Rane ljudskoga roda, nepravde i diskriminacije, razumijevanje straha od drukčijega, ali ponajviše poziv da se ne popusti logici svijeta koja opravdava nadmoćnost nad drugima u svrhu osobne koristi ili koristi moje skupine, te stoga najprije dolazim ja, a tek onda drugi, istaknuo je papa Franjo u poruci u kojoj ponovno podsjeća da je pravo geslo kršćanina „Najprije posljednji“, prenosi Vatican News.

Papino razmišljanje polazi od globalizacije ravnodušja, te podsjeća da najsiromašniji i oni u najvećim nevoljama plaćaju cijene ratova, nepravdi, diskriminacija, te da su migranti, izbjeglice, prognanici i žrtve trgovine ljudima postali simbol isključenosti, jer osim teškoća u kojima se nalaze, često su podvrgnuti negativnom sudu i mišljenju da su oni razlog društvenih nevolja.

Ponašanje prema njima često je upozorava na moralno propadanje kojemu idemo u susret ako nastavimo davati prostora kulturi odbacivanja. Zauzimajući se za njih zauzimamo se za sve nas, vodeći brigu o njima, svi se razvijamo; slušajući njih dajemo glas i onom dijelu nas koji možda skrivamo jer danas nije dobro viđen, istaknuo je Papa.

Upozorio je da strah u odnosu na nepoznate, marginalizirane i strance povećavaju zloća i prljavštine našega vremena. Strah je opravdan jer nedostaje priprema za susret; dolazi, naime, do utjecaja koji određuju nesposobnost za susret s drukčijim od mene. Problem je kada oni uvjetuju naš način razmišljanja i djelovanja, toliko da postajemo nesnošljivi, zatvoreni, te – ne bivajući svjesni – možda i rasisti, upozorio je Papa.

„Nije riječ samo o migrantima; riječ je o ljubavi“, jer se kroz naša djela očituje naša vjera; ono što je u igri jest lice koje si želimo dati kao društvo, sposobnost da dopustimo da nas pokrene i dirne osoba koja kuca na vrata. Najviša je ljubav ona izražena prema osobi koja nije u stanju uzvratiti, a možda ni zahvaliti.

Suosjećati s drugim znači dati prostora nježnosti, napomenuo je Papa te primijetio da današnje društvo od nas često traži da ju potiskujemo. Naprotiv, otvaranje prema drugomu ne osiromašuje nego obogaćuje, jer pomaže biti čovječniji, ističe Sveti Otac.

U okrutnom svijetu s isključenima, ima zemalja u razvoju čija prirodna i ljudska bogatstva i dalje iscrpljuje malo povlaštenih tržišta. Ali, pravi razvoj prolazi uključivanjem, za dobro budućih naraštaja.

Ratovi obuhvaćaju samo neka područja svijeta, ali oružje za te ratove proizvodi i prodaje se na drugim prostorima, koji potom ne žele preuzeti brigu o izbjeglima upravo zbog tih ratova. Sve to uvijek plaćaju najmanji, siromašni, najranjiviji, kojima se zabranjuje sjesti za stol, i ostavljaju im se samo mrvice, upozorio je Papa.

Međutim, potrebno je preokrenuti logiku svijeta koji opravdava razmišljanje „najprije ja, onda ostali“, treba promijeniti individualistički duh, plodno tlo za dozrijevanje osjećaja ravnodušja prema bližnjemu, koje dovodi do odnosa prema njemu kao da je jednostavno neki predmet za kupoprodaju, koje potiče na nezanimanje prema čovječnosti drugih te na kraju ljude čini plašljivima i ciničnima. To su osjećaji koji često vladaju u odnosu na siromašne, marginalizirane, u odnosu prema posljednjima u društvu. A u logici Evanđelja posljednji dolaze prije.

Nije riječ samo o migrantima; riječ je o stavljanju posljednjih na prvo mjesto. Jer, istinsko je geslo kršćanina – „najprije posljednji“, poručio je Papa.

Izgraditi Božji i ljudski grad, za papu Franju znači ne vidjeti u migrantu i izbjeglici samo problem koji valja riješiti, nego brata i sestru koje treba primiti, poštovati i voljeti, priliku koju nam providnost daje kako bismo pridonijeli izgradnji pravednijega društva. Izazov koji postavljaju suvremene migracije može se sažeti u četiri riječi: primiti, zaštititi, promicati i integrirati, ponovno je istaknuo Papa. Ali, te riječi ne vrijede samo za migrante i izbjeglice. One izražavaju poslanje Crkve prema svim stanovnicima periferija života, koje treba primiti, zaštititi, promicati i integrirati.

Mnogo je nedužnih osoba koje postaju žrtve velike prijevare neograničenoga tehnološkog i konsumističkog razvoja. I tako kreću na put prema „raju“ koji nemilosrdno iznevjeri njihova očekivanja. Njihova nazočnost, katkada neprilična, pridonosi tomu da se obori mit o napretku rezerviranom za manjinu, ali izgrađenom na iskorištavanju mnogih, istaknuo je među ostalim papa Franjo u poruci za Svjetski dan selilaca i izbjeglica.