Među sudionicima bili su i ovogodišnji krizmanici i prvopričesnici Župe sv. Terezije, te učenici Katoličke osnovne škole u Požegi. Slavlje je započelo blagoslovom grančica i svečanom procesijom iz dvorišta Doma pape Ivana Pavla II. Po ulasku u katedralu biskup je uputio Isusu Kristu tri poklika a nazočni vjernici odgovorili su pripjevom „Hosana Kralju kraljeva: Boga slavimo mi, radosno srcem svim, budu slavljen o Bože naš, Hosana u visini“, a djeca su to popratila mahanjem maslinovim grančicama.

Nakon svečano otpjevane Muke po Marku, biskup je u homiliji rekao: »Dok još odjekuje u vama, braćo i sestre, događaj o kojem smo čuli svečano naviješten izvještaj, želio bih samo nakratko podsjetiti na njegov izazov koji još traje. Naime, susreli su se Bog i čovjek, i to na onoj granici koju nazivamo patnja, prolaznost, progon, prezir, smrt. Susreli se, ali ne na trijumfalni način. Isus je, doduše, od svih slavljen ušao trijumfalno na magarcu u Jeruzalem, gdje će podnijeti smrt, ali upravo zato da bi posvjedočio kako se najveći događaj zbiva u poniznosti i skromnosti, u patnji i trpljenju, baš onako kako to ljubav zna. Ona nije trijumf, nego žrtva, poniznost i položenost života za drugoga. Tako se pobjeđuje u Božje ime i s Bogom. Tako su se susreli Bog i čovjek. Draga braćo i sestre! Želio bih da se danas i cijeloga idućeg Svetog tjedna svi obnovimo u toj dubokoj i snažnoj Božjoj istini, te da shvatimo kako u nekim trijumfalnim događajima u našoj domovini nema pobjede, nego se ona zbiva po našoj osobnoj i zajedničkoj poniznosti, patnji i trpljenju, u svakodnevnoj skrivenosti u obitelji, na radnom mjestu ili negdje drugdje, počesto u siromaštvu i prezrenosti, po našoj žrtvi položenog života. U tim stanjima mi nismo napušteni, u njih je ušao Onaj koji je pobijedio. Pobijedila je ljubav, pobijedit će i u vama! Omogućite joj, otvorite prostore svoga srca i svoga života, ne da budete gubitnici, nego pobjednici s njime. Gospodine Isuse, ti si i za nas umro, za sadašnje ljude u ovoj našoj domovini, u ovom našem gradu. Snagom svoje ljubavi uđi u naše nemoći i budi naša pobjeda«.

Na kraju slavlja biskup Škvorčević se obratio djeci i zahvalio im za sudjelovanje na ovom bogoslužju. Ustvrdio je kako je odraslim vjernicima bilo lijepo s djecom, jer su ih s grančicama u rukama podsjetili na djecu koja su u ono davno doba klicala Isusu, a još više što su vjernike potaknula i osnažila svojom molitvom, pobožnim srcem i očitovanom željom da budu što bliže Isusu. Kazao je nazočnima da su ovim slavljem ušli u Sveti ili Veliki tjedan, koji ima svoje središte u Svetom trodnevlju, te ih je pozvao da tih dana sudjeluju na svetim obredima. Osobito pak potaknuo je nazočne pripravnike za svetu potvrdu da sudjeluju na Misi posvete ulja na Veliki četvrtak, a prvopričesnike na Misi Večere Gospodnje toga istog dana. Zamolio je sudionike slavlja, napose djecu, da blagoslovljene maslinove grančice ponesu u svoje domove i stave ih na vidljivo mjesto, po mogućnosti da njima urese križ, kako bi ih one podsjećale na važnu činjenicu. Naime, maslina raste i na najškrtijem pa i na kamenitom zemljištu, te njezino ponizno stablo donosi plod iz kojeg se cijeđenjem, svojevrsnom žrtvom navedenog ploda dobiva dragocjeno ulje. Time nas maslina podsjeća na ponizni život Isusa Krista, koji je umro za nas, da bi se u nama ostvarila dragocjena pobjeda života nad smrću, ustvrdio je biskup. Svim sudionicima slavlja poželio je da bude blagoslovljeno sve što će narednog tjedna učiniti za Isusa i jedni za druge.