Nedjelja - dan slavlja, odmora, zajedništva i solidarnosti

Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom. (1Iv 3,18)

Povijest čovječanstva može se opisati kao uporno Božje nastojanje da se približi čovjeku. Od stvaranja svijeta kao mjesta čovjekova boravka, preko stvaranja samog čovjeka, pa izabranja mnogih pojedinaca i jednog naroda kojima je objavljivao svoju brigu, do slanja vlastitog Sina u osobi Isusa Krista za spasitelja i Duha Svetoga za branitelja, tješitelja i posvetitelja, Bog iskazuje svoju blizinu i želju za susretanje i druženje s čovjekom. Razlog njegova ulaska u povijest jest dobrobit čovjeka. Bog, naime, hoće da čovjek bude sretan.
S čovjekove, pak, strane povijest je označena pokušajima bijega od Boga. Adam se skrivao pred njim, jer se bojao prijekora zbog grijeha koji je učinio. I Kajin je bježeći lutao, zbog bratoubojstva. Već je tada Bog čovjeku počeo biti smetnja, pa slijede pokušaji bježanja i skrivanja od Boga, zanemarivanja, čak i nijekanja Boga, ili zamjenjivanja lažnim bogom ili bogovima. Nije nepoznat pokušaj da čovjek sebe stavi na mjesto Boga. Biblijska Kula babilonska samo je prototip mnogih kasnijih #!kula#! i #!babilona#! u koje čovjek iznova zaluta. Povijesno iskustvo uči da čovjek bez Boga nije graditelj, nego razaratelj. Nemoguće je izgraditi raj na zemlji ako u njemu nema mjesta za Boga. Svi ti pokušaji završavaju #!istočno od raja#!, u nekakvim #!sibirima#! i #!gulazima#!, segregacijama i aparthejdima, terorizmima, raznim drugim izmima, zagađenjima duha i uma, pa i okoliša. Udaljavanjem od Boga čovjek narušava svoju sličnost Bogu i omogućava oblikovanje vlastite nakaznosti.

Čežnja za Bogom, njegovom pomoći i blizinom, izraz je vjerničke duše. Kršćanin iskreno moli “Dođi, Gospodine Isuse!” očekujući uređenje idealnoga svijeta koji s Bogom prestaje biti utopija, koji postaje realan i moguć. U jeku došašća, liturgijskog vremena koje potiče nadu u ispunjenje iščekivanja dolaska Božjeg, posvješćujemo istinu o njegovoj skrivenoj, ali djelotvornoj prisutnosti. Već smo sada graditelji novog svijeta ako se s njime susrećemo, ako nas on nadahnjuje, ako nas ispunjava svojom #!energijom#! i ljubavlju, naprosto ako on u nama raste.

Euharistija je jedan od načina Božje prisutnosti među ljudima. Ta je prisutnost sakramentalna, a to znači da je zbiljska iako na prvi pogled nije prepoznatljiva. Sakramentalna zbilja ne otkriva se tjelesnim osjetilima, nego vjerom. U prilikama kruha i vina, hrane i pića, Bog se čovjeku dariva upravo za to da ga pobožanstveni, a to znači da ga čini sve sličnijim sebi. Na taj ga način uključuje u izgradnju novog svijeta. Euharistija time postaje hrana novog svijeta. Opasnost gubljenja svijesti o potrebi euharistijske hrane trajno prijeti. Zato Crkva neće prestajati dozivati u svijest tu neizmjernu tajnu Božje ljubavi i poticati na sudjelovanje u euharistiji sve koji su je zaboravili. Godina koju živimo iz tog je razloga proglašena Godinom euharistije.

Budući da nedjelja za kršćane ima snažno vjersko značenje, Hrvatski Caritas je s drugim partnerima u Crkvi i društvu prošle godine pokrenuo inicijativu za reguliranjem radnog vremena trgovina nedjeljom jer se pokazalo kako mnogi vjernici zbog rada nedjeljom ne mogu ispuniti svoje vjerske potrebe, kako su im uskraćena njihova vjerska prava koja su im zajamčena i Ustavom. Štoviše, zbog zamaha koji je uzeo rad nedjeljom razdvojene su i mnogobrojne hrvatske obitelj, uskraćeno im je njihovo pravo na zajedništvo. Sva dosadašnja istraživanja pokazuju da je apsolutna većina hrvatskih građana suglasna oko pitanja vrijednosti nedjelje. Nedjelja kao slobodni dan zajamčena je međunarodnim ugovorima i hrvatskim zakonima. Usto je nedjelja kao neradni dan, kao dan odmora, tradicija koja u Europi vlada već dva tisućljeća.

Praksa, međutim, pokazuje kako se u mnogo slučajeva, i izvan sustava trgovine, krše ne samo postojeći zakonski propisi nego i najosnovnija radnička, vjerska i uopće ljudska prava hrvatskih građana. Ako država štiti čovjekovo pravo na rad, na isti način mora zaštititi i njegovo pravo na nedjeljni odmor. Rad koji je potreban nedjeljom treba biti posebno reguliran, točno određen, te radnicima koji zbog potreba društva trebaju raditi nedjeljom mora biti zajamčena kako pravična naknada tako i zasluženi odmor. Država mora štititi i obitelj, kako to određuje Ustav. Obitelj ima pravo na zajedničko druženje barem jedan dan u tjednu kada djeca nemaju nastavu u školi. To je dan kada ćemo posjetiti osamljene i stare osobe, koje su gladne susreta i topline ljudske riječi.
Stoga si svaki vjernik katolik, svaki kršćanin treba posvijestiti vrijednost i svetost slobode nedjelje, ne samo za svoje dobro, nego i za dobro svih svojih sugrađana, za dobro cijelog društva. U dokumentu o nedjelji, koji je Hrvatski Caritas sa svojim partnerima proljetos uputio vjernicima i svim hrvatskim ljudima dobre volje, stoji: “Čuvanjem kršćanskog značenja nedjelje najbolje ćemo sačuvati njezino značenje za svakog pojedinca i cjelokupni društveni sustav. Nedjeljnim slavljenjem Boga, euharistijskim slavljima kršćanskih zajednica postajemo dionicima Božjeg blagoslova, ali i posrednicima blagoslova za blagostanje cijele društvene zajednice. Nedjeljnim priznavanjem Božjeg suvereniteta nad nama, rastemo u svom ljudskom dostojanstvu slike Božje, kao i u svijesti ljudskih prava, međusobne odgovornosti i solidarnosti. Svijest o Bogom danom dostojanstvu čovjeka najčvršći je temelj svih naših ljudskih prava i dužnosti”.

Pozivam sve vjernike na svaku vrstu solidarnosti, na javno zauzimanje za vrijednost slobodne nedjelje. Ovaj se poziv odnosi na sve koji se nazivaju kršćanima katolicima, a posebice na one koji djeluju u političkim i drugim društvenim strukturama, u medijima i ostalim utjecajnim društvenim institucijama. Nedjelja nije samo političko i društveno pitanje. Njezine vrijednosti valja živjeti, a one su ne samo kršćanske nego i općeljudske i civilizacijske. O vrednovanju nedjelje ovisi i budućnost našega društva.
Tko ima dobra ovoga svijeta
i vidi brata svoga u potrebi
pa zatvori pred njim srce –
kako ljubav Božja ostaje u njemu? (1Iv 3,17)