Nedjelja Muke Gospodnje u Dubrovniku

Na Cvjetnicu ili Nedjelju muke Gospodnje 14. travnja vjernici okupljeni ispred zborne crkve sv. Vlaha u Dubrovniku sudjelovali su na početku liturgijskog slavlja u kojem su se s čitavom Crkvom prisjetili svečanog Isusovog ulaska u Jeruzalem kada su mu ljudi onog vremena klicali i pozdravljali ga. Dubrovački biskup mons. Mate Uzinić pozvao je vjernike da se u duhu približe tim Isusovim trenucima klanjajući se Gospodinu kao svom Bogu i svom kralju, na što ih podsjećaju maslinove i palmine grančice koje je biskup blagoslovio i koje će ponijeti svojim domovima kao izvanjski znak prepoznavanja da su Isusovi učenici. No, liturgija ovoga dana ima svoj drugi dio kojim se vjernici prisjećaju muke Kristove koju su, po dolasku u procesiji u katedralu, pjevali katedralni zborovi i solisti pod vodstvom Maje Marušić dok su solisti na oltaru bili katedralni župnik don Stanko Lasić i pjevač Zvonimir Cetinić. Biskup je pozvao vjernike da se prepoznaju i u tom otajstvu svjesni da je često mali korak između toga slaviti Gospodina i biti na razne načine dionici njegove muke.

Nakon pjevanja Muke po Luki dubrovački biskup je u homiliji podsjetio i kako svaki evanđelist u svom Evanđelju daje neki svoj naglasak. Luka stavlja naglasak na milosrđe pa se i u ovom izvješću to vidi. Tema milosrđa dominira u Katoličkoj Crkvi dolaskom pape Franje, primijetio je biskup. Imali smo i Godinu milosrđa. Govorimo o milosrđu prema neprijateljima, siromašnima, izbjeglicama, prognanima, migrantima, onima izvan naše zajednice… ali kao da nam se događa da u tom govoru o milosrđu iz vida gubimo one koji su nam blizu, svoje, pa i same sebe jer je i nama potrebno milosrđe.

Biskup je izdvojio tri trenutka u Evanđelju po Luki koji pokazuju da je Isus imao donos milosrđa i prema onima koji su mu bili najbliži, a to su njegovi učenici. Luka to znalački opisuje dajući to naslutiti, kazao je biskup.

Prvi trenutak je spavanje učenika za vrijeme Isusove molitve na Maslinskoj gori u kojoj se on znoji krvavim znojem. Dok drugi evanđelisti to primjećuje samo Luka im daje opravdanje, a to je zapravo Isusovo opravdanje. U Lukinom Evanđelju oni su zaspali od žalosti, žalost ih je slomila.

Drugi trenutak je raspršivanje učenika nakon Isusove smrti na križu, kada su se oni bili prepali i pobjegli. Oni su se udaljili ali ne sasvim nego su bili negdje u blizini, opisuje Luka, imali su u srcu osjećaj prema njemu. Kao poput većine nas danas. Svi smo tu ali smo se svojim izborima udaljili.

Treći trenutak je pogled kojim je Isus pogledao Petra nakon što ga je Petar zatajio, pogled kojim je pogledao Petra do dna duše, pogled koji prodire u Petra, koji dodiruje njegovo srce i pronalazi u Petru onog učenika kakav treba biti, zato je Petar zaplakao. Nije to onaj pogled koji mi upućujemo drugima kada pogriješe, pogled koji osuđuje nego je to pogled koji liječi i potiče a ne osuđuje. Važno je da se mi danas susretnemo s tim pogledom i da shvatimo kad smo zaspali, odlutali, zatajili ga da time nismo učinili to da nas Isus prestane ljubiti. Važno je da dopustimo da njegov pogled prodre u nas i u nama pronađe ono što je dobro i vrijedno i to ponovo raspali.

Pokušajmo to naučiti od Isusa, pozvao je biskup Uzinić: „Pokušajmo svoju braću i sestre koji su pogriješili, počinjući od svojih ukućana pa dalje, gledati Isusovim pogledom, pogledom koji neće osuđivati i odbacivati nego pogledom koji će milovati, liječiti, razumjeti i u našoj braći i sestrama potaknuti proces obraćenja, potaknuti proces koji će iz njih izvući ono što je najbolje kao što je izvukao iz Petra.“

Nakon mise izložen je Presveti Oltarski Sakrament te je tako počelo tradicionalno četrdesetsatno klanjanje.