Prije toga, nuncij Lingua je u novoj župnoj crkvi predslavio misu na kojoj je sudjelovao veliki broj vjernika, a u koncelebraciji su među ostalim svećenicima bili dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, generalni vikar don Hrvoje Katušić te župnik domaćin don Robert Čibarić.

U propovijedi je apostolski nuncij govorio o važnosti slušanja unutarnjeg glasa kako bismo dopustili Duhu da se izrekne jer on zna što je ispravno moliti. Na tom putu pomažu molitva Očenaša i molitve psalama.

Mi, Duh i Otac

U prvom dijelu propovijedi, nuncij Lingua ponovo je pročitao kratko i vrlo sadržajno drugo čitanje iz poslanice koju je sveti Pavao uputio Rimljanima (Rim 8, 26-27), te je, analizirajući redak po redak uputio na dublje značenje teksta u kojem se govori o molitvi.

Kazao je kako se u tom ulomku mogu uočiti tri subjekta: Duh, koji nam pritječe u pomoć te nas zagovara; mi, sa svim našim slabostima te „Onaj koji proniče srca“.
Prvo je progovorio o nama, rekavši kako smo mi nemoćni, i željeli bismo moliti za pomoć u trenutku naših slabosti, što u tekstu priznaje i sv. Pavao, ali ne znamo što da molimo kako valja, to jest ne znamo što moliti, ne znamo kako moliti. “Ne znamo je li u redu ono što molimo ili nije, je li to doista ono što trebamo”. Spomenuo je poteškoće koje vjernici susreću katkad u molitvi: “Jedan se lako rastrese, drugi se brzo umori, treći opet pomišlja: mnogo sam molio, ali Gospodin me nije uslišio, kao da me ne sluša. Postoji opasnost da sve pustimo, misleći kako je beskorisno moliti ili pak kako je nemoguće dobro moliti”.

Iz poslanice se vidi da su i Rimljani imali sličan osjećaj, nastavio je nuncij, i evo što im Pavao govori: „Budite mirni! Duh potpomaže našu nemoć. On se za nas zauzima neizrecivim uzdasima.“

Zatim je nuncij Lingua govorio o drugom subjektu, o Duhu, koji je u nama, koji “uzdiše”.
“Čini se da se niti Duh, koji je u nama, ne uspijeva dobro izraziti, da ne uspijeva jasno uobličiti našu molitvu. Zašto? Možda zato jer mu mi ne dopuštamo da se izrazi, pružamo mu neki otpor, gušimo ga. Zašto ne dopuštamo Duhu, kojega smo izobilno primili u krštenju i potom u sakramentu potvrde, da se izrazi? Zato što su naše želje protivne željama Duha”, kazao je nuncij.
“Kada piše Galaćanima, sveti Pavao kaže: „tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete“ (Gal 5,17), podsjetio je vjernike te primijetio: „Kao da se u nama odvija neka borba između staroga čovjeka, koji slijedi želje tijela, i novoga čovjeka koji je vođen Duhom.“ Objasnio je što se zapravo događa: „Duh zna što nam je potrebno, ali ne uspijeva to izreći, jer mu mi, koji imamo drugačije želje od njegovih, priječimo govoriti. I nekako ga ušutkavamo. I tada, što Duh čini? Ne može nego ‘uzdisati’. ‘Uzdiše’.  Izražava se neizrecivim uzdasima“.

Pojasnio je tu sliku dijeleći s vjernicima situaciju iz svog života odnosno primjer svoje majke koja se otprilike prije godinu dana teško razboljela, leži u krevetu i više ne može govoriti. Kada joj je bolje, ponešto zamuckuje, ali nitko ne uspijeva shvatiti što želi reći. „A kada pati, što radi? Uzdiše!“, kazao je nuncij zorno to pokazujući i nastavio: „Mi tada shvaćamo da pati, jer stenje. I tko je dobro poznaje, moja sestra ili gospođe koje su joj uvijek pri ruci, znaju što želi, znaju što trpi.“

Kao treće nuncij je objasnio djelovanje Boga Oca koji zna što se nalazi u našoj dubini, poznaje naša srca i razumije neizrecive uzdahe koje Duh upućuje Ocu u našoj nemoći. Za njega sv. Pavao kaže: „A Onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha“.

Objasnio je i što se tu zbiva: „Bog Otac – treći subjekt u ovom kratkom odlomku svetog Pavla – Duh novoga čovjeka, iako ga mi pokušavamo zagušiti, obznanjuje Bogu naše molbe jer on zna što nam je uistinu potrebno. I ono što nam je uistinu potrebno, upravo je ono što Bog želi. Duh se zauzima za nas ‘po Božju’. On tumači naše istinske potrebe. Ne traži ono što ‘želi naše tijelo’, već ono što ‘želi naš Duh’, to jest naše istinsko dobro.“
Potom je zaključio kako smo mi ti koji u svojoj slabosti imamo želje protivne Duhu, jer slijedimo želje tijela; kako postoji Duh koji uzdiše u nama, neizrecivim uzdasima,  ali tu je i Onaj koji poznaje dubinu srca, to jest Otac, koji odmah razumije koja je naša želja izražena uzdasima Duha.

Svaki čovjek prima Duha Božjega, ne samo kršćani

Dodao je tome i kako „svaki čovjek prima Duha Božjega. On se, dakle, ne daje samo kršćanima.“ O tome vrlo dobro govori, na simboličan način, izvještaj o stvaranju, kazao je. „Bog uzima blato: to je naša slabost. Ne uzima neki čvrsti dragocjen metal. Stvoreni smo od blata, ali nam daje život udahnjujući u nas svoga Duha”.

Svaki živi čovjek prima Duha Božjega, nastavio je propovijedati nuncij Lingua rekavši kako se to događa u utrobi naše majke kada se formira zametak. „Zbog toga vjerujemo da je život svet od početka, jer upravo u tom trenutku Bog udahnjuje u nas svoga Duha. Od tog trenutka nismo samo ‘tijelo’, materija, već smo i ‘duh’, imamo Duha Božjega u sebi.“

Što i kako sa željama protivnima Duhu?

Nadalje je kazao kako pročitani evanđeoski ulomak (Mt 13, 24-43) objašnjava otkud dolaze želje protivne Duhu, odnosno želje tijela, te ustvrdio: „Dolaze od neprijatelja koji sije kukolj.“

Dobro sjeme i kukolj uvijek su prisutni u svakom srcu, kazao je nuncij, te nastavio kako bismo mi željeli, poput učenika iz prispodobe, iščupati kukolj odmah. No, Gospodin se boji da će se tako iščupati s njim i pšenica, dodao je naglasivši kako bi čupanje kukolja značilo oduzimanje slobode. “Bogu se ne žuri i poštuje našu slobodu. Vjeruje u nas. On nije stvorio robote, već slobodne osobe, koje mogu i pogriješiti, ali koje su također sposobne slušati i odabirati želje Duha”!
Nuncij je potom podsjetio kako svaki čovjek ima u sebi „prirodnu“ sposobnost razlikovanja dobra od zla, a to je glas savjesti. Vidite kako je važno slušati taj glas, glas savjesti, jer to je glas Duha Božjega“, kazao je. Potom je naveo što o djelovanju tog glasa govori dokument Drugog vatikanskog ekumenskog koncila Gaudium et Spes: „U dubini savjesti čovjek otkriva zakon, koji sam sebi ne daje, ali kojemu se mora pokoravati. Taj glas, što ga uvijek poziva da ljubi i čini dobro, a izbjegava zlo, kad zatreba, jasno odzvanja u intimnosti našega srca: čini ovo, a izbjegavaj ono”.

“Čovjek, naime, ima u srcu zakon, što mu ga je Bog upisao. U pokoravanju tom zakonu jest  čovjekovo pravo dostojanstvo, i po tom zakonu će mu se suditi. Savjest je najskrovitija jezgra i svetište čovjeka, gdje je on sam s Bogom, čiji glas odzvanja u njegovoj nutrini“ (GS 16). Svaki čovjek ima mogućnost slijediti glas dobra”, ustvrdio je nuncij.

Pomoć euharistije, koja nije nagrada za dobre, nego snaga za slabe

Nadalje je podsjetio kako kod krštenja, primanjem Duha Svetoga, osim oslobođenja od grijeha, primamo milost „da lakše razlikujemo dobro od zla, postajemo jači, ali naša sloboda ostaje, a samim tim, ako ne njegujemo stalno svoj unutarnji život putem sakramenata, i mogućnost povratka ‘da slijedimo želje tijela“. Iz tog razloga imamo ne samo krštenje, nego i ispovijed, potvrdu i nadasve euharistiju, koja, citirao je nuncij misao pape Franje, nije nagrada za dobre, nego snaga za slabe“.
Objasnio je i kako se odnos s Bogom, zajedništvo s Bogom, slušanje glasa Duha, ne uči  pohađanjem vjeronauka ili slušanjem lijepe homilije, pa čak niti studiranjem teologije na sveučilištu. „Ne, zajedništvo s Bogom, to jest sposobnost slušanja onog glasa koji nam govori da činimo dobro i izbjegavamo zlo, učimo onda kad nastojimo živjeti u odnosu s Bogom. I što više slušamo taj unutarnji glas, on postaje sve jasniji. Što ga više ušutkavamo, to više činimo da nestane“.

Otac nam uvijek daje Duha, a Duh zna što je potrebno moliti

Potaknuo je vjernike da osluškuju taj unutarnji glas, „siguran sam, da ćete odmah iskusiti da imate Duha i shvatit ćete da je mnogo puta on prisutan upravo zauzimajući se za nas neizrecivim uzdasima, dok mu mi ne dopuštamo da govori jasno, jer traži od nas da napustimo želje tijela“. Ali Isus je rekao da će naš
„Nebeski Otac obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu“ (Lk 11,13). „Uvijek nam Otac daje Duha, posebno u trenucima slabosti, a Duh zna što je potrebno moliti“, naglasio je.

Spomenuo je i razne molitve kao pomoć istaknuvši prvo molitvu Očenaš.
„Sam Isus nas je naučio moliti. Ako molimo Očenaš, sigurni smo da ćemo tražiti prikladne stvari: kruh za svakodnevni život, snagu praštanja“. Tom je dodao i lijepe molitve pune mudrosti koje je Crkva darovala, te zatim psalme. A o psalmima je rekao: „Oni su poput bogatog rudnika, pomažu nam moliti na prikladan način. Postoje psalmi za sve situacije. Kad smo radosni, kada trpimo, kad smo u nedoumici, kad se osjećamo grješnicima… u psalmima uvijek možemo pronaći prave riječi za izražavanje svojih osjećaja. Moliti psalme znači dopustiti Duhu da pritekne u pomoć našoj nemoći i da moli u nama“. Ilustrirao je to pročitavši dio psalma iz misnih čitanja.
Na kraju je nuncij Lingua rezimirao svoje glavne poruke: „Dakle: Slušati unutarnji glas. Dopustiti Duhu da se izrekne. On nam govori što je dobra pšenica, a što kukolj, On zna što je ispravno pitati. Stoga, molimo Očenaš, molimo uz pomoć psalama i nećemo pogriješiti u našim vapajima“.

Župnik Čibarić zahvalio je Bogu te izrazio srdačnu dobrodošlicu apostolskom nunciju i zahvalio mu na prisutnosti među vjernicima Grada i Župe sv. Mihajla. Kazao je i kako su krajem siječnja o ovom događaju razgovarali u nuncijaturi u Zagrebu kad je župnik pozvao nuncija da dođe i upozna se raznim aktivnostima ove župe, posebno o onima prema najpotrebnijima.  Župnik Čibarić je zahvalio Malom vijeću kao i svim članovima Društva prijatelja dubrovačke sredine, kao i svima ostalima koji su s ljubavlju i žarom doprinijeli obnovi stare župne kuće i crkve, te svim sudionicima ove svečanosti.

Svečanom događaju svojim pjevanjem na misi doprinijela je klapa „Sv. Juraj“ Hrvatske ratne mornarice.
Prije završnog blagoslova i odlaska u procesiji iz nove u staru crkvu gdje je blagoslovio obnovljene sakralne prostore, nuncij Lingua je zamolio vjernike da u svoje molitve uključe molitve za papu Franju podsjetivši kako i sami papa na kraju svojih obraćanja moli vjernike za to. Također je zahvalio svima koji to već čine. „Nemojmo se dati preplašiti od koronavirusa, neka ljubav Božja bude jača od svega“, poručio je vjernicima.

Stara kuća i crkva sv. Mihajla u Lapadu

Crkva sv. Mihajla „in Arboribus“ postala je matičnom crkvom ove župe nakon potresa 1667. godine. Riječ je o romaničkoj kapeli koja se spominje još 1282. kao ruševina, a potom 1290. kao sjedište bratstva ˝Sv. Mihajla u borovima˝. Kroz povijest je doživjela niz renesansnih, baroknih i suvremenih intervencija koje su oblikovale njezin današnji izgled. Zbog povećanja broja vjernika u drugoj polovici 20. stoljeća izgrađena je nova crkva, pa se ova crkva od tada u narodu naziva starom.
Obnovu stare župne crkve kao i stare župne kuće financiralo je Društvo prijatelja dubrovačke starine koje je u ožujku 2017. u dogovoru s Dubrovačkom biskupijom i Župom sv. Mihajla naručilo i napravilo projekt rekonstrukcije stare crkve i župne kuće. Projekt je, bez PDV-a, vrijedan 3,6 milijuna kuna. Radove je izvela tvrtke „CON TEH“, nadzor „Studio Presjek“, a u cijeli projekt bio je uključen i Konzervatorski odjel Ministarstva kulture RH u Dubrovniku kao i Restauratorski odjel.

Stara crkva sv. Mihajla je u cijelosti obnovljena. Sanacijom je, uz ostalo, riješen i veliki problem vlage na zidovima crkve. Za vrijeme restauratorskih radova na zidu kod oltara otkrivene su freske za koje se nije znalo da se tu nalaze, a sada će biti vidljive posjetiteljima. Restaurirana je i oltarna slika svetog Mihajla, djelo Carmela Reggia iz 1805. godine, kao i cijeli poliptih koji prikazuje Gospu i osam svetaca.Napravljeni su i ostali potrebni radovi na krovištu kao i na drvenoj konstrukciji vanjskog trijema, sanirani su dijelovi koji su bili u lošem stanju.

Kompletno je obnovljena i uređena i stara župna kuća za koju je bilo planirano da se u njoj otvori dnevni boravak za starije osobe u suradnji župnog i biskupijskog Caritasa.
Napomenimo i da će nuncij Lingua, koji se na nalazi u službenom posjetu Dubrovačkoj biskupiji, u nedjelju predvoditi euharistijsko slavlje u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku s početkom u 10 sati, a na misi će propovijedati dubrovački biskup mons. Mate Uzinić.

Misa će biti u izravnom online prijenosu, kao i svake nedjelje, a moći će se pratiti na YouTube kanalu Dubrovačke biskupije. Prijenose  preuzimaju Libertas televizija, Laudato TV i Hrvatski katolički radio.