisutan i djelatan.

Na kraju mise, na kojoj je liturgijsko pjevanje predvodio zbor sačinjen od članova katedralnog zbora riječke prvostolnice te članova drugih zborova pod ravnanjem Ivana Načinovića, hodočasnicima se obratio nadbiskup Uzinić. Najprije je zahvalio nadbiskupu Križiću, a zatim istaknuo duboku povezanost dviju mjesnih Crkava, podsjetivši kako se ona očituje i kroz zajednička slavlja i susrete vjernika, ali i kroz povijest koja, kako je naglasio, „ne smije šutjeti“, nego u životu vjernika treba postajati povijest spasenja. Pozvao je hodočasnike da iskustvo ovoga susreta ne zadrže za sebe, nego da ga prenesu u svoje sredine i zajednice, kako bi i ondje živjela ista vjera i zajedništvo.

U ime domaćina potom je okupljenima zahvalio nadbiskup Križić naglasivši važnost hodočašća kao prigode za učvršćivanje vjere i međusobnog zajedništva. Hodočasnicima je poželio da im nastavak hodočašća protekne u radosti i miru te da donese plodove u njihovim župnim i biskupijskim zajednicama, zazvavši na kraju Božji blagoslov na sve okupljene i njihove nakane.

Hodočasnici Riječke nadbiskupije nalaze se na svome godišnjem nadbiskupijskom hodočašću, a ove godine, prema želji nadbiskupa Uzinića, preko Splita i Dubrovnika putuju do Kotorskog zaljeva, poznatog kao Zaljev hrvatskih svetaca. Na hodočašće će ostati šest dana. Na putu ih prate delegat Riječke nadbiskupije za hodočašća vlč. Nikola Vranješ, vlč. Josip Pende, župni vikar u Župi sv. Mateja apostola Viškovo te vlč. Vjekoslav Kovač, župnik Župe sv. Antuna Padovanskog na riječkoj Kantridi.