Predstavljajući sadržaj knjige autor dr. Batelja iznio je bogatu vezu zagrebačkog nadbiskupa Stepinca s mjesnom Crkvom u Hvaru. Nadbiskup Stepinac je sedam puta bio na području Hvarske biskupije, od toga pet puta na Braču i dva puta na Hvaru.

Mons. Stepinac je 17. i 18. kolovoza 1940. sudjelovao na euharistijskom kongresu u Starom Gradu na Hvaru, koji je, prema riječima dr. Batelje, bio izvanredna manifestacija pobožnosti i javnog i neustrašivog ispovijedanja katoličke vjere. Nadbiskup je tom prigodom pohvalio katoličku tradiciju Starograđana, ističući kako se hrvatski narod ničega ne treba bojati i da nema razloga strahovati za svoj opstanak dokle god ostane katolički.

Knjiga i slikom i tekstom prikazuje da je narod na putu od Splita do Hvara i od Hvara do Starog Grada izašao na ulice, klicao, bio radostan što im je došao jedan takav ugledni pastir Crkve koji je već tada, premda mlad, imao autoritet i poštovanje u narodu.

Dr. Batelja spomenuo je i povezanost dvojice pastira nadbiskupa Stepinca i hvarskog biskupa Mihovila Pušića. Oni su se osobito angažirali oko ustrojstva Katoličkog pokreta i Katoličke akcije glede osnivanja Malih križara, križarskih bratstava, Mladoga junaka, prije toga Domagoja, Orlova i svega što je moglo pridonijeti širenju katoličke misli u hrvatskome narodu.

U knjizi dr. Batelja navodi i veliku karitativnu pomoć koju je nadbiskup Stepinac pružio Hvarskoj biskupiji prije i za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Otoci su bili okupirani, ljudi su umirali od gladi, i na molbu biskupa Pušića mons. Stepinac je kao ravnatelj Caritasa Zagrebačke nadbiskupije intervenirao da se pošalju vagoni krumpira i kukuruza na Hvar, Brač, i u pojedina mjesta gdje je to bilo potrebno, posebice redovnicama u Postirama, koje, kako su napisale, tjednima nisu vidjele krumpira, a imale su na brizi više od stotinu djece siročadi, trideset do pedeset siromaha. Već 1942. dva vagona hrane idu u Hvar, dva vagona na Brač. Kada su popaljena Selca, Novo selo, Pučišća, Bol i Pražnice nadbiskup je tražio intervenciju svoga Caritas.

Mons. Stepinac angažirao se i u prihvaćanju izbjeglog stanovništva iz Italije. Talijanska okupacijska vojska protjerala tisuće naših ljudi iz Dalmacije i s otoka u logore u Italiju i nadbiskup je intervenirao, poslao i svoga tajnika da posreduje i da se pobrine da se narod vrati. Štoviše nadbiskup je učinio da taj narod može dobiti i zaposlenje i da u prvo vrijeme bude ekonomski zbrinut.

Osobit poticaj dr. Batelji za pripremanje knjige bila je 70. obljetnica rođenja nadbiskupa Nikole Eterovića, trenutačno na službi nuncija u Berlinu, koji je svojom zauzetošću uvelike pridonio Stepinčevoj beatifikaciji.

„Za nadbiskupa Eterovića bl. Stepinac je primjer svetosti za cijelu Crkvu. Njemu je svjedočanstvo za čašćenje Stepinca usadila njegova majka koja je imala priliku slušati Stepinca u zagrebačkoj katedrali za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Mons. Eterović mu se moli da savjesno izvrši svoje poslanje. Kad je u Zagrebu pomoli se na blaženikovu grobu“, kazao je postulator Stepinčeve kauze. Prema riječima dr. Batelje, nadbiskup Eterović je promijenio smjer pisanja L’Osservatore Romana o bl. Stepincu početkom 1990.-ih godina jer je, po svemu sudeći, Državno tajništvo Svete Stolice zauzimalo stav da se ne treba pisati o Stepincu da se ne bi zamjerilo jugoslavenskim vlastima. A mons. Eterović je jednim svojim člankom probio barijeru da se ipak istina mora čuti. Zahvaljujući njemu krenuo je jedan novi smjer u uređivačkoj politici L’Osservatore Romana i odnosu prema bl. Alojziju i situaciji u Hrvatskoj, kazao je dr. Batelja o mons. Eteroviću.

Autor pogovora u knjizi nadbiskup Eterović u tekstu se spomenuo raznih važnih točaka iz djetinjstva, mladosti i posebice zrele dobi kada je imao prigodu širiti istinu o našemu blaženiku, posebice dok je radio u Odjelu za odnose s državama u Državnom tajništvu Svete Stolice. „Bilo je to prijelazno vrijeme iz komunizma u slobodu. U vrijeme komunizma vrijedili su posebni kriteriji. Jugoslavensko veleposlanstvo je pazilo da se u crkvenim vatikanskim sredstvima komunikacije ne bi nešto pozitivno objavilo o kardinalu Stepincu osobito za njegove obljetnice smrti kad se održavala misa zadušnica u crkvi Sv. Jeronima u Rimu. Ja sam došao u Vatikan u tome prijelaznom razdoblju i objasnio sam mojim poglavarima da se situacija promijenila, da se i u Hrvatskoj slobodno piše o kardinalu Stepincu tako da se ne treba obazirati na te proteste jugoslavenskoga veleposlanstva. Tako je počelo razdoblje normalizacije kada se slobodno pisalo i o tome važnom događaju za nas. To je jedna od uspomena“, rekao je nadbiskup Eterović u javljanju.

Ispričao je da su prve veze s našim blaženikom počele u obiteljskom domu. „Moja majka je za vrijeme rata bila u Zagrebu, tamo je radila, stalno je odlazila na misu koju je slavio nadbiskup Stepinac. O tome mi je pričala u djetinjstvu i čak spomenula neke čudesne događaje. Ona je hodočastila zajedno s blaženikom i do Marije Bistrice. Tako je bila svjedokinja svijetle pojave našeg kardinala u teškim, tmurnim vremenima hrvatske, europske i svjetske povijesti. To neposredno svjedočanstvo puno znači, a posebice je puno značilo u vrijeme kada je o blaženom kardinalu bilo dosta crne legende, kada su komunističke vlasti širile lažne vijesti ili poluvijesti da bi ga ocrnile“, posvjedočio je nadbiskup Eterović.

Predgovor za knjigu napisao je tadašnji hvarski biskup, a danas na službi mostarsko-duvanjskog biskupa Petar Palić, a recenzenti su mons. Stanko Jerčić i prof. dr. Josip Vrandečić.

Knjiga „Blaženi Alojzije Stepinac i Hvarska biskupija“ mons. Batelje bit će predstavljena u subotu 7. kolovoza u 21 sat u župnoj crkvi Sv. Jeronima u Pučišćima na Braču. O knjizi će govoriti prof. dr. sc. Josip Vrandečić, autor i postulator Stepinčeve kauze mons. dr. sc. Juraj Batelja, apostolski nuncij u Njemačkoj mons. Nikola Eterović te hvarski biskup Ranko Vidović. Glazbeni dio animirat će župni zbor.

Nakon promocije u Pučićima uslijedit će predstavljanje knjige i u drugim župama Hvarske biskupije.