Nedjelja je najizvrsniji dan vjere

Predraga braćo i sestre!
1. Kako sam podsjetio u nedavnom apostolskom pismu Dies Domini, od samih početaka kršćanstva nedjelja se smatrala danom Kristovim – dies Christi – jer je povezana s uspomenom na njegovo uskrsnuće. Gospodin je, naime, uskrsnuo “prvi dan po suboti” (usp. Mk 16,2.9; Lk 24,1; Iv 10,1) i na taj isti dan su žene, koje se u rano jutro došle na grob, našle prazni grob. Evanđelje pripovijeda da ga je Marija Magdalena prepoznala; pridružio se dvojici učenika na putu u Emaus; očitovao se jedanaestorici okupljenima zajedno i ukazao im se sljedeće nedjelje, pobjeđujući sumnje nevjernog Tome. Pedeset dana kasnije dogodili su se Duhovi sa snažnim izlijevanjem Duha Svetoga na nastajuću Crkvu.
Nedjelja je, na neki način, nastavak tih prvih nedjelja kršćanske povijesti: dan Krista uskrsloga i dara njegovog Duha.

2. Različito od građanskih kalendara, liturgija nedjelju smatra ne posljednjim danom tjedna, već prvim. Na taj se način ističe dostojanstvo i na svjetlo dana stavlja da, Kristovim uskrsnućem, vrijeme “ponovno započinje”, obogaćeno klicom vječnosti, i zapućuje se prema svojem posljednjem cilju, slavnom dolasku Sina Božjega, koje je već pretečeno i oblikovano njegovom pobjedom nad smrću.
Nedjelja je tako najizvrsniji dan vjere, dan u kojem su vjernici, razmatrajući lice Uskrslog, pozvani da mu sa Tomom ponove: “Moj Gospodin i moj Bog” (Iv 20,28), te u Euharistiji ponovno doživjeti iskustvo Apostola kada je Gospodin došao u dvoranu Posljednje večere i darovao im svoga Duha.

3. Predraga braćo i sestre, nije teško zamijetiti da taj “sveti dan” posjeduje izvanredno bogatstvo značenja. Njegov vjerski smisao jamačno se ne suprotstavlja ljudskim vrijednostima, koja nedjelju čine vremenom odmora, uživanja u prirodi i najopuštenijih društvenih odnosa. No, to su vrijednosti koje su, na žalost, u opasnosti da budu uništene hedonističkim i frenetičkim shvaćanjem života. Živeći ih u svjetlu Evanđelja, kršćani im utiskuju njihov puni smisao.
Neka nam pomogne Marija da nedjelju osjećamo kao dan slavlja i dan vjere. Naučimo od nje kako je provoditi, ujedinjujući hvalu Bogu s ispravnim obiteljskim opuštanjem.