U koncelebraciji su bili tajnik Nadbiskupskoga ordinarijata vlč. Nikola Klemen i rektor samostanske crkve prof. dr. Ivica Raguž. Posluživali su domaći ministranti i đakovački bogoslovi.

Nadbiskup je u homiliji poručio redovnicama da ih ova svetkovina poziva da poput Isusa prihvate i da u poslušnosti Božjoj volji znaju prigrliti i nositi svoje životne križeve kao sredstvo preobraženja i put do jedinstva s Bogom. Po križevima se suobličavamo Isusu, jer naša sloboda i spasenje proizlaze iz njegove poslušnosti, iz njegove muke i smrti na križu, dodao je.

„Kad mi prihvaćamo i nosimo križeve svojega života, onda je to izraz naše vjere da Bog nikada ne ostavlja i ne napušta svoje prijatelje koje voli nego djeluje u svakom trenutku našega života, da nas ljubi, da je s nama, pa čak i onda kad ga mi ne razumijemo te kad mu, poput sv. Terezije Avilske, i mi prigovaramo što on baš svojim prijateljima voli slati križeve te da mu zato treba biti jasno, kaže ona, zašto ima tako malo pravih i iskrenih prijatelja“, protumačio je.

„Zato, kad imamo nekakav križ ili poteškoću, kad smo suočeni s tim, kad to moramo nositi, to nije zato što nas Bog kažnjava, zato što nas ne voli, nego je to baš potvrda njegove ljubavi, njegova povjerenja u nas, da smo u stanju nositi se s tim … Zato danas zavapimo da nam Gospodin dade snage. Ne molimo da nas oslobodi našega križa, jer on nam ionako nikada ne šalje križ koji mi ne bismo mogli nositi. I kad nam šalje križ, daje nam dovoljno snažna leđa da ga možemo nositi“, zaključio je nadbiskup Hranić.

U predvečerje svetkovine sestre su pobožnošću križnoga puta počastile Krista i njegovo djelo spasenja. Molitvu križnoga puta sastavila je s. Margita Gašparovsky. Večernju misu predvodio je župnik Župe Svih svetih u Đakovu Alojz Kovaček.