Kamo je u hrvatskoj stambenoj politici nestalo socijalno stanovanje? – pita se središnja tema novoga broja. Država upravo u ovom mjesecu ponovno, kako je najavljeno posljednji put raspisuje natječaj kojim će se subvencionirati stambeni krediti za mlade obitelji, a već je najavljena nova mjera financiranja cijena najma stanova. Nameće se pitanje zašto stambena politika ne gleda i ne uzima u obzir status hrvatskih građana i kamo je u svemu tome nestao u europskim zemljama poznati pojam socijalnoga stanovanja. O tome je Glas Koncila razgovarao s akademikom Brankom Kinclom, umirovljenim profesorom emeritusom Arhitektonskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Glavni urednik Glasa Koncila Branimir Stanić u komentaru piše o hobotnici i društvu osvrćući se na „društvene procese koji su u posljednje vrijeme pokazali da je zlo u hrvatskom društvu itekako prisutno te da, htjeli neki to priznati ili ne, korijene vuče iz još žive komunističke ideologije.“ „Ta se ideologija, naime, nerijetko uspoređuje s hobotnicom, čiji krakovi ne samo da mogu prelaziti prostor, nego čini se i ići kroz vrijeme. Ti krakovi žare i danas pa bi se lako moglo otkriti da bi se do odgovora na neka goruća pitanja koja opterećuju hrvatsko društvo moglo doći pođe li se unatrag.“ Najočitiji oblici „sistemske bolesti“, dodaje urednik Stanić, vidljivi su i u nedavnim simptomima s kojima je, možda samo na prvi pogled, povezana tek većina u zagrebačkoj gradskoj vlasti.

Usprkos svojoj rasutosti, relativnosti, subjektivnosti i iracionalnosti, suvremeni će čovjek u „Čistilištu“ lako prepoznati vodič za korizmeno preispitivanje života, ističe autor novoobjavljenoga proznoga prijevoda Danteova remek-djela Božidar Petrač u središnjem intervjuu. „Dante je uistinu tako vidio i doživljavao svoju ‘Komediju’: putokazom za spasenje ljudskoga roda.“ Književni tajnik Matice hrvatske u razgovoru nije mimoišao ni dva Danteova paradoksa: radost koju je pjesnik slutio u čistilišnim kaznama, kao i neprikrivenu kritiku crkvene prljavštine zbog koje je baš od Crkve primio naslov „uzvišenoga“. Pjesnik je mogao svojim dubokim iskustvom proročki jasno i otvoreno progovoriti o svim devijacijama čovjekova ponašanja, pa i o devijacijama božanske ustanove, zaključuje Petrač.

Četiri žene, koje uživaju neprijeporan ugled na čitavu njemačkom govornom području, odlučile su izići iz Sinodskoga puta Crkve u Njemačkoj. Glas Koncila je za komentar vraćanja mandata zamolio Hanna-Barbaru Gerl-Falkowitz koja je samim tim što je prihvatila mandat članice Sinodske skupštine Sinodskoga puta imala neka pozitivna očekivanja koja su sada očito iznevjerena.

U Bosni i Hercegovini, uz Drinu, u župi Zvornik-Srebrenica, koju predstavlja ovotjedna reportaža uz Tjedan solidarnosti, na području pet općina živi osamdesetak katolika. No franjevci ne odustaju od pastorala kraja u kojem je nastala Bosna Srebrena i odakle se počeo širiti franjevački duh s druge strane Jadrana. Misionar i upravitelj župe fra Franjo Ninić nedjeljom prelazi po 320 kilometara jer nema smještaj u toj župi pa na put kreće iz tuzlanskoga franjevačkoga samostana. I ta je župa ranjena agresorskim genocidom u Srebrenici, a u Memorijalno groblje u Potočanima pod znakom križa ukopan je i Rudolf Hren. Franjevačka ruka mira ondje neprestance nudi evanđeoski dijalog, nastoji spajati ljude i liječiti ratne rane.

Kao korizmeni poticaj stranice novoga broja donose svjedočanstva poznatih obraćenika koji su u mističnim događajima, ljepoti liturgijskoga pjevanja i sakralnoga prostora doživjeli Boga.

Tanzanijski svećenik Romanus Mihali svjedoči zahvalnost je što u njegovoj župi djeluju misionari milosrđa iz udruge „Zdenac“ jer to znači da djeca u misiji dobivaju ne samo financijsku pomoć u školovanju, nego se radi s njima na poboljšanju znanja i ponašanja, a također stari i nemoćni u župi od njih dobivaju potrebnu pomoć, skrb i pažnju.