Duhovne vježbe predvodio je isusovac Alan Modrić, duhovnik Zavoda sv. Jeronima i profesor kanonskoga prava na Papinskom sveučilištu Gregoriana.

Vodeći se latinskom izrekom Nemo dat quod non habet („Nitko ne može dati ono što nema”), duhovnik Modrić temeljio je svoje nagovore na duhovnosti sv. Ignacija Lojolskoga. Među temama koje je obradio bile su: Bog kao temelj života, čovjekova zadaća da hvali, štuje i služi Bogu, sloboda duha u odnosu na stvorenja te otajstvo grijeha. Razmatranja je započinjao kratkim svetopisamskim ulomkom ili tekstom nekoga crkvenog oca, nakon čega bi odabrani tekst povezao s duhovnim promišljanjima sv. Ignacija. Susreti su završavali poticajem na osobno preispitivanje i odlukom za obraćenje.

Uz razmatranja, duhovnik Modrić održao je i homilije na temelju misnih čitanja pojedinih dana te je sudionicima bio na raspolaganju za razgovor i sakrament pomirenja. Uz razmatranja i svetu misu, svećenici su u rasporedu imali i zajedničku molitvu časoslova te pobožnosti poput križnoga puta i krunice.

Okrjepljeni duhovnim plodovima, svećenici Zavoda vratili su se u Rim kako bi još zauzetije prionuli uz studij i povjerene im službe, na dobrobit Katoličke Crkve i hrvatskoga naroda.